|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvjek želiš da odustaneš od nagrade?
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više!
Korisnici na ovoj temi: niko
  Odštampaj
Stranica: <<   < Prethodna stranica  69 70 [71] 72 73   Sljedeća stranica >   >>
Korisnik
Poruka << Starija tema   Novija tema >>
   RE: vaše porođajna priča
18.6.2012 10:52:41   
10 mart 2009
IZVORNA PORUKA: mama alma RR


IZVORNA PORUKA: leona81

@mama alma divna prica:) zelim ti svu srecu svijeta sa slatkim princezama

kada citam ove divne price nekako mislim pa valjda i meni dragi Bog da da se prirodno porodim drugi put:)



hvala draga i akobpgda inšala, pa hoćeš ja da sam se pitala ja bih potpislaa CR iz straha zvanog ginipral, ali hvala dragom Allahu moj dr. je čovjek sa velikm iskustvom, zaista veliki stručnjak iz oblasti akušerstva, ali bome još veći priholog, pročitao on mene i znao kako da me smiri,


E dušice moja, na ovo sam se morala nasmijati user posted image ...ljubi tebe tvoja M

(odgovor članu M kao Mama)
Neposredna veza do poruke: 1751
   RE: vaše porođajna priča
20.6.2012 11:23:08   
veeseelaa
Međutum, zahvaljujući sestri Senadi i njenoj stručnosti prošla sam bez rezova, pucanja, šivanja.
E, sada konačno mogu odahnuti, dok bebu spremaju za grijanje, mi čekamo posteljicu, a do tada dr. Mašić, dr. Spahović I babica Senada zbijaju šale na moj račun. Ja još uvijek nisam svjesna da sam se prodila, ne mogu da vjerujem, samo mi onaj ginipral na pameti.
Stavljaju mi bebaru na grudi, o moj Bože kako je lijepa, ista svoja sestra.


divno Alma user posted image user posted image user posted image
hB pa si prošla bez rezanja, uživaj


_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

(odgovor članu M kao Mama)
Neposredna veza do poruke: 1752
   RE: vaše porođajna priča
20.6.2012 11:53:52   
Alma_27
Mama Alma, cestitke i puno zdravlja i srece zelim tvojoj Lamiji!


