|
Esmica -> RE: Porod kod kuce (17.2.2012 10:50:32)
|
I ja sam takva,moje tijelo reaguje na vanjske okolnosti.
Ako ima neko u blizini,nikad ne mogu na veliku nuzdu,[sm=smiley36.gif]jednostavno se ne mogu opustiti,i psihicki kocim sama sebe.
Takav je i porod.Meni kad su krenuli trudovi,ja sekunde nisam pomislila sta da se nesto desi.
Jednostavno,islo je prelijepo da bih o tome razmisljala.
Kao sto rece ova u prici na linku koji sam stavila,to je kao da vozite bicikl u suncanom danu s laganim povjetarcem,i odjednom vam naidje misao sta ako padnem.
Ali je suvise lijepo sve da bi o tome razmisljali.
A osjecaj krivice majka uvijek ima.
Opet kopiram ovu sa linka,kad vam dijete izadje vani,i padne,vi krivite sebe,iako ste mozda sve uradile da do toga ne dodje.
Takvo je majcinstvo.
Na mom porodu u bolnici,koliko god se teorijski moze kriviti onaj ko me poradjao,ja opet krivim sebe.
Zato sam stvar u svoje ruke uzela na trecem porodu.
Jer ja se poradjam,ja sam bitna,ne treba niko da mi kaze sta da cinim,kad ja znam kako moje tijelo zeli da cinim.
Na porodu zena treba da slusa svoje tijelo,a ne da radi po odredjenoj proceduri.
|
|
|
|