IZVORNA PORUKA: *pcelica*

Jos kad pocne sa pitanjima hiljadu zasto. Mi smo jednom s pitanjima tako daleko otisli da me je Ajla u jednom momentu pitala a zasto mi disemo i ja stala neznam sta da joj kazem. Mislim neznam kako da se spustim na njenu razinu razmisljenje i da joj objasnim da razumije (a ni sebi neznam da objasnim)

IZVORNA PORUKA: veeseelaa

forumasica vesela je napisala isto sto i ja samo sto sad je imam kratak fitilj user posted image a ona je vesela i opustena user posted image . dobro, nju mozda poznajes samo mislim da si se zbunila ako mislis da poznajes i mene

ma nije moja ti, to su ti dupli aršini
ajde cure hebo vas svadja, dan je tako lijep, pahulje ko mandarine padaju, divno života mi
svakako se radujem kako će moja Ajša reagirati kad ih samnom bude gledala večeras, ona tako se ibreti na sve i svašta
a manite se ubjedjivanja, odgoj je komlicirana stvar, obično svi negdje zglajzamo
Meni je jako bitna da osoba ima karakter, da nije lopov, ulizica, lažov, petljaroš, da gazi preko mrtvih zbog svojih interesa, da je plemetina, humana, uredna, radišna, vesela osoba i da ipak ne da na sebe
e sad svi mi dajemo sve od sebe da nam djeca budu dobra na način koji je po nas dobar
Ličnim primjerom bi najbolje pokazale svom djetetu kakvo treba biti
zato budimo dobre

IZVORNA PORUKA: Blue rose RR

Dobre ste, mene je kikica neki dan istraumirala, čujem je u sobi da plače ja gore ona grca (a otišla da donese puzzle) u suzama. poslije mog pitanja šta je bilo, je li se udarila, nešto je prepalo, kaže ona:
"Ne mama, plačem zato što ćete vi kad ostarite da umrite (umrete)!!!"

Stala sam udahnula i u milionitom dijelu sekunde odlučila da moram da odložim elaboriranje kad i kako i zašto ljudi umiru, i odlučim se da temu završim konstatacijom da mame i tate ne stare, oni su uvijek mladi.
Namah je prestala plakati, sva sretna.
Nisam joj imala srca obasniti - još uvijek .

IZVORNA PORUKA: lepetetka

I evo još jedna, ja moje dijete kada pošaljem u kaznu u njegovu sobu, nekad ode i isplače se, a nekad se vrati nama i urla na sav glas.. Je li vaša djeca ostanu u sobi kada su u kazni? Šta ako ne prihvata da bude u sobi-kažnjen?

IZVORNA PORUKA: lepetetka

I da moje dijete je bilo udarano od djece čiji roditelji navodno nikada ne koriste puc puc, i gurano, a on jadan stoji sa strane u parku i plače, neće da vrati... Ja ne volim nasilje i govorim mu da se kloni takvih situacija gdje se udara i gura, a nekad mi dođe da mu kažem da vrati istom mjerom, jer mi ide na živce da ga neko maltretira a on stoji i ne vraća

IZVORNA PORUKA: Hanady RR

ja otplakala odmah....
sjela u prvi lokal sa njim, naručila mu piće i sebi i rekla da to što je uradio je strašno, da sis e prela, da s emogao povrijediti bez tebe...i da svaki vaš naredni izlazak iz kuće biće uvjetovan obećanjem da nikada neće se odvojiti do tebe. I toga s edražala...narednih 10 mjeseci na svaki izlazaka rekla'' nećeš ići do mene il neidmeo nigdje''
u svakoj prilici kad uradi nešto dobro nagradila ga žvakom ili lizalom i spomenula da ''onda kada si mi otišao u merkatoru nisi bio zaslužio ništa od mene la sad slušaš i zato dobiješ''