Divna prica user posted image

(odgovor članu veeseelaa)
Neposredna veza do poruke: 1753
   RE: vaše porođajna priča
29.6.2012 20:37:17   
sretna sam jako
Drage moje da i ja s vama podijelim svoju pricu...
Prvo moram napomenuti da sam skoro vise od pola trudnoce odlezala u bolnici. Samim tim sam se naslusala svakakvih prica i bila sam uvjerena da znam sta me ceka. user posted image
...ta noc mi je bila onako cudna. Svako malo sam isla u wc, al uvjek bi se "popiskila" prije nego dodjem do njega- a nije mi bila bas ni neka sila. Kontam ne mogu vise zadrzavat mokracu- al ono, nista strasno cula sam da se to dogadja.
Ujutro primjetim sukrvicu. Znala sam pocelo je- i nije me bilo strah. Jedva sam cekala da sve zavrsi- da napokon saznam jel moje dijete zdravo i da im svima kazem doviđenja ipak smo se predugo druzili. user posted image Doktori me pregledali, 1 prst otvorena. Jos nije termin, al u 9om sam mjesecu sto je sasvim ok. Nek sve ide samo od sebe. Mislim- ajd dobro, nema dripa nek sve ide laganini rodit cu do kraja dana. Ali mene cijeli dan nista ne boli, doktore strah radi samog toka trudnoce ista pozurivat, voda pomalo curka. Druge zene dođu, rode, odu- a ja na istom mjestu. user posted image
Drugi dan. Mislim- ajd nema crnjaka rodit cu danas. Oko podne me malo pocelo bolit. Ja sretna- to je to! Doktor veli 3prsta- opet "dijagnoza" cekat cemo. Voda i dalje curka, ja malo hodam, malo cucnjeve ovo ono samo da pođe bolit da valja. Oko 4 "hladan tus". Nista me vise ne boli, nista. Bebu osjecam to je ok- al sta je sa trudovima? Zene i dalje rađaju a ja na istom mjestu. user posted image U medjuvremenu idem na ctg, vec se pomalo borim sa psihom al drzim se. I kako prolazim hodnikom sa sestrom ugledam zenu koja je dosla i rodila sve za pola sata. Tada sam dozivila slom. Nije to zloba, niti ista lose- nego je u tom trenutku nisam mogla gledati sa djetetom. Samo sam okrenula glavu i pocela plakat cijela me bolnica cula! user posted image user posted image Kontam sta je vise sa mnom nek mi rade nesto ili cu poludit. Sestra me smiriva, veli mora te bolit, boli svaku pa tako i tebe, zena me tjesi sta ce.... Tek kad sam joj ja rekla da placem jer me prestalo bolit- zena se iznenadila i pocela smijat, kaze koliko radi jos joj se nije desilo da zena zato place! user posted image Naravno ctg nije ured, u sobu malo se smirit pa nastavljamo. I tako cijeeeeloooooooo popodne....Oko 9 zovem svog doktora,i iskreno mu kazem da vise nisam psihicki u dobrom stanju. Da nesto rade, jer me strah same sebe. Dobijem obecanje sutrra idem na CR. Kontam se ok- nije mi to bas zelja ali dobro. Sutra ce sve bit gotovo.
Oko ponoci podjem lec- jer ne znam sta bi vise od sebe....tek onda je pocelo!!! Napokon! Trudove sam imala svaku minutu- ali opet problem. Rijeci ne mogu da prozborim. Strah, panika, ne znam jel rađam- a glasa nemam. Tek je sestra nekako cula kako disem dosla po mene, odvela me u rađaonu. Od tada ide sve glatko i brzo. user posted image 9prstiju otvorena. Pucaju mi vodenjak- sto uopce nisam osjetila. I tu sam nekih par minuta na stolu. Dajem napon, sestra malo recne i moja user posted image je sa mnom.user posted image user posted image user posted image
I da budem iskrena nisam je ni grlila ni ljubila taj momenat. Bila sam sretna ali nisam mogla. user posted image Samo sam je gledala.
Dalje se pripremam za posteljicu. Cekam opet te neke trudove, mislim se oce me puno bolit (jer sam cula da je to gore nego rodit)- kad ono sestra mi je gotovo pa u prolazu izvadi.user posted image
Sad sam opet spremna na sivanje. Kontam ovo mora bolit! Ali opet nista...cak me i dr.pita imam li ikakav osjecaj.
I sve je gotovo. Jos samo moram prec u drugi krevet. Polako se ustanem i legnem u drugi krevet. Kad je to sestra vidila nije mogla doc sebi. user posted image To sama nikako nisam smjela uradit.
I hB jos smo 2dana bile u bolnici. Obje zive i zdrave dosle kuci.user posted image user posted image
Narednih 8 mjeseci svaku noc sam se budila u suzama jer sam sanjala svoj boravak u bolnici.
Ali sve bih opet i ponovila i pretrpila za svog anđela koji mi je uljepsao zivot....user posted image

