|
kolacic -> RE: Intimna anoreksija: lijecenje skrivene ovisnosti kod partnera (20.2.2013 10:51:31)
|
IZVORNA PORUKA: muaaa
Kolacicu ti si uporna i hrabra zena.
Malo koja bi danas to sve tako gurala kao ti.Najlakse za sve bi bilo da se razvedu,ali nije to bas tako ni jednostavno.Svaka ti cast na strpljenju.Vidi se da jako volis tm,i da ti je bas stalo da odrzis brak.
Ali sta mmene interesuje jeste sljedece.
Dali ti je naveo razloge po kojima si ti taj"krivac"za situaciju u braku.?
Zasto ti da ides psihologu sama?
Zasto se ti trebas mijenjati?
Ovo me interesuje.
Vec sam pisala juce da ga pitas sve to da ti objesni.Da vidis njegovo glediste pa ces se moci lakse nositi s citavom situacijom
sve sam procitala, i drago mi je sto mi se javljate[sm=smiley1.gif] evo, nastojat cu odgovoriti svima, da bude lakse shvatiti onima koji mi pokusavaju pomoci..
Prvo cu na ovaj post odgovoriti.
1. to da li sam hrabra ili nisam, ne znam, uporna jesam, takva sam generalno u svim aspektima zivota, idem do zadnjeg daha i onda tek odustajem, takva sam, i sad samo znam da me osjecaji vode, da bih se pokajala da sve napustim a da nisam nista pokusala, pojela bih se, vjerujte. Malo sam i sazrela, i gledala raspade brakova oko sebe i mucenje djece, a zapravo, jedinu stvar koju isticem, podcrtavam, ne vodi me dijete, da naravno ono je najbitnije, ali u mom slucaju u prvom redu, ljubav, jer zaista volim svog muza, istinski cisto, da nema ljubavi, otisla bih poslije sinocnog razgovora, bez obzira na dijete.
2. krivac sam jer nisam majka koju on ocekuje, smatra da je na njemu sve, kuca dijete, da sam ja fizicki tu, da ne ispunjavam svoju obavezu kao zena i majka, nisam profil osobe koja njemu treba, on gura brak cijelo vrijeme.. da nije njega sve bi se raspalo. kriticno je i strasno, ali sam progutala to.
3. znam da me sad neke osudjuju, apsolutno znam, i cak da sam prijasnjih razmisljanja i sama bih skocila i rekla mu nek se nosi u neku stvar da me ponizava i vrijedja ne treba mi za sta me smatra nisam metla koju ce koristiti i baciti, pa ko mu je rodio dijete i odgojio, ko to brine ako ja ne brinem, a kad vam navedem ovu recenicu onda zapravo mozete i shvatiti kakvo je njegovo po meni debilsko razmisljanje:
"zasto si rodio dijete? Rodio sam ga da ti brines o njemu" njegova briga odmah da vam razjasnim nije zapravo nikakva, on dodje s posla, nit se poigra s djetetom nit ga briga, sto je eventualno nahrani jer ona ga pozeli ne vidi ga po deset sati, i ne znam sta jos on uradi za nju, da mogu reci da on samo brine.. on mozda ni to ne zeli, mislim apsolutno sam zbunjena sta to znaci da ja brinem o njemu? zar ne postoje roditelji da zajedno odgoje i dignu svoje dijete, da podijele obaveze oko dijeteta, ili on zivi u dobu svog oca koji je patrijahalan da svali sve na zenu, i da je njegovo samo da napravi dijete???? ovo sad iznosim svoj stav, gore sam samo opisala i argumentovala njegovo glediste, da vidim kakve cu utiske od vas dobiti. E sad, posto kazem da sam ko prije, to bih uradila, ali ja sam odlucila se na borbu i prije razgovora s njim, dok sam bila u bracnom savjetovalistu i narucila sebi termin. znaci necu odustati zbog njegovih uvreda i razmisljanja, hocu da pokusam, zbog sebe, zbog svoje sujete, jer sam povrijedjena. kazem opet najlakse je pokupiti se i otici. sta dalje?
3. zasto sama ici, zato sto je i to neki pocetak. idem sama da vidim sta ce mi strucnjak reci, ako je do mene cijela stvar, ja bih voljela vise nego ista, jer najlakse mi je korigovati sebe, ako sam ja problem, a mislim da nisam.
4.trebam se mijenjati zbog naseg braka, jer i on zeli promjene, i on zeli da bude rasterecen a ne opterecen. Muci ga naporan posao i milion briga jos da ga i ja svakodnevno mucim, a mucim ga, on to ne zeli.
e sad, ja se povlacim, to da, povlacim se iz svih mogucih insistiranja na intimnosti i njeznosti. nije laka stvar, ali to sam odlucila. to je put kojim idem, ne odustajem od muza i braka, ali se povlacim, jer dotakao je moju dusu, to boli, nije lako gledati i slusati sat vremena takve izjave, ja se povlacim ali ne odustajem dok ne pokusam uvesti neke promjene. Kazem, ako nista ne uspijem, i pored psihologa, uradit cu ono sto u svako doba mogu, i sto je najlakse: OTICI OD NJEGA ZAUVIJEK.
|
|
|
|