|
Lulu_08 -> RE: Zivot u inostranstvu, vase misljenje (12.7.2013 10:52:16)
|
IZVORNA PORUKA: anđelo
IZVORNA PORUKA: Lulu_08
IZVORNA PORUKA: anđelo
Ja u zadnje vrjeme puno razmišljam o odlasku negdje vani.Prvenstveno zbog svoje djece i njihove budućnosti.Svoju budućnost ne vidim ovdje.Kada bih imala priliku ispalila bih se odmah.Jezik se brzo nauči, pogotovu djeca.Međutim mm je protiv toga.Ja ne radim ne mogu naći posao, nemam štelu, novac itd ,on radi u svojoj struci, on napreduje karijerno, on je zadovoljan.Kaže mi da kad bi ja još radila da bi nam bilo odlično.Međutim zbog ovih stvari koje ste već navele, ja ne želim da se sad brinem za situacije na koje će nailaziti moja djeca u budućnosti.
MM je živio i u Njemačkoj jednu godinu za vrjeme rata, pa u Hrvatskoj, savladao je jezik, engleski govori kao maternji...ali on ne želi da napušta kako on kaže bilo kakvu sigurnost za neku neizvjesnost.
Ooo andjelo eto nas u ako nista "slicnom" sosu....Mi smo bas sinoc debel razgovor imali po pitanju toga. On na rubu suza od muke koliko ne zeli da ide i nece i tvrdi da cak i kada bih ja sa djecom otisla tesko da bi se on na taj korak odlucio...Nemam pojma...
Ti bar imaš vani roditelje, i bilo bi ti puno lakše, već si tu živjela, znaš jezik....a i vrabci znaju da je vani bolje nego ovdje.Što bi rekla jedna moja rodica kad se vratila iz Njemačke, kaže tamo je i žvaka bolja nego ovdje.
Mislim razumijem ja svog muža.On je stvarno proputovai Evropom, živio i u Holandiji za mjesec posta, pa u Njemačkoj,njega ne veže mjesto,kaže mi živio bi i u Foči ako ima bolje uslove.I onda ja planem hebala te Foča, što mi Bosnu spominješ....hahahahhaUglavnom on bi kao išao ako se prvo ja negdje snađem pa onda bi tek bio spreman napustiti svoj sigurni posao i doći za mnom.
Opet smatram da bi se bolje snašli kad bi oboje otišli, on jezike govori bolje od mene
Sve je to super i ja svog razumijem, ali sta sad' dalje? Je li to veto ne moze ne ide mu se i to je to? Mene to kopka...
Kaze kao mozda bi on pristao da ja odem sa curicama pa da dolazi svaka 2 mj. on do nas pa kao ako bi se snasla ja dobro da i on dodje, ali onda opet kaze da ne bi, jer kao strah ga je da se ne uspije snaci pa da se on bude vratio a mi ostanemo, kao strah ga razdvajanja tog. Realno, i mene je toga srah, pogotovo nakon 3 godine sto je on bio u Afganistanu i vec smo bili razdvojeni previse, i vidjela sam negativan uticaj odrastanja djeteta bez jednog roditelja....
Bas neugodno...
|
|
|
|