(odgovor članu Alma_27)
Neposredna veza do poruke: 1754
   RE: vaše porođajna priča
29.6.2012 21:27:03   
hapymum
Eh dok moja flekica spava da se i ja upisem ovdje.
Termin nam je bio 25 maja.Kad sam otisla 15.5 na pregled dr kaze grlic suzen beba u kanalu sve je spremno mozda krene veceras porod ,medjutim nista.opet nakon 7 dana pregled kaze otvorena 2 prsta,idi kuci ali ces se vratiti veceras da te porodim,opet nista.Kad smo dosli 29 ujutro u 7 sati jer mi je tako rekao ,pregledao me kaze jos uvjek su 2 prsta idi kuci i dodji veceras u 7.Ja fino odem kuci i 8 puta sidjem i popnem se pjeske na 5 sprat,kontajuci da cu se jos malo otvoriti,pa vjezbe pa cucnjeve user posted image nidje veze.polomila se al dzaba,jja i muz smo isli na neko brdo pjesacili opet nista..Dan pred porod dr kaze beba teska 3 i 600,a ja se udebljala samo 12 kg,stomaka nigdje s glave.Tu noc kad smo dosli pregleda on mene i kaze opet 2 prsta,ako hoces ostani da zavrsimo ovo.
user posted image user posted image user posted image user posted image
i ja ostanem,najtezi mi je bio rastanak od muza.Razmjena podataka,klistiranje,bris,mjerenje kukova i i legnem ja u 9 sati,pored mene lezi zena porodila se.,dodje dr i dade mi drip.bolovi poceli al ja pocela set_ati po bolnici,i onda povratim haos,dodjose dadose mi infuziju.Oko 11 poceli bolovi malo jaci na oko 5 min,,disem ja ko luda(pa nisam dzaba isla na vjezbe user posted image )pa spadose na 3 min,pa na minutu.Natuzilo da se kaki,kontam nemsijem tiskati najradije bi jedan napon fol izaci ce beba..u 2 i 10 dodje dr kaze hajd u salu,Jedan napon kaze nista,dr napon evo glavice,cujem ja kaze dr cjepni je,MA STA CJEPNI,GOVORIM JA NEDO TI BOG DA ME CJEPNES.kaze ma pusti je,samo je cjepni.i pec jedan,pec drugi ,napon ,glavica izadje,sjedi dr na stolu i zeza mene,kad se zaleti i navali mi se na stomak,jos jednom user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image uuuuuuuuuuu olaksanje
user posted image
zar sam se porodila.Stvarno sve je zaboravljeno,posteljica izkliznu.o Boze hvala sto sam prezivjela,inace sam citavo vrijeme molima boga da neumrem,toga me bilo strah.Vaga babica bebu 4 i 300,Hvala Bogu pa smo obje dobro,duga 57,kazem ja dr baci ti onaj svoj UZ.skoro si u 1000 grama fulio.ni on nemoze da vjeruje..Donesose mi je na grudi ruzna na oca,ima njegove ruzne obrve.
Sad ide sivanje.U tom ulazi zena u salu doktore,doktore i cuva se za guzu,doktor je penje na sto jedna noga drugu da digne dokrot uhvati bebu,user posted image kontam jel moguce,kazu trece joj dijete

Sivanje ...boli onako kao da me stipa dole,sestrica fino sjela ispred mene i veze li veze..izgubila puno krvi,jedva se dovucem do kreveta.pitam kad sam se porodila kaze sestra u 2 i 20,mmm tako brzo. Upalim drhanje i zovem sretnog oca...Hvala osoblju divni su.SALKO,SENADA,MAJDA AMRA.

p.s. tu noc se nas 12 porodilo a smjestili su nas 8 u sobu,opsti haos je bio u nasoj maloj sobi


< Poruku je uredio hapymum -- 29.6.2012 21:49:45 >


_____________________________

30.05.2012 02:20 Hana
03.07.2014 07:40 Ejna

(odgovor članu sretna sam jako)
Neposredna veza do poruke: 1755
   RE: vaše porođajna priča
29.6.2012 21:35:44   
hapymum

IZVORNA PORUKA: mama alma RR

U pauzi dok moja Smješkica spava, odlučih da napišem moju prođajnu priču No II.

