|
pocahontas -> RE: vaša porođajna priča (22.8.2009 21:18:47)
|
RAfael rodjen 22.maja u 1:00h...dkale, prenijela sam 11 dana...setala,hodala te dane kao da cu se poroditi tek za koji mjesec a ja u terminu uveliko...20.maja - srijede muz i ja setamo, rucali ribu u korei i pjeske kroz vils....osjecam lagane bolove na svakih cca 20 min...ali ne dam se...necu ja jos da rodim...muz bi da rodim odmah,hoce da vidi sina sto prije,ne moze vise da ceka...dosli kuci i ja osjetim kap po kap mi curi, kontam da mi mokraca nije pobjegla usljed nekontrolisanja rada misica u tom dijelu..ja ne dam reci da je to mozda plodna voda...i tako jedno par sati i navece oko 21.30 vidim ja vrag odnio salu, nije ipak mokraca vec ipak izgleda nesto poput plodne vode..pametnica...pomirim se ja s tim da cu ipak roditi svoje zlato i da ga moram pustiti da izadje iz mene..i kazem muzu da krenemo lagano..pregledali me i ustanovili visosko naprsnuce vodenjala i zadrzali me u bolnici...osjecam i dalje bolove, lagane ali ih osjecam...insistiram da ide sve prirodno ako je sa bebom sve uredu..ja cu izdzati ali drip bojkotujem....i tako cijelu noc...cetvrtak svanu, 21.maj...naravno nisam oka sklopila jer su se bolovi skratili na 10 min tako da taman kad sam htjel da sklopim oci opet bol...cijeli dan 21.maj boli,sad jace i na 5 min nekad na 7 min...dolazi mi muz i familija u posjetu, ja hodam sve vrijeme - ucili ans u skolici da je tako lakse kada trudovi krenu...necu drip i dalje.....iz mene prilikom svake kontrakcije lije plodna voda (valjda plodna voda jer na kraju su mi rekli da se plodna voda u potpunosti ocuvala do samog poroda)...doktora i doktora se izmjienjalo, konkretnu stelu nisam imala...obiliaze me, prate otkucaje srca bebe i pregledaju me...dr. Nakas u smjeni to vece pregleda me, otvorena 3 cm i dalje ali je drugi nalaz bio bolji tj. nalaz grlica maternice-svakom mojom prirodnom kontrakcijom grlic se stanjivao...on mi je to ovako objasnio: "vidis onu gumu iza vrata kojoj je funkcija da vrata ne lupe o zid? eh, to je recimo grlic maternice, tih dimenzija, sirine i debljie...kod tebe je malo siri od toga ali je zato u potpunosti ona visina "gume" stanjena i to je super...sad cemo ti lijepo prikljuciti jednu infuzijicu i bice sve gotovo za 2h..." ja ga gledam s nevjericom, kontam da se ne napatim vise od toga jer ove svoje bolove sasvim fino kontrolisem..kada naidju predisem i idemo dalje...kaze dr. da bi ja svakako bila gotova do sutradan ujutro, dakle do 22.maja a bolje ovako u noci da srede jer nema guzve a i bolje je za mene jer sutra ko zna da li bi imala snage da tiskam jer ne spavam dva dana vec....ok, pristanem,vidim da covjek zna sta radi, javim svima da ipak nisam mogla izbjeci drip i idemo....prikljucili me u 22h...prije toga opet trazim klisitr, doktor me u cudu gleda..ok, kaze, ako ti tako hoces mada nema potrebe opet...kontam, neka, necu o sporednim stvarima da razmisljam na porodu...necu da me ista dekoncentrise....i tada pocinje...22h...bolovi intenzivniji i kraci...nadju kao val, ja stisnem zube i predisem....ne vicem, ne gubim dragocijenu snagu...u sobi pored mene zena sa djetetom, i o toj maloj bebici razmisljam,da je moj jauk ne plasi....dolaze, pregledaju me divne babice,mlade i iznenadjujuce sposobne...svi zovu, na mob. se javljam, zovu bolnicu...cak je neko iz RR zvao da pita za mene i da mi daju podrsku..hvala vam....eh da, taj dan mi Visnja javlja da sam proglasena na forumu