|
reallove -> RE: vaše porođajna priča (3.3.2014 16:37:38)
|
Moj termin je bio 28.2.,ali ja sam skoro cijelu trudnocu mislila kako cu se poroditi ranije,jos sam imala malo bolova u 8. Mjesecu,pa me to uplasi,tako da sam stvari za bebu spremila na brzinu...Usla u 9. Mjesec,odmah spremim i torbu i nadam se svaki dan..Ali sve je to malo moralo sacekati..Svaki put kod dr. Na kontroli,neces ti jos....20.2. Otisla na kontrolu,otvorena 2 prsta,ali to nista ne znaci,mozes ostati tako danima,mozes se poroditi na brzinu,to niko ne zna..Kontrola za 7 dana,ako ne bude nista,idemo na inducirani...Vracam se kuci i placem od muke,dosadilo mi,a strah me na inducirani porod..
22.2. Po citav dan osjetim nekakvo boluckanje,ali kazem,pa nije mi prvi put,bolilo je i prije pa se nista nije desavalo..Taj dan sredim kucu,operem ves,okupam se,isfeniram,okupam dijete...Spremna ja [sm=smiley36.gif]...Navecer se skupe strine,sjedimo,zezaju one mene,napravile caj od cimeta(to se sluzi ovdje kad se zena porodi,pomaze kod ciscenja poslije poroda),kaze,popij i ti casu,nece li ti krenuti porod veceras..
Ameen nervozan,nece da spava,zatvorimo se u sobu,da mu citam price,mm na putu,dolazi oko 2 poslije ponoci..I tako ja citam Pinokia prvo na engleskom,pa prevodim na bosanski,a ovamo kontam,da mi je spavati,ako krene porod,nigdje sam...I tako moj Ameen u 1 zaspa,ja odmah poslije njega..Mm je dosao i legao spavati...U 4 ujutro se budim,boli mene stomak,ovaj put stvarno..Malo,malo,odlazak u wc,pa u krevet,pokusavam zaspati,ali ne ide,bolovi postaju jaci...Oko 7 ujutro,budim i mm,nazovemo mog dr. Kaze,odmah u bolnicu...Spremim se nekako,na brzinu,Ameen jos uvijek spava,tetka ostane kod njega,a mi za bolnicu...
Na putu prema bolnici,guzva,nemoguce,ja kad vidim semafor i onu guzvaru,od muke me zaboli...Na semaforu svakom cekaj i cekaj,nemas gdje..Kazem sebi,budalo,trebala si ranije i odmah zamisljam porod u autu [sm=smiley36.gif]...I tako nekako stignemo i do bolnice,odmah me uvedu,daju klistir,presvuci se,lezi,uh...Boli,boli,ja trpim nekako..Dolazi sestra,pregleda me,kaze 5 prstiju otvorena...Poslije dolazi moj dr. Pregleda me i on,tada sam vec bila 7 prstiju,pita me hoces li epiduralnu,a ja necu,kazem izdrzat cu...Probusi mi vodenjak..Tek nastaju oni pravi bolovi..Trpim nekako,ali sve je teze i teze...Zedna,a Bogami i gladna i nenaspavana,ma ne mogu vise..Ona sestra dolazi,daje mi infuzije,meni se nesvijesti,ne mogu vise,usta mi suha,gubim se..Pitam koliko ce ovako jos,kaze pa bar jos 2 sata... tamo u salama pored mene,zene sto su se pomalo derale,usutile,znaci stigao je anesteziolog,zove se Basem,cula sam i to..Dolazi meni sestra,hoces li i ti,ma rekoh hocu,ja ne mogu vise...Dolazi on,pocne me zezati sa vrata,ja nasminkana,isfenirana,biserne nausnice u usima,kaze i ti bi se poradjala jel...polako mi "ubaci" anesteziju i ode on..Ja cekam da bolovi nestanu,ali nista,boli me,dolaze i pojacavaju mi dozu i tako mozda 3 puta...Moj dr otisao do ordinacije,konta necu ja jos...Odjednom sam se valjda pocela otvarati,nemam pojma vise ni sta bi,bolovi su nestali i ja vise nista ne kontam..Zovu mog dr da dodje,pripremaju salu,mjesto za bebu,ja samo gledam oko sebe i malo me panika hvata..Dotrcao i moj dr., kaze,hajde sad da vidimo,jel djecak ili je djevojcica,znaci gotovo,poradjam se...Ide tiskanje,jako i jace,tesko je izasla bebica,nije kao na prvom porodu...Osjetim kako izadje iz mene,osjetim olaksanje..Nije odmah pocela plakati,ocistise joj nosic,ja sva izgubljena,razgledam,kada poce plakati,zaplakah i ja sa njom.. vidjela sam je,malena,crna joj kosica,to je MOjA djevojcica...Ne mogu vjerovati,placem i govorim dusa mamina,ljubav mamina..Odnesose je,a ja ostah..Sivanje,uh...Potrajalo je,ne znam ni koliko imam konaca,samo znam da je dr. Bas ono sio..Uvukao on konac i opleti..Vec me panika hvata,pa sta to radi,kaze on gotovi smo...
Na redu je prebacivanje u sobu,noge mi se pomalo vracaju u normalu,ali ne mogu se pomjeriti...Voze me do sobe 713,a tamo svi,svekar,svekrva,tetka,amidje,vidim ih sve i pocnem plakati..Gdje su mi sada mama i tata,tako mi fale [sm=smiley19.gif]..svekar me zagrli jako,tu nekako se i smirim.Presvucem se,sredim i cekam princezu svoju..Napokon,vrata se otvorise i dovoze u kreveticu malenu krofnicu..Neopisiv osjecaj,prelijepa beba,moja djevojcica...i jos uvijek ne mogu vjerovati...
Prelijepo maleno stvorenje,uzmem je,ali fali nesto...Fali mi moj Ameen..Prodje malo,kad dovedose i njega..Ulazi u sobu iZgubljen,svi oko njega,dodje,zagrli me i prve rijeci sto rece bile su "I love my baby"... Ljubavi mamine dvije...
Odlaze svi kucama,beba i ja ostajemo,pokusavamo da dojimo..Opet nisam spavala cijelu noc,valjda od uzbudjenja,ni sama ne znam..Jedva cekam jutro..Oko 13 sati smo otpustene iz bolnice...Dosle smo svojoj kucici i svom braci..Eh tada sam bile presretna...Volimo se,mazimo,uzivamo..Mama se malo muci sa ranom,ali i to ce proci aBd...
Nasa mala Dima je rodjena 23.2. U 12 sati,teska 3.800,duga 51 cm [sm=smiley1.gif]
|
|
|
|