Upravo gledam u svoj ticker na Ringeraji.ba koji mi kaže das am u 39. Nedjelji trudnoće I da do poroda ima još 7 dana. Smješkam se, onako baš iz dna duše I pogledom tražim moju smješkicu koja nevino I bezbrižno spava na krevetu.
Moja druga bebara došla je 13 dana ranije, po zvaničnoj medicine, mada mi smo je očekivali I mnogo ranije. Vraćajući se u prethodne mjesece, dobrih živaca je trebalo I mojim ukućanima, ali Bome I mom dragom dr. Salki Mašiću, valjalo je istrpiti mene I sve moje strahove.
A strahovi, hmmm, bilo je ih koliko hoćete.
Moja borba za bebu trajala je nekih dvoje I po do tri godine, mislim pokušavali smo, ništa se nije dešavalo, a budući da imam kćerkicu od pet I po godina, nisam se puno nervirala. Grubo I glupo rečeno, ali u svim pauzama između raznoraznih specijalista koje sam obilazila zbog zdravstvenih zegoba, desila se trudnoća. Mislila da još jedan u nizu napada bubrega, kad ono plusić. Budući da sam u međuvremenu dobila I dijagnozu hipoglikemije, odnosno intolerantnosti na inzuli i terapiju (ovo vode pod dijabetes mellitus tip II), odmah sam se javila mom dr.
On je odmah video kontrakcije, dobila sam dabraston, depo prigesteron I apaurin, I naravno mirovanje. Mirovala nisam, radia sam, sve do 11 nedjelje kada sam legla u bolnicu zbog kontrakcija I povraćanja. Nakon toga otišla sam na “čuvanje trudnoće”, koje nisam ni bila svjesna od silnog povraćanja. Oko 25 nedjelje opet bolovi I opet bolnica, ovaj put 10 dana, od toha 6 dana tokolize. To Vam je drage moje infuzija koja kapa I do 24 sata, I taman jedna završi drugu Vam stavljaju. Tek tada sam postal svjesna trudnoće I da pod mojim scrcem kuca malo srce. Tada me dr. prevode I ginipral. Opewt strogo mirovanje I molbe ka Svevišnjem da izdržim do 7 mjeseca. I onda je došao 7 mjesec, koji je proletio ko dlan o dlan, pa 8. koji je bio beskrajno dug. Ove zadnje mjesece samo sam razmišljala kako ću se poroditi budući das am čitala da ginipral “zabetonira” I slično. Naravno sve svoje muke dijelila sam sa mojim dr. koji me je svaki put tješio I molio da se ne zamaram glupostima. Besane noći postajale su još teže, jer sam ja tako razmišljala I sklapala raznorazne scenarije. I onda je došao 9 mjesec. I tada je mogla svaki dan da dođe moja smješkica. Budući da j ebila jako nisko, skoro do dana poroda sam pila ginipral.
U nedjelju, 10.6.2012. imala sam kontrolu, cijelu noć nisam oka sklopila, razmišljala sam, kako će I šta se desiti.
Dr. me pregledao I kaže, vidimo se popodne. Do tada nisam imala nikakve bolove,ali nakon pregleda krenule su kontrakcije na 10 do 7 minuta. Bila sam presretna, ali Bogami I preplašena. Oko 14 sati sam prokrvarila I shvatila sam da ću uskoro put Porodilišta. Oko 16 sati smo bili u Porodilištu, dr. kaže krenulo je, mada ne bi bilo zgoreg da mi stavi gel. U 17.30 mi je stavljen gel, I dalje sam imala kontrakcije u nepravilnim vremenskim intervalima, ali sve zaista podnošljivo, tačno kao mensutralni bolovi. Oko 20 sati dr. mi kaže idemo na porodilište, gdje mi nakon pola sta probijauju vodenjak, iopet ti mali boličci. Moj dr. me stalno obilazi, provjeravana stanje, a ja ne smijem dag a pitam koliko, misleči na centimeter, odnosno kako ide otvaranje, oko 23,30 dr. kaže predivnoj sestri Senadi da donese infuziju, ja počinjem plakati, molim da mi ne uključuje infuziju, jer sam kukavica, eto ja bih sad ko da to ide prirodno. U 23,35 mi je uključena infuzija I onda ide period od 35 minuta kada sam mislila, da odoh na bolji svijet. Period kojeg se I danas stidim, muž kaže da će me Marin dvor zadugo pamtiti. Vrlo brzo idem u salu, I zaista u tri napona rađam svoju žujicu malu.
Kazaljka na satu pokazuje 00:20, pitam babicu da li je beba uredu,odmah je proplakala, kaže ma odlična je, kaže 3350 I 52 duga, a ja onda pitam da li ste me sjekli , da li sam pukla, ako jesam uspavaj te me, ja više ne mogu.
Međutum, zahvaljujući sestri Senadi i njenoj stručnosti prošla sam bez rezova, pucanja, šivanja.
E, sada konačno mogu odahnuti, dok bebu spremaju za grijanje, mi čekamo posteljicu, a do tada dr. Mašić, dr. Spahović I babica Senada zbijaju šale na moj račun. Ja još uvijek nisam svjesna da sam se prodila, ne mogu da vjerujem, samo mi onaj ginipral na pameti.
Stavljaju mi bebaru na grudi, o moj Bože kako je lijepa, ista svoja sestra. Gledam je I suze mi klize niz lice, zahvaljujem dragom Allahu na ovom blagu, zahvaljujem mu za moju L. Tada konačno shvatam koliko sam sretna osoba, tek osječam neki unutrašnji mir.
Sestra mi govori da je gotovo da idemo, a ja tamo negdje u svom svijetu.
Vračam se u sobu, I opet ne shvatam das am jai mala porod, das am prošla tako lijepo. Samo molim Boga da nisam sanjala.
Nkon dva sata, ustajem idem po svoju bebu. Pokušavamo da uspostavimo prvi ozbiljan kontakt, zaljubljujem se u nju.
Toliko me emocije nose, da mislim da je krajnje vrijem da polako privodim kraju ovu priču, inače odoh predaleko, hahahah.
Zaista, morala sam ovu priču podjeliti sa Vama, ne mogu, ali zaista ne mogu da ne iskažem veliku zahvalnost dr. Salki Mašiću, dr. Asimu Spahoviću, babici Senadi. Da nije bilo njih ko zna da li bi ova priča imala ovakav kraj. A, posebnu zahvalnost dugujem jednom dragom biću, mojoj dragoj M. koju sam upoznala na ringeraji. koja mi je bila podrka kroz cijelu trudnoću i koja je bila uz mene i za vrijeme poroda. I naravno mom dragom muu, porodici koji su trudovali sa mnom svoh 9 mjeseci.

