snijeg -> RE: Udaranje druge djece (6.6.2013 14:56:31)
|
IZVORNA PORUKA: pocahontas e to to je to.sve je to divno krasno kako ti pišeš, i u potpunosti se slažem da je tako savršeno ali u zemlji koja ne postoji... ovdje pričamo o realnim stvarima koje se dešavaju.princip taliona.. svaka vama čast ako vase dijete ama bas nikad nije doslo u konflikt sa vrsnjakom i ako nije bilo udareno ili ogrebano..prosto ne vjerujem ali dobro... ono što je u BIH nenormalno, u norveskoj bi npr. bilo prihvatljivo i sl. (neke vrste otuđenosti i poremećaja ličnosti) ali i obratno... ja samo kažem da je gore kada te ljudi ujedaju riječima nego zubima...recimo ovdje bi bolje bilo da su neke nekima zveknule šamar nego što su bacile pojedine komentare koji su bili direktno atak na njihovu djecu....udarac nije najgora stvar na svijetu.. mislim, pretjerujete malo ovdje... neću uvijek ja/tete biti s djetetom u parku/vrticu...sada mogu reagovati dok je mali, ali necu..i koju mu poruku šaljem? da ću ja uvijek biti tu kada dodje do konflikta sa vrsnjakom i da cu ja sve rješavati umjesto njega? Naravno da je došlo u konflikt i sa mnom i mojim mužem, a kamoli sa vršnjakom. Nisam nigdje napisala da nije. Ljutnja je emocija kao i svaka druga i nisam za varijantu potiskivanja, skrivanje iste, već ispoljavanja, ali i razumnog rješavanja. Konflikti su sastavni dio života, ali ovdje pišemo o načinu rješavanja istih. Ja zaista do sad nisam imala potrebu da regujem, bilo je sitnih, beznačajnih nesuglasica u vrtiću, slučajnih i nenamjernih gurkanja kod kuće i u vrtiću, ali ništa što bi se moglo okarakterizirati kao agresivni napad mog djeteta na drugo niti obrnuto. Ovdje je potrebno razlučiti i napraviti granicu normalnog dječijeg ponašanja i agresivnosti u smislu poremećaja. Roditelji su, logično, subjektivni kad je njihovo dijete u pitanju, ali je činjenica da čovjek naučen na batinu kao odgojnu mjeru, istu primjenjuje kao metod rješavanja sukoba ili prihvatanja zakona jačeg u zavisnosti od karaktera. Naša djeca su ono što mi jesmo, ali mi se teško mirimo sa činjenicom da je to tako, i u nedostatku samokritičnosti iznalazimo opravdanja, a ne rješenja.....opet se ponavljam, ali moram, masa je slučajeva nasilja u porodici, to negdje mora imati korjen i uzrok....a zar niste svjedoci svakodnevne upotrebe slavne rečenice "ma šta mu/joj objašnjavaš, opali mu šamar, nek se zna ko je koga rodio" - ja ovo skoro pa svakodnevno čujem i šta da očekujete sutra, za 10 dana/godina?
|
|
|
|