najljepsom trudnicom...mislim se, hvala ali jos koji sat aBd....i tako ja na dripu, otvaram se jako jako brzo....uhvatim babicu za ruku i kazem:"ja cu vas slusati,samo mi recite sta da radim da mi bude lakse?" one se dive mojoj samokontroli i sposobnosti da ih slusam tj njihove savjete...da ne tiskam jos jer cu poderati grlic, da kada kontrakcija dodje predisem i pustim da se lagano beba spusta u kanal...sve to uspijevam...smao o tome razisljam, bol je intenzivna ali sporedna misao jer razmisljam prilikom svake kontrakcije nacin kako da sebi olaksam,,svaki put biram drugi sistem sisanja, drugi polozaj tijela,,,dr. me pregledava oko00.30 kaze ustani i radi cucnjeve...kakve crne cucnjeve? ja onako sva u goloj vodi ustanem, cucnem i olaksanje osjetim....uh pa super, sad mogu tiskati...ispod mene lokva krvi, sta me briga...tiskam kada dodje kontrakcija....opet na krevet, pregled kaze hajdemo u salu, spremna si....na putu do sale se zateklo nekakvo ogledalo i ja zastanem:"cekajte doktore da se malo dotjeram da budem lijepa za svoje dijete" naravno, sala....doktor prokomentarisa da sam luda:"pa ona se zaje...hajde bolan porodices mi se na hodniku...."
u sali pokraj porodjajnog stola naidje mi kontrakcija, ja cucnuh i krenuh opet tiskati..merak osjecaj u donosu na ranije bolove...meni drago da ce biti sve tako lako...kontam - gotovo je...jos par puta i moje zlato ce biti tu samnom...jednom, dva puta vidim glavicu, opet tiskam doktor malo pritisnu stomak kaze hajde skupa cemo i hop gotovo..odmah je zaplakao...cist kao suza ali plav totalno...ma ljubicast....3150gr i 52 cm dug moj decko Rafael...moj Cici....u 1h dosao na svijet...kaze doktor babici dajte joj cicija...stavise mi ga na grudi, ja podigoh malo grudnjak da ipak bude kontakt koza na kozu...tada su me pogledale najljepse oci na svijetu i na tren je prestao plakati...slijedeci tren je nastavio ono sto i sad najbolje radi - plac...babica ga odnese, doktor kaze da pokrijem tu sramotu (grudi) u sali naravno...sve protice super, zezancija....jedina ja sam se poradjala...luda sreca...totalno su bili u znaku mene....anestezija, 3 male kopcice...malo me recnuo pa eto da zastopa...on se zadao, ko rudaru mu lapmica na glavi, shtopa li shtopa...i tako pricamo o svemu is vacemu dok to traje...cime se bavim, o zubima i sl. sivanje uzivancija, ne boli...u jednom trenutku ugledam da je onaj djavo od infuzije jos na mojoj ruci i u panici kontajuci da ce me sad opet nesto zaboliti kazem da mi to skinu....ne,ne,ne...to ostaje da mi se krvarenje brze zaustavi..sada to ima takvu funkciju...svasta sta ljudi izmislise...
ja gotova, ko beton dobra...doktor krenu po muza vani, da javi sretnu vijest...nekakako mu se ispred njega zatekao nekakav stub, lampa sta ja znam sta je to bilo...i dr. Nakas je tako pukao glavom o to nesto da sam se morala odvaliti smijati...i babice isto tako...on je samo kratko prokomentarisao da mu je taj udarac bas sad za laku noc...zasluzio je...
ja se ustajem babice me kao pridrzavaju, vidim muza ulazi, pustio ga doktor u salu da uslikao cicija..kaze da je to najmanje sto moze da uradi jer sam super bila dobra i super sam suradjivala....muz u onim zelenim skalamerijama od kape ii mantila i papa slika cicija svog onako plavog,ljubicastog...ja se odpustam od babice, ona u nevjerici pita pa zar mozes ti sama hodati....ja je gledam:"a zato ne bih mogla, pa vise me ne boli nista" :)
i eto, tek 23. izlazim iz bolnice...
|
|
|
|