I da, ako me pitate kakav sam imala porod, samo ću Vam kazati za poželjeti.





sENADA JE DIVNA DA JOJ BOG DA SVAKO DOBRO,JA U ZIVOTU NISAM NAISLA NAONAKU ZENU.OPET BIH SE ZBOG NJE PORODILA user posted image

_____________________________

30.05.2012 02:20 Hana
03.07.2014 07:40 Ejna

(odgovor članu M kao Mama)
Neposredna veza do poruke: 1756
   RE: vaše porođajna priča
30.6.2012 8:21:49   
Dz3ni
sretna sam jako divna priča user posted image

(odgovor članu hapymum)
Neposredna veza do poruke: 1757
   RE: vaše porođajna priča
30.6.2012 8:28:36   
sretna sam jako
Hvala user posted image

(odgovor članu Dz3ni)
Neposredna veza do poruke: 1758
   RE: vaše porođajna priča
30.6.2012 12:59:38   
smajli80
Čitajući ove vaše divne priče sa suzama u očima se sjetih svoje.
Prvu sam vam napisala a ovu drugu nisam jer mi i sad stoji knedla u grlu kad je se sjetim.

Moja priča počinje negdje prije godinu dana kad sam bila 3 mj.trudnoće.Blago krvarenje i odmah na dabroston 3x1 zbog predhodna 2 spontana pobačaja.

U 18/19 ned.osjetih probadanje u predjelu jajnika,odlazim na pregled i dežurni doktor mi saopštava pod hitno ostajanje u bolniciPrjeteći spontani zbog jake upale mok.kanala otvorena 2 prsta, grlić razmekšanuser posted image .Ostala sam 10 dana na tokolizi i tako 3x u 3mjuser posted image

Cjela trudnoća prošla je u strahu od prijevremenog porođaja a svaki put kad sam kretala u bolnicu ronila sam suze jer sam ostavljala djevojčicu od 3.5god.To su bili najteži trenuci tokom trudnoćeuser posted image user posted image user posted image

Po ulasku u 9 sam konačno odahnula,user posted image je imala 2800gruser posted image i što je najvažnije bila spremna da dođe na ovaj svjet.
2 dana pred porod odlazim na redovnu kontrolu i dok.mi saopštava da sam se počela otvarati i da je posteljica počela stariti.Porod bi mogao usljediti svaki čas a može i za nekoliko dana.
Iscrpljena teškom trudnoćom i svakodnevnim bolovima u proteklih 5 mj odlučila sam se na indukovani porod jer sam željela da me porodi moj doktor.
Sutradan predveče odlazim u bolnicu na ležanje i pripremu jer je porod zakazan u 5.30 ako u međuvremenu na bi došlo do prirodnih bolova.