I svakako s aposebnom pažnjom bez puštanja ruke išla sa dvoje djece u šetnju....
Ja svoje nikada s akolicima il bez njih nisma pustila...to kako ja hodam sanjihovim jaknama zavezanim meni oko struka i tašnom oko vrata da bi mi ruke bile slobodne to je već drugi par rukava

IZVORNA PORUKA: sabinos

ni moj nece u sobu za kaznu,nema sanse.kad pocne tek tada plakati,mene strah da ga herc ne strefi...i da,i njega udaraju djeca ciji roditelji nemaju puc puc

IZVORNA PORUKA: lepetetka

Evo da vas pitam kako bi reagovale? Bez puc puc...
Idem u šetnju sa dvoje djece, jedan za koji dan četverogodišnjak i vozim malu bebu u kolicima..Ulazimo u Mercator i moj sin ode uz pokretne stepenice, a ja polako sa malenom se penjem,..On odfura brzinom munje, mislim stoji kod igraone, kad nigdje ga, pođem naprijed, okrećem se nigdje ga, ne smijem ni u jednu prodavnicu da uđem da ga tražim, bojim se mimoići ćemo se,...idem glavnim hodnikom i ko budala se osvrćem već na rubu živaca, a mali gospodin je već odfurao do marketa i stoji kod kolica, prva misao mi bila da je u TL ali nije bio, eto mogla sam ga izgubiti, ko zna gdje bi se stanio da me nije našao, i kakvu bi tek tada traumu doživio da vidi da je sam...Šta biste vi uradile?

IZVORNA PORUKA: malena sharena

IZVORNA PORUKA: lepetetka

Evo da vas pitam kako bi reagovale? Bez puc puc...
Idem u šetnju sa dvoje djece, jedan za koji dan četverogodišnjak i vozim malu bebu u kolicima..Ulazimo u Mercator i moj sin ode uz pokretne stepenice, a ja polako sa malenom se penjem,..On odfura brzinom munje, mislim stoji kod igraone, kad nigdje ga, pođem naprijed, okrećem se nigdje ga, ne smijem ni u jednu prodavnicu da uđem da ga tražim, bojim se mimoići ćemo se,...idem glavnim hodnikom i ko budala se osvrćem već na rubu živaca, a mali gospodin je već odfurao do marketa i stoji kod kolica, prva misao mi bila da je u TL ali nije bio, eto mogla sam ga izgubiti, ko zna gdje bi se stanio da me nije našao, i kakvu bi tek tada traumu doživio da vidi da je sam...Šta biste vi uradile?

Ja ne bih dozvolila da se uopstepenje uz pokretne stepenice bez mene, a kad bi krenuo, a ja ga nisam uspjela spijeciti jer sam s kolicima, doviknula bih mu da me saceka gore i pratila bih ga pogledom svo vrijeme i derala se za njim ako bi krenuo negdje.
Ako bi ipak iz nekog razloga nestao, drhtala bih kao prut, potrudila bih se da mi u svakom pokretu i izrazu lica vidi da sam prestravljena, cvrsto bih ga zagrlila i objasnila da to vise NIKAD ne smije uraditi. Mozda bih ga i prepala necim ili mu navela neki primjer, zavisi od njegovog karaktera i razvoja.

IZVORNA PORUKA: lepetetka

IZVORNA PORUKA: malena sharena

IZVORNA PORUKA: lepetetka

Evo da vas pitam kako bi reagovale? Bez puc puc...
Idem u šetnju sa dvoje djece, jedan za koji dan četverogodišnjak i vozim malu bebu u kolicima..Ulazimo u Mercator i moj sin ode uz pokretne stepenice, a ja polako sa malenom se penjem,..On odfura brzinom munje, mislim stoji kod igraone, kad nigdje ga, pođem naprijed, okrećem se nigdje ga, ne smijem ni u jednu prodavnicu da uđem da ga tražim, bojim se mimoići ćemo se,...idem glavnim hodnikom i ko budala se osvrćem već na rubu živaca, a mali gospodin je već odfurao do marketa i stoji kod kolica, prva misao mi bila da je u TL ali nije bio, eto mogla sam ga izgubiti, ko zna gdje bi se stanio da me nije našao, i kakvu bi tek tada traumu doživio da vidi da je sam...Šta biste vi uradile?

