raspolozena mama -> RE: pareza brahijalnog pleksusa-povreda bebe pri porodu (20.5.2013 0:31:44)
|
evo mene opet, dugo me nije bilo... malenoj je skoro 15 mjeseci i konačno smo prestali sa Vojtinim vježbama [sm=bravo.gif] i mogu vam reći da mi je laknulo, sada možemo početi imati normalan život, možemo ići na izlete, u goste, a ne sve navrat-nanos... vježbe se ukidaju kada se beba ustabili na nogama... sutra aBd idemo na slijedeći tretman fizioterapije (plus Bobath), elektrostimulacije i bioptron zračenja... rukica napreduje pravo... još ne može podići šaku, a prstićima tek neznatno mrda, vjerovatno, kao što je i prognozirano, neće moći rukom iza leđa, niti skroz gore, ali šta je tu je... kad se samo sjetim kakva je bila kad sam je razmotala, totalno nepokretna, rame, lakat prsti i mlitava, bezoblična, ne raspoznaje se gdje joj je lakat, katastrofa... još su joj pisali dijagnozu paralize (teškog i trajnog oštećenja) u početku ne sekiram se ja zbog tih par pokreta, pa i ako joj daju nižu ocjenu na tjelesnom jer eto nešto ne može, neće biti balerina... Upoznala sam jednu ženu čiji muž može skoro sve, samo ne može skroz uspraviti ruku ravno iznad glave, nego malo manje, pa eto, radi, oženio se, treće dijete na putu, nikad ne biste ni skontali da je imao povredu... ono što mene pravo, ali baš pravo ljuti su slijedeće stvari: i dalje tvrde da im je OK procedura (obavezan klistir, brijanje, nema hodanja za vrijeme trudova, babice ne vjeruju da se žena poraša ako ne vrišti, a ako opet vrišti, kažu joj da je paničarka, na porođajnom stolu nema stepenica, žena ide pješke tamo sa djetetom koje je krenulo izlaziti...) i u skladu s tim, ima JAAAKO puno djece kojoj urade isto ovo što su uradili nama, a sve se moglo izbjeći jer pobogu babica neće da digne svoju cijenjenu stražnjicu kada se pozove, a ne porađa se nikad više od jedne do dvije žena, a za to je plaćena... i drugo što me ljuti je što daju jaaaako malo informacija, otpreme vas iz bolnice sa prognozom da za to treba nekih 3-6 mjeseci, a treba minimum godinu i po, u najboljem slučaju... i vi trčite sprint, mislite stigli ste, kad ono, maraton, a vi potrošili svu snagu, a čeka vas još 55 KM... Još jedna informacija, sa nama je bila prošli put na klinici jedna djevojčica u drugom osnovne, dolazila na specijalne vježbe da može okretati šaku, i vjerujte, skoro se i ne primijeti razlika... Ne dao Bog goreg... da recimo dijete ostane bez kisika na porodu i onda samo vegetira...
|
|
|
|