Inkognito
|
Drage zene, evo mene opet. Taman prosle subote pricam prijateljici kako imam osjecaj da sam skoro pa prevazisla ovo cudo i kako sam u zadnjoj fazi, a mene eto opet drmaju neki crnjaci.
Tako se spremam napolje s momkom, i odjednom mi krenu neke crne misli, neki osjecaj beznadja, ocaja, ma katastrofa. Onda se nekako trznem, izadjem s njim, onako se potrudim da uljepsam i sebi i njemu noc, i nekako prezivim. Sutradan opet tako, pa me uhvati panika kao da se tek prvi put suocavam s ovim. Psiholog mi je na godisnjem, tako da ga mogu vidjeti tek za deset dana. Sinoc me opet spucalo, pa uzmem citam ovaj forum, pa mi bude lakse, al ujutru cim se probudim natovari mi se ova kucka na glavu. Uh, kako je ovo tesko...Nemam se vise kome obratiti, nekako mi niko ne moze pomoci, niko me ne shvata, osjecam da sam sama samcata u ovome, nervozna sam, kao da sam istrosila vise snagu jer sam zadnjih 13 godina u skoro konstantnim stresovima, oko mene smrtni slucajevi clanova porodice, sve sam to izdrzala preko svojih ledja, cupala se, nisam dala da padnem, a evo sada kad mi se u zivotu sve poslozilo, kad se trebam udavati, mene vako ovo puca.
Najgore mi je sto sam sama sebi dala neki rok da do udaje budem dobro (imam jos 2 mjeseca), znam da to ne smijem raditi jer sama sebi nabijam dodatni pritisak, al to je tako tesko...Prije sam od problema bjezala napolje, druzila se, smijala, a sada me ni to ne veseli, nego se bukvalno tjeram vani, pa mi u neka doba samo padne raspolozenje, pa mi nije ni do cega. Jednostavno osjecam kao da sam se vise potrosila, da nemam vise snage za bilo sta, nemam neku podrsku okoline, pa vise ne znam sama sebi kako da pomognem. Inace ne radim vec duze vrijeme, a kontam da bi me neki posao izvukao iz ovoga...Moj psiholog mi zakazuje termine svakih 20tak dana, jer misli da super napredujem, a meni se cini da se samo vracam unzad.
Citam ovdje dosta kako se covjek mora trgnuti, ja se citav zivot trzam, al evo sad mi je pretesko, place mi se, a ne mogu ni plakati. Evo napolju lijepo vrijeme, a ja se kandzijom moram tjerat da izadjem :((((((
Molim vas dajte koji konstruktivan prijedlog, jer zelim da se vise izvucem iz ovog, a samo se vrtim ukrug :(
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
ja u sustini nisam ni znala sta me muci ali citajuci vas ovde sam skontala da imam blazi oblik te proklete anksioznosti... lijecim se vec neko vrijeme kod neuropsihijatra ali mi je prije mjesec dana uveo asentru 50mg po pola tablete ujutro i otad mi je ovako a prije toga sam spavala ko beba.medjutim nervozu i te nalete tjeskobe imam vec neko vrijeme.eto to je zasad to,a javim se ubrzo ponovo 
, mene tako uhvati neki strah bez razloga, ruke i noge mi najednom pocnu kao da se tresu, i mislim da ce se nesto lose desit, uvijek budem ubijedjena da cu dobit nervni slom 
, a jos sam i dobila menstr.pa sam nikakva.
. ako ima jos neko nekakva iskustva molila bi da se javi,mislim da je svakom lakse kad zna da nije samo njemu tako.veliki pozdrav svima