Ja ne bih dozvolila da se uopstepenje uz pokretne stepenice bez mene, a kad bi krenuo, a ja ga nisam uspjela spijeciti jer sam s kolicima, doviknula bih mu da me saceka gore i pratila bih ga pogledom svo vrijeme i derala se za njim ako bi krenuo negdje.
Ako bi ipak iz nekog razloga nestao, drhtala bih kao prut, potrudila bih se da mi u svakom pokretu i izrazu lica vidi da sam prestravljena, cvrsto bih ga zagrlila i objasnila da to vise NIKAD ne smije uraditi. Mozda bih ga i prepala necim ili mu navela neki primjer, zavisi od njegovog karaktera i razvoja.

Izvini a kako ne bi dozvolila, pa jedino da ga sveem za sebe...Mogu ja ne dozvoliti rijeima i galamiti ali on ode..

IZVORNA PORUKA: malena sharena

Ma znam, moras im vazda nove folove iznalaziti, to sa vozenjem kolica mi je bas simpa, da se i on osjeca bitnim.

A kad se moj ono bas bezveze i nazor dere, ja mu nekad pjevam, kao sto je meni moja mama, a meni uvijek bilo krivo pa se usutim:

Zasto placko place?
Sto je mlijeko bijelo
Sto je jaje cijelo
Sto maca ima rep
Zato placko place
Dajte placku macku

Nekad odmah prestane, a nekad se dere jos vise, krivo mu . Ma s njima nikad dosadno.

IZVORNA PORUKA: malena sharena

IZVORNA PORUKA: lepetetka

IZVORNA PORUKA: malena sharena

IZVORNA PORUKA: lepetetka

Evo da vas pitam kako bi reagovale? Bez puc puc...
Idem u šetnju sa dvoje djece, jedan za koji dan četverogodišnjak i vozim malu bebu u kolicima..Ulazimo u Mercator i moj sin ode uz pokretne stepenice, a ja polako sa malenom se penjem,..On odfura brzinom munje, mislim stoji kod igraone, kad nigdje ga, pođem naprijed, okrećem se nigdje ga, ne smijem ni u jednu prodavnicu da uđem da ga tražim, bojim se mimoići ćemo se,...idem glavnim hodnikom i ko budala se osvrćem već na rubu živaca, a mali gospodin je već odfurao do marketa i stoji kod kolica, prva misao mi bila da je u TL ali nije bio, eto mogla sam ga izgubiti, ko zna gdje bi se stanio da me nije našao, i kakvu bi tek tada traumu doživio da vidi da je sam...Šta biste vi uradile?

Ja ne bih dozvolila da se uopstepenje uz pokretne stepenice bez mene, a kad bi krenuo, a ja ga nisam uspjela spijeciti jer sam s kolicima, doviknula bih mu da me saceka gore i pratila bih ga pogledom svo vrijeme i derala se za njim ako bi krenuo negdje.
Ako bi ipak iz nekog razloga nestao, drhtala bih kao prut, potrudila bih se da mi u svakom pokretu i izrazu lica vidi da sam prestravljena, cvrsto bih ga zagrlila i objasnila da to vise NIKAD ne smije uraditi. Mozda bih ga i prepala necim ili mu navela neki primjer, zavisi od njegovog karaktera i razvoja.

Izvini a kako ne bi dozvolila, pa jedino da ga sveem za sebe...Mogu ja ne dozvoliti rijeima i galamiti ali on ode..

To se rascisti dok je dijete mladje, kad tek pocne izvoljevati da hoda bez ruke. Sa cetiri godine je kasno da se uci tome. Hajd Dobrinja, mirno naselje, ima set_aliste, sve siroko pa ga vidis, nema auta, ali trzni centri, ulica, pijaca, po meni, ako treba i zavezala bih ga.