|
Gift -> RE: Vaše porođajne priče (18.11.2011 11:20:00)
|
Evo i moje porodajne price..
Termin mi je bio 01.11.2011. god.. u subotu 23.10. odem na pregled na GAK, moja dr. kaze da sam samo 1 deblji prst otvorena, kontrakcija nema (mada mene standardno bole leda, al to je tako bilo citav 9-ti mjesec), a posteljica prezrela, pa da dodem opet u utorak, ako ranije ne krenu bolovi il vece krvarenje, i jos ona primjecuje da je beba pokrupna za moje kukove, pa bi mogao doci u obzir i carski rez, al to ce odluciti u utorak kad me pogledaju i njene kolege jer se o carskom odlucuje konzilijarno...
Ne znam ni sama kako mi je prosla nedelja i ponedeljak, u glavi mi je odzvanjalo ''prezrela posteljica'', uzasno sam se bojala da mi u utorak ne ukljuce indukciju i poradjaju me na silu, a bojim se i carskog, a opet razmisljam ako su mi uski kukovi naspram bebe, bolje carski...cijelo vijeme sam molila boga da mi krenu bolovi il da mi pukne vodenjak..
U utorak 25.10.2011.g. dolazim sa mm na GAK oko 8.30h, moja dr. kaze da se javim na prijemno, ostat cu u bolnici, iako nemam bolova, ona ne smije rizikovati zbog posteljice, al to ne znaci da cu se poroditi taj isti dan...Iako sam ovaj momenat u svojoj glavi zamisljala kao mnogo uzasniji, kako ja panicim i sl., samu sam sebe iznenadila, malo mi se stomak grcio, ali smo i mm i ja bili nekako opusteni, kao da idem na pregled, a ne da se porodim i to bez bolova, 1 prst otvorena, zezali smo se i smijali spavacici i ogrtacu koje su mi dali, jos me on moli da me slika, al reko mislit ce ovaj svijet oko nas da sam siznula; dok smo cekali da nas odvedu u porodiliste, zajedno sa mnom ceka i zena koja je bila 7 prstiju otvorena, a ja skromno kontam ''blago njoj, da je meni da sam makar 5''..
U porodilistu me docekali moja dr. i jos jedna dr., njena sefica koja ce me pogledati radi omjera mojih kukova i bebe tj. mogucnosti da se porodim na carski, medutim ta druga dr. me prvo pogleda vaginalno i kaze ''pa ti si otvorena 5 prstiju, a evo curi ti i vodenjak, ma brzo ce ovo bit gotovo''.., jao moje srece, ma mogla sam je zagrliti i poljubiti, a jos kad sam vidjela svoju babicu Danu, kod koje sam sedmicu prije isla na vjezbe, bila sam sretna kao da sam se vec porodila i ja sa velikim osmjehom udem u pripremnu salu....
Tamo mi ukljuce indukciju, dr. mi probije vodenjak, dobijem i buskopan i krecemo..bolovi u pocetku blagi, pravilni, ja disem, zima mi iako sam pokrivena carsafom..preko puta mene zena jauce, kako ona cikne, tako se meni sledi krv u zilama, da mi je da joj kazem ''suti bona, isprepada me'', a tada me stvarno uhvatio i neki strah... bolovi postaju jaci i jaci, piski mi se, zovnem sestru i pitam mogu li u wc, kaze ne moze zbog infuzije, al daju mi tutu, koja mi je pravo dobro dosla, jer kako mi naide bol, tako ja piskim u tutu, voda topla i nekako mi bude lakse, a ona tuta mi masira leda..dode babica i pita jesil, reko jesam al ne vadite tutu, pomaze mi, kaze babica, ''pa sine ti ne piskis, ovo je voda''[sm=zmeden.gif]...eh onda su mi se leda ukocila od tute, izvadim je, a zima mi, sva se tresem..dode dr., pogleda me, kaze jos malo... kasnije mi iskljuce infuziju i posalju da se tusiram i probam na wc, sjednem ja na skoljku, al ne smijem se napet, znam da beba ne moze ispast, al nesto ne smijem ni da piskim, istusiram se, godi mi topla voda na ledima, mogla sam tu ostati godinu, al vidim ceka jos jedna zena pa ja izadem..prohodam po hodniku i po baksuzluku pogledam pravo u radjaonu, kad tamo zena, rasirenih nogu, tek porodjena, puuuno krvi, pupcana vrpca visi, uf kad mi nije pozlilo, vratim se u pripremnu salu i kazem dr. da nisam mogla ni piskit, pa mi onda babica stavi kateter, e to booooliiiii...ponovo mi ukljuce indukciju, babica mi masira leda i hvala joj do neba, mada su mi bolovi u ledima nekako i podnosljivi, al kad krenu u stomaku..par puta sam i zaboravila na disanje i sva se zgrcim da sto prije produ, a disem kad popuste, ko tuka najveca...a bolovi se pojacavaju, ja pocnem cupati kosu i stipat se za prepone, al to ni ne osjetim, kao da nije moja kosa i noga...ponovo pregled, ponovo kateter, ja molim da mi daju nesto za bolove, kaze babica ostao je jos samo jedan vrh, kakil ti se, rekoh kaki, onda me stave na neku veliku tutu i kazu hajde kaki pa da idemo u radjaonu, al ne mogu ja ni kakit nit od bola ustat, sjecam se da sam zabila glavu na sredinu kreveta i nemam snage da se pomjerim...
Nekako me dovedu u radjaonu, ona druga dr. me pogleda i kaze hajde guraj kao da kakis, porodices se za 15 min, eh jeste vraga...moja beba se sva skvrcila visoko na desnoj strani, ostatak stomaka prazan..odjednom pored mene masa doktora i sestara, jedan po jedan mi se rukama navaljuju na stomak i kazu ''guraj, hajde vidimo da imas napon, guraj jos i jos i jos'', meni samo jaka bol presjeca stomak, al rekoh to je valjda napon i ja guram i guram, al kako mi pritiscu stomak ja nemam vazduha i vise me boli njihovo navaljivanje na moj stomak nego napon, a onda sam osjetila kako su me rasjekli..stvarno sam se trudila da guram kao da kakim, al kako me boli i to sto su mi na stomaku, pocela sam i da malo skicim i guram u glavu, pa sam imala osjecaj da ce mi glava puci..ja crknuta, a dr. kaze ''evo vidim crnu kosu'', a ja mislim ''ma kako tek kosu, ja vise nemam snage'', moja dr. me brise mokrom gazom, ja se trudim i nekako guram i guram, na jednu sam sestru i zagalamila da mi se makne sa stomaka...u jednom momentu su se nekako svi utisali, ja se vise ne mogu maknuti, a osjetim kako izlaze ramena, jedno pa drugo, i pomislim ''garant su uzeli vakum'', strah me da oci otvorim, al kad sam pogledala ispred mene samo babica i vidim kako podize moju bebu...kazu musko je, 3850gr, 55 cm, daju mi ga u narucje, a one velike, plave okice me gledaju, ja prosto ne mogu da vjerujem...dr. mi daje svoj mobitel da nazovem mamu i mm, pojma nemam kako sam potrefila broj...Onda su uzeli MC, posteljica je sama izasla, babica samo malo povukla pupcanu, a sivanje nisam ni osjetila..
Sve se na moju veeeliku srecu zavrsilo dobro i brzo, i sad Amar, tajo i ja uzivamo zajedno..
|
|
|
|