|
škorpija -> RE: Udaranje druge djece (6.6.2013 11:56:03)
|
IZVORNA PORUKA: pocahontas
IZVORNA PORUKA: minja_
IZVORNA PORUKA: pocahontas
neću uvijek ja/tete biti s djetetom u parku/vrticu...sada mogu reagovati dok je mali, ali necu..i koju mu poruku šaljem? da ću ja uvijek biti tu kada dodje do konflikta sa vrsnjakom i da cu ja sve rješavati umjesto njega?
moja mora je da ce moje dijete, znajuci njen temperament, prije nauditi nekom djetetu nego da ce nju neko povrijediti. Da mi je da zarana ovu njenu energiju amortiziram i usmjerim u nekom pozitivnom smjeru. Naravno da necu rjesavati njene konflikte, ali kad vec znam da imam dijete koje lako moze preci u bullying obrazac, moje je da dam sve od sebe da to na vakat rješavamo.
Isto tako, naravno da ne mislim da su djeca sad neke psihopate u nastanku, vec da neka sporije socijalno sazrijevaju, pa ne shvataju grubost kao nešto neprimjereno. Ali roditelji to trebaju prepoznati i visak fizicke energije transformisati u neke druge aktivnosti.
moj ima visak energije ali ne udara drugu djecu..od svih cuda u luna parku on odabere ona čuda gdje se skače...to je on...živahan, pun energije, jak (to osjeti mm kada imaju redovne seanse hrvanja i gombanja, sportskog naravno i ja navijam, naravno za sina [sm=smiley36.gif])
međutim, sa vršnjacima je jako društven, sa svima bi se igrao ali kada vidim nekog klipana koji ide u skolu i kaze mu bjezi ti mali odavde (a na javnom su dobru, ne na njegovoj babovini), e onda se ja ukljucim..jer je u pitanju dijete duplo starije...pa mu očitam bukvicu..
kada ga gurka dijete koje je kao on, moj sin prvo traži moj pogled da mu dam znak odobrenja moze li mu vratiti...i opet mu ne vrati vec samo tom djetetu kaže: heeeeej, sta se udaJaš..[sm=smiley36.gif]
i moj se svaki dan hrve s mužem, ganjanju se i bacaju po podu, mislim da je i ta igra dio našeg problema jer malac misli da akos e s tatom tako igra da može i sa vršnjacima, ali kad ga ružim zbog agresivnog ponašanja on me pita mama kad si ti bila mala jesi li se ti tukla, i grozno se osjećam kad djetetu u oči lažem, tako da mu kažem da jesam , ali samo kad mene neko prvi udari, ja sam jednom nalemala dječaka koji je mene i moje prijateljice danima malteritari pri povratku iz škole (bili smo suptotne smjene) i izvukla sam deblji kraj, ali nikad nas više nije ni pipnuo, a šta da sam pustila da to traje, nekad dijete mora donijeti tešku odluku i stati u svoju zaštitu. ali naši četverogodišnjaci su još mali i tek će naučiti lekcije u životu, sad su najveći problem jedinci koji misle da se svijet okreće oko njih, a aiskreno moj malacje agresivniji od kad ide u vrtić
|
|
|
|