|
Lulu_08 -> RE: Zivot u inostranstvu, vase misljenje (10.7.2013 7:34:48)
|
IZVORNA PORUKA: hanabanana
IZVORNA PORUKA: Lulu_08
IZVORNA PORUKA: hanabanana
Hm....vjerovala bih mu. Jer da je mogao došao bi on gore živjeti s tobom, ne bi ti došla ovdje živjeti s njim.
Naročito kada znaš da u vrijeme kada si ti odlučila to gore napustiti i doći ovdje je nešto kao SF.
Imaš ljude koji jednostavno neće srkleta.
Otići u drugu zemlju iziskuje promjene, svekolike. Od učenja jezika, do učenja i prihvatanja načina života, do prihvatanja činjenica da diploma vjerovatno neće biti priznata, da treba krenuti od 0.......
EH sad uzmimo u obzir ovo boldirano, zamislis da je vrlo lako moguce do toga, i sta dalje? A uporno se u tebi dvoboj odvija jer si svjesna da je tvojoj djeci, tebi pa i njemu bolje negdje drugo? Plus, starije dijete vec samo iznosi kako bi zeljelo tamo zivjeti?
(raja ovo sve iznosim cisto radi diskusije, zanimaju me vasa misljenja...kako bi ste se vi ponjele u datoj situaciji..normalno da je to sve individualno ali eto interesuje me kako bi vi postupile jer ja vise nisam pametna...)
Tvoje starije dijete je dobi kao moje mladje dijete te ti mogu s punim pravom reći da to nije nikakav argument.[sm=smiley1.gif]
Naime moje mladje dijete bi živjelo i u Šibeniku, i u Izmiru, ni Treviso u Italiji joj nije mrzak, a Ljubljanu isto ne bi zaobišla.
Gdje god da je išla njoj je bilo dobro, ali nakon dvije sedmice ipak izljubi svoj krevet i sav namještaj u kući......ipak ima osjećaj gdje joj je Dom. Meni je to vrlo drago. Zašto??? Zato što sam ja osjećaj pripadnosti nekom mjestu izgubila.
U godinama sam kad sam duže vremena živim izvan mjesta u kojem sam rođena, išla u vrtić, školu....provela prvih 17 godina.
Prije par godina sam shvatila da ni taj grad ne osjećam svojim, ali ni ovaj u kojem živim skoro pa 17 godina.
Možda zato je ružno i golemo zvučalo ono prije što sam napisala, a to je da ja ne volim BiH....više sam htjela reći da je ne volim ništa više niti manje nego što bih voljela Njemačku, Sloveniju, Švicarsku....Ja sam jednostavno generacija koja je izgubila nit pripadnosti jednoj sredini.
Tužno je reći, ali ja ne prepoznajem taktove naše himne. Jednostavno sam prihvatila da sam građanin svijeta, i s tim sam sasvim ok.
S druge strane, onaj ko je uspio organizirati život ovdje, a da pri tom nije imaš štelu za fax i posao, sasvim je sigurno da bi isto ( ako ne i više ) uspio negdje drugdje, negdje gdje se zakon i sistem poštuje i primjenjuje. Naime, mi imamo super zakone, problem je implementacije istih.
Isto tako moram reći da je povratak u BiH bio moj izbor, i ja sam odgovorna za svoj izbor. Medjutim podražat ću svoju djecu u njihovim izborima, godina štedim novac da im mogu platiti barem dvije godine na bilo kojem univerzitetu van granica ove države.
U ovoj državi mi fali malo više uređenosti, malo manje bahatosti, fali mi discipline i poštovanja propisa i zakona.
Isti problem, ja se rodila u Beogradu, do 13te godine bila pa onda u Holandiji do udaje u BiH od 23-24 god. Isto ne osjecam pripadnost i sasvim mi je svejedno gdje zivim dok god mogu organizovati svoj zivot i zivot svoje djece onako kako ja zelim i smatram da je dobro.
Ja medjutim nakon 6 godina provedenih ovdje sada smatram da ovdje ne mogu organizovati zivot onako kako smatram da je to potrebno, zivim u gradu gdje je zagadjenje uzasno, sto pluca moje djece udisu, vodu iz cesme piti ne mogu jer nije pitka, smeca na pretek na sve strane. O korupciji itd da ne govorim to je valjda vec poznata tema.
Eh sada, ti kazes nakon 2 sedmice tvoje dijete od 5 godina izljubi krevet svoj kada dodje? Moje ne i to i jeste razlog sto sam to prvo sto si boldirala navela. Ona je nakon 2 mjeseca dosla, pozeljela je taju i nenu i djeda, pa malo i drugare u vrticu, ali je odmah navela da zeli nazad...sto je bezbroj puta ponovila, i danas to spominje i redovno pita sto ona ne moze zivjeti u Holandiji kao i nana i deda (moji roditelji)?
|
|
|
|