Naravno do bolova nije došlo i odlazim u rađaonu u 5.15 sa još dvije porodilje.Tek tad me je obuzeo neopisivi strah i trema sva sam se tresla.Kad sam legla na sto babica je priključila indukciju.U mojim očima je vidjela da sam se jako prepala jer mi je prvi porod bio izuzeno težak.user posted image .
Daje mi tabletu za smirenje neku blagu-uopšte mi nije djelovala i u nos stavlja mi cjevčicu sa kisikom.Prošlo je 20 min i još uvijek nemam nikakvih bolova.Dolazi doktor me pregleda rade CTG-otkucaji slabi.Probija vodenjak i tad počinju bolovi.
Svakih 15 sve jači i jači,dišem ravnomjerno i pokušavam se koncentrisati na porod.U međuvremenu 3.porodilja odlazi na hitan CR.Doktor galami prepao se i on.user posted image user posted image
Onda me je tek pravi strah uhvatio.Bolovi sve jači i jači ,smjena babica i svakih malo dolazi me pregledatiuser posted image ,jednom je čak htjela kad sam imala baš jake napone.Nisam joj dala.Počela je da galami na mene i to je čuo doktor i odmah joj drsko skrenuo pažnju na ponašanje.Bolovi su bivali toliko jaki da sam mislila da ću se onesvjestiti.I dvije min pred sam porod beba već krenula i ja se otimam kontroli od jakih bolova i počinjem vrištati i nekontrolisano se ponašati.Ja tiskam a user posted image neće van,babica viče e sad ću te rezati kad me neslušašuser posted image ,u tom dolazi babica koja je bila na prvom porodu hvata me za glavu i viče M.SABERI SE polako,slušaj me i sve će biti ok.
Totalno sam se prenula kao iz nekog transa,režu me,skupljam poslednje atome snage iu govorim samasebi,to je to nemaš kud gotovo je tiskam još jednom i moj sin izlazi van.user posted image Oko mene ih je bilo najmanje 10 što babica što doktora.Ni sama nisam mogla da vjerujem da je bilo konačno gotovo.Sva ta moja strepnja koja me je pratila proteklih 5 mj je bila okončana.Nakon 2 min izlazi i posteljica.
Dolazi dok i pita me kako sam zadovoljna porodom i ja onako izmrcvarena pokazujem user posted image .


I sad 5 mj.nakon svega me je obuzela nekekva tuga i kroz glavu mi prolaze scene ležanja u bolnici i poroda.Valjda je sad sve došlo na naplatu.
Nema veze,proći će i to i leći na svoje mjesto.

Koliko se čovjek napati i prođe pakao samo da bih ulgedao onaj mali najljepši osmjeh na svjetu.user posted image user posted image user posted image

_____________________________

Mamina velika curica 5.3.2008
Mamin mali dječak 26.1.2012.

(odgovor članu sretna sam jako)
Neposredna veza do poruke: 1759
   RE: vaše porođajna priča
4.7.2012 17:22:18   
suncesunce
dok mamino dupence spava u sobi, da vam na brzinu ispricam kako sam prosla.
rodila sam Carskim rezom. dan ranije legla u bolnicu. sudbina je htjela dabudem sama u sobi. prvi porod - ne znam je li mi zao ili drago sto nemam s kim popricati. svakakvih slucajeva u onoj bolnici. izvadili mi krv, uradili neke testove i onda stotinu CTG pregleda. svako dva sata, sestra pokuca i kaze "hajmo na CTG"... od spavanja nije bilo nista jer cijeli kat odzvanja od udaraca bebinih srdasca. iako mi je termin bio zakazan tek za sutra poslijepodne, od dorucka nisam nista jela. klistir obavili navecer (ne boli niti malo) i onda cekanje.... anesteziolog mi prezentira na koji sve nacin mogu da se porodim. razmisljam da uzmem spinalnu, zelim biti budna i vidjeti bebu... ali pred ulazom u dvoranu se predomislim.
skinem se, legnem na stol, s desne strane anesteziolog govori "ovo ce malo boljeti" i ugura poprilicnu iglu u ruku. deset centimetara iznad mene teta s maskom, spremna da mi je stavi na lice. s lijeve strane dvoje umacu gazu u onu odvratnu smedju tecnost i razmazuju je po stomaku. ispod mene sestra mi siri noge i stavlja kateter valjda?... prekrivaju me plahtom sa rupom u sredini i onda stize i moja doktorica. posljednje cega se sjecam jeste "ne plasi se necemo poceti prije nego sto zaspis.."
budjenje katastrofa. ono stanje kad si polusvjestan. cujes sta govore ali ne mozes mrdnuti. prebacuju me u intenzivnu, sve me boli. dolazi sestra s fotoaparatom (MM poslao) i pokazuje mi bebu. ja se trudim ali ne vidim.. sve mi troduplo pred ocima. onda pocinje groznica. tri deke na meni. noc je protekla relativno mirno, ali sam umirala od zelje da vidim svoje dijete. uvjet da me prebace na kat s bebama je da se ujutro ustanem na svoje noge. rez boli kao vrag, ali ja pokusavam. dva puta pala u nesvijest. ljubazna sestra zamoli doktoricu da me ipak prevezu kod bebe i da mi ne vade kateter jer se ne mogu ustajati. tako i bude.
i onda... onda, shvatis da je sve to vrijedilo. donijeli su mi zamotuljak u sobu, kunem vam se da ga prvih pet minuta uopce nisam uspjela vidjeti. toliko sam plakala. najmirnija beba na svijetu. svi placu on suti. 3500 tezak, 52 dug. prema kalendaru rodjen u 38.tjednu, ali pedijatar tvrdi da je ipak malo ranije. bilo kako bilo, meni je od tog trenutka srce otislo na dobos. nikad vise necu imati cijelo da poklonim nekome. moj sin ga je uzeo i neka mu Bog podari sve najljepse na svijetu.
iz bonice sam izasla vec drugi dan jer sam dobila neku alergiju i od tada smo kuci.

