|
Medić* -> RE: vaše porođajna priča (31.7.2013 12:17:36)
|
Evo i moje kratke price.
16.07.2013. Ustajem ujutru, malenog spremih za vrtic, muz ode na posao. Pristavim sebi kaficu i sjednem za racunarom da malo preletim sta ima na netu a posebno sta se na RR desava [sm=smiley36.gif]
Malo iscitavala. Ustanem, rasirim vesm obrisem prasinu, sredim spavacu, kontam kasnije cu malo ostalo poraditi. Ponovo se vratim na RR.
Ukljucim se u pricu sa zenama i debatu o biciklima onim bez tockova za odrzavanje ravnoteze, romobilima i sl.
Negdje oko 13h. Ispijam onu kaficu i osjetim da me malo bolucka stomak pri dnu kao pred mengu. Zanemarim jer kontam od sjedeceg stava. Malo se ispruzim pred kompom. Ponovo isto. Par puta tako.
Rijesih da upratim koliki ke vremenski razmak izmedju. Bol se vrlo mala, ali osjeti se sekundarno. Cekam ja sa stopericom na mob. Javlja se svakih 10 min.
Pozovem muza da on dodje i mjeri, ne vjerujem sama sebi. A s obzirom da nisam znala kakvi su prirodni bolovi, da sta ne bih propustila ako se bol bude javljala na kraci vremenski razmak da muz bude tu i odemo na pregled.
Muz stize, od treme i uzbudjenosti sto misli da ce sve ubzo krenuti, uzima da okaci storu koja je cekala u radnoj sobi [sm=smiley36.gif]
Nakoh toga mjer mi razmak izmedju bolica, na 7 min. Brzo se vrijeme smanjuje izmedju . Idem se okupati. Torba spremna, klanjam dva rekeata nafila namaza. Zamolih dragog Boga za olaksanje u svakom pogledu i zavrset_ak dobrim.
Krecemo sa bismilom. Dijete je u sigurnim rukama, u vrticu. Mozda me vrate kuci, razmisljam. Do termina jos 4 dana[sm=smiley36.gif]
Usput muz takodjer prati vremenski interval izmedju malih neosjetnih, kratkih prozimanja kroz stomak. Vec su na 5 min. Zezamo se da su laznjaci [sm=smiley36.gif]
Stizemo na Jezero. Nikoga u cekaonicu. Stavise me na CTG. Pokazuje male bolove ali kazu to su pripremni i da nece to jos koji dan. Hajmo na ginekolosi pregled.
Kratko je trajalo. Samo cu kada dr rece odmah klistir i sala, vec 5/6 otvorena. Klistirase me. Izadjoh u njihovoj spavacici da se pozdravim sa muzem. Srce mi se stegnu i suze podjose od neke srece jer znam da ce sve biti gotovo za par sati. Rekoh mu da mi pazi na Fatiha, da mu da gotov rucak kuci, da ga izvede napolje i da ga izljubi od mame [sm=smiley19.gif][sm=smiley19.gif] Nije mi se skidao sa pameti svo vrijeme. Nisam ni mislila toliko na porodjaj.
Muz je odmah nazvao jednog prijatelja da me malo gore pripaze. Tako i bi. Rekose mi, necete odmah u salu hajte malo da budete sami, da mozete proset_ati a ovo ce brzo krenuti.
Dodjoh u sobu u 14 i 30. Stanje isto, prozimanja i dalje na 5 min, ali kratkotrajno, neosjetno. Javih se kome se imadoh javiti. Pocese poruke i pozivi od dragih zenica sa RR, prijateljica privatnih. Od rodbine niko nije znao.
U sobi samnom zenica odrzava trudnocu, pricamo o starijoj djeci. Idem do wc/ a. Ispade mi sluzni cep, osjetih i dobro se nagnuh nad soljom da vidim kako to cudo izgleda. Isto kao na slici koju je neko postavljao na netu.[sm=smiley36.gif] Bolova i dalje nema, osim ovim lijepih blagih. Vratih se u sobu. Jedem kokos cokoladicu i pijem sok. Osjetih da voda malo poce curiti, po malo. Tada ustanem da set_am po malo. Razgovaram na tel. Ta kratka prozimanja postaju cesca, kazem zenici ajde mi mjeri vrijeme, mjeri on a. Svake dvije min bol ali isti intenzitet, nista jace. Ne mogu da vjerujem. Ocekujem one strasne sa prvog porodjaja.
Odjednom osjeti jaci presjek preko ledja, zastadoh i umih se. Ona mi kaze idem zvati sestru. Dodjose dr Rovcanin i Dr Kandic. Preglde obavise. Tapnuse me po ramenu i rekose 10 cenata, beba je krenula polako. Hitno na krevet i radjaona. Zezali me svo vrijeme.
Popeh se na on cudo od kreveta i stolice. Nema dripa. O hvalim te Boze [sm=smiley36.gif] Proucih na brzaka prvo sto mi pade na um. Jedan grublji pregled dr obavi i rece samo jedan napon i evo tvoje bebe. Spremih se na njegovo SAD. Malo mi se dr navali na stomak i ja se sjetih Vesele i Iman u vezi tiskanja....[sm=smiley36.gif]ops izlete garava bebara, ruzicas_te boje, garave kosice. Osjetih ono isto kao kada rodih svog sultana [sm=smiley27.gif][sm=smiley27.gif]
Stavise mi je u pelenicu pa na grudi. Izljubih joj glavicu i zahvalih Svevisnjem. Dr takodjer.
Epi nisam ni osjetia kada su uradili ali sivenje jesam i pored anestezije, ali i to uz moju saradnu i dobre dr bi gotovo brzo [sm=bravo.gif]
Odvedose me u neku prostoriju preko puta radjaone, tel nemam, ostao u sobi gdje sam odmarala. Pogledm na sat 16 i 20. Ne mogu da vjerujem kako je sve proslo lagano. Sama sa sobom pricam, smijuljim se. Jedva cekam tel da mi donesu. Tek poslije 18h donjese mi. Citam poruke koje stu stizale, 47 propustenih poziva, svi pitaju imam li bolova i kako sam, zele srecu i dove za nas a ja vec gotova odavno.
Javih se mojim najvecim ljubavima muzu i F. [sm=smiley27.gif][sm=smiley27.gif]
Ubrzo uslijedise pozivi i cestitanja.
I dalje nisam mogla da vjerujem da je sve gotovo....i dan danas jos mi je nestvrano kako se sve brzo i lako zavrsilo[sm=smiley36.gif]
Hvala dragom Bogu, sve je u Njegovim rukama.
|
|
|
|