Inkognito
|
Chiken, ja nisam imala takva iskustva, al kad skontas pozadina svake anksounosti je slicna. Tebe strah da ti se ne javi opet ta bolest svaki put kad dobijes najobicniju prehladu?! Pa nije ni cudo, to uopste nije strasno, isto je kao i sa drugim traumama koje prezvimo, pa kad nas neke zivotne situacije podsjete na te periode mi dozivljavamo anksioznost. Najbolje bi billo da ides preradjivati tu temu kod psihologa, ja mislim da bi ti to pomoglo. Ma nije to nista strasno, ako ti je ta bolest tesko padala jer si je jedva preboljela, nije ni cudo sto se onda plasis da se ne vrati. Pa pobogu, ljudi smo, imamo strahove i kod tebe su opravdani! Mamice, kako je samo lijepo cuti ovakve rijeci! Na pragu izljecenja (ako mozemo reci izljecenje!)...Svidja mi se kad kazes da ti je vjera pomogla. I ja se trudim u vjerskom smislu, uvijek sam bila u tom krugu, ali nikad nisam dosegla tu blizinu Bogu, osim za vrijeme ramazana. Kako ti uspijevas jer ja bas zudim za tim..Doduse, znam da je potrebna posvecenost u svakom smislu, al eto zanima me kako si ti uspjela. Evo ramazan dolazi, a mene malo strah kakva cu biti, jer sam u zadnjih par ramazana imala neke katastrofalne porodicne situacije, pa valjda ostale traume, sta li?! Ja sam onako kombnovano. Krenem super, drago mo zbog mene, izadjem vani, sve super, i onda obicna komunikacija u mesnici sa zenom u meni izazove neko crvenilo, vrucinu, nemam pojma sta i dovoljno da me malo poremeti..Al trudim se, pokusavam da mi ti sve ne utjece previse na mene. Guram, idem dalje, ima napretka, al ima jos posla kod mene... HNF kakva si ti danas? Gdje nam je Priks? Ljubim vas sve :****
|