(odgovor članu smajli80)
Neposredna veza do poruke: 1760
   RE: vaše porođajna priča
4.7.2012 17:35:25   
hatepsut
user posted image Suncesnuce,momku zelimo sretno djetinjstvo,dug zivot i sve najbolje ! A vi uzivajte !

_____________________________

"Ti si moja ljubavna pjesma,moja prva misao.Kad me jutro probudi ti si potreba i smisao"

11.03.2002 Moja ljubav,sreca,zivot...
27.07.2012 Mali Lavic upotpunio sve praznine koje su nedostajele nasoj sretnoj porodici !

(odgovor članu suncesunce)
Neposredna veza do poruke: 1761
   RE: vaše porođajna priča
15.7.2012 0:53:08   
Esmica
Moja prica je pravo duga i mislim nepovezana...Nemam inspiracije,al eto,trudila sam se koliko sam mogla.
Dakle moj cetvrti porod.Prva dva u bolnici,druga dva kuci.
Ovo je prica sa zadnjeg...kucnog...


_____________________________

Hvala Ti Gospodaru moj na blagodati koju Si mi dao...

(odgovor članu hatepsut)
Neposredna veza do poruke: 1762
   RE: vaše porođajna priča
15.7.2012 0:53:41   
Esmica
Trudna sam cetvrti put.Sama trudnoca mi je bila poteska,u odnosu na tri prosle.Mucnine ispocetka su bile nesnosljive,bila sam totalno vezana za krevet.Poslije su se javile kontrakcije,no ja kako se rijesih mucnina,sve sto je doslo poslije sam smatrala laksim,tako da se nisam previse obazirala na kontrakcije.Citala sam na netu o njima,pratila svoje stanje,i na osnovu toga radila sto mislim da je najbolje.Kad osjetim nelagodu primirim se.Kad se dobro osjecam krecem se.I tako.Nisam pila nista od lijekova sto mi je doktorica po difoltu propisala.Nisam ni u prosloj trudnoci,i sve hvala Bogu dobro proslo.Nisam mogla zamisliti da pijem apaurin 4 puta dnevno kako je bila napisala.Apaurin je za mene bio nesto sto treba biti podalje od trudnice,no to je moje misljenje.
Hvala Bogu,na kraju je ispalo najbolje.
Cijela trudnoca je inace bila uredna,u smislu nekih losih prognoza za bebu ili mene,sto mi je dalo zeleno svijetlo za ponovni porod kuci.
Kad sam usla u deveti mjesec,nekako sam odmah pocela ocekivati porod...koja greska.
Na kraju mi se nenormalno oduzilo,tako da sam postala pravo tuzna,zatvorena u sebe,ma nikakva.
