evo njene sličice:
http://i49.tinypic.com/2iblst1.jpg

IZVORNA PORUKA: raspolozena mama

evo njene sličice:
http://i49.tinypic.com/2iblst1.jpg

IZVORNA PORUKA: raspolozena mama

Sinoć smo vodili Almicu na novu turu elektrostimulacije, bioptron zračenja i fizioterapije... prva tura bila juče, od slijedećih tri sedmice, svakog radnog dana... kada je počela fizioterapija i oslanjanje na onu ruku, počele su suze, plač... a tek sa strujom, ovaj put je veći aparat i ovaj put ona osjeća peckanje i trzaju joj se ti mišići i to je inervacija perifernog nervnog sistema... plakala je, vrištala (inače nikad ne plače) ali najviše mi se srce cijepalo kada je odustala od plakanja i onako crvenog lica i obrva od plača i mokra od suza i ona i ona prostirka ispod nje, gleda me tužnim očima, jeca i drhtavim ustima nečujno izgovara "Mama" a oči joj govore "zašto im puštaš da mi ovo rade mama" kad pukla nisam... onda sam rekla, da ću je ja držati, jer samo joj onda bila iza leđa i nisam vidjela njene oči, tako mi je bilo lakše, a druga terapeutica ju je zabavljala i nekako smo izgurali... a večeras opet i intenzivnije, ono je bilo samo zagrijavanje... uhhhhh

postoje momenti kada bih otrčala negdje na neku livadu i izvrištala se i isplakala i onda se vratila kući da me djeca ne vide takvu... a nemam kad... to su neki momenti koji se čine dugi kao vječnost...

sve će ovo, ako Bog da, jednom biti tek maglovito sjećanje

IZVORNA PORUKA: raspolozena mama

gvendolina draga, lakše mi je kad čujem takve stvari i dosta je slučajeva gdje se razlika skoro i ne primijeti a nedavno sam saznala da je muž moje poznanice imao isti slučaj i ne može ni danas podići ruku gore, ali mu to ništa ne smeta, normalno živi, radi, vozi, ima dvoje djece....

Sinoć smo vodili Almicu na novu turu elektrostimulacije, bioptron zračenja i fizioterapije... prva tura bila juče, od slijedećih tri sedmice, svakog radnog dana... kada je počela fizioterapija i oslanjanje na onu ruku, počele su suze, plač... a tek sa strujom, ovaj put je veći aparat i ovaj put ona osjeća peckanje i trzaju joj se ti mišići i to je inervacija perifernog nervnog sistema... plakala je, vrištala (inače nikad ne plače) ali najviše mi se srce cijepalo kada je odustala od plakanja i onako crvenog lica i obrva od plača i mokra od suza i ona i ona prostirka ispod nje, gleda me tužnim očima, jeca i drhtavim ustima nečujno izgovara "Mama" a oči joj govore "zašto im puštaš da mi ovo rade mama" kad pukla nisam... onda sam rekla, da ću je ja držati, jer samo joj onda bila iza leđa i nisam vidjela njene oči, tako mi je bilo lakše, a druga terapeutica ju je zabavljala i nekako smo izgurali... a večeras opet i intenzivnije, ono je bilo samo zagrijavanje... uhhhhh

postoje momenti kada bih otrčala negdje na neku livadu i izvrištala se i isplakala i onda se vratila kući da me djeca ne vide takvu... a nemam kad... to su neki momenti koji se čine dugi kao vječnost...

sve će ovo, ako Bog da, jednom biti tek maglovito sjećanje

IZVORNA PORUKA: raspolozena mama

gvendolina draga, lakše mi je kad čujem takve stvari i dosta je slučajeva gdje se razlika skoro i ne primijeti a nedavno sam saznala da je muž moje poznanice imao isti slučaj i ne može ni danas podići ruku gore, ali mu to ništa ne smeta, normalno živi, radi, vozi, ima dvoje djece....

Sinoć smo vodili Almicu na novu turu elektrostimulacije, bioptron zračenja i fizioterapije... prva tura bila juče, od slijedećih tri sedmice, svakog radnog dana... kada je počela fizioterapija i oslanjanje na onu ruku, počele su suze, plač... a tek sa strujom, ovaj put je veći aparat i ovaj put ona osjeća peckanje i trzaju joj se ti mišići i to je inervacija perifernog nervnog sistema... plakala je, vrištala (inače nikad ne plače) ali najviše mi se srce cijepalo kada je odustala od plakanja i onako crvenog lica i obrva od plača i mokra od suza i ona i ona prostirka ispod nje, gleda me tužnim očima, jeca i drhtavim ustima nečujno izgovara "Mama" a oči joj govore "zašto im puštaš da mi ovo rade mama" kad pukla nisam... onda sam rekla, da ću je ja držati, jer samo joj onda bila iza leđa i nisam vidjela njene oči, tako mi je bilo lakše, a druga terapeutica ju je zabavljala i nekako smo izgurali... a večeras opet i intenzivnije, ono je bilo samo zagrijavanje... uhhhhh

postoje momenti kada bih otrčala negdje na neku livadu i izvrištala se i isplakala i onda se vratila kući da me djeca ne vide takvu... a nemam kad... to su neki momenti koji se čine dugi kao vječnost...

sve će ovo, ako Bog da, jednom biti tek maglovito sjećanje

IZVORNA PORUKA: cvjetno drustvo

I mojoj bebi su na porodu slomili claviculu i ima parezu lijeve ruke.Ruka je bila bezivotna mlohava i visila je bukvalno kao kesa.Jedino je prstice mogla micati i to mi je u tom trenutko jedino davalo nadu da nije sve izgubljeno.Ona jest bila velika beba 4950 ali doktorica je posve bila nestrucna.Krenuli smo sa mjesec dana sa vojtom svaki dan po 4 puta vjezbala sam sa njom kuci ti su dani bili najtezi u mom zivotu i sada kada se sjetim zaplacem.Svaki dan vjezbe,plac....nista dugo nije postojalo.Oporavak je tekao sporo mjesec dana se nedogodi nista a onda tek nesto malo ali nisam odustajala iako nam je objema bilo tesko ali sam nastavljala sa vjezbom.Znala bi cesto nocu budna biti posmatrati je dok spava,plakati milovati ruku i pitati samu sebe zasto se nama ovo moralo dogoditi.Sada moja D ima 18mj vjezbe neradimo skoro 9 mj jer ona ne zeli ojacala je i pruza otpor rukica je dobro sluzi se s njom nestedi je,jednake su duzine,debljine,jedino sto ne moze sa njom je podici iznad glave moze samo do visine ramena,ne moze je saviti iza ledja,i mada su mi govorili da dlanom nikad nece moci dodirnuti lice ona to moze ali mene brine sto ona stalno grize palac te ruke nokat je otkinula jedva sam prst spasila sada stavljam zavoj.Na to su mi rekli da djeca sa ovom dijagnozom uvjek nesto kao ceprkaju prste bolesne ruke al mene plasi da li ona uopce osjeca dali ima osjet jer nije mi jasno kako je nije bolilo ipak to je nokat.I brine me rame ono jest isto kao i kod zdave ruke ali ima jedan misic koji se nije razvijo pa izgleda da je malo spustenije.Ja bih molila ako ima neko koje vec odrastao koji ima ovu dijagnozu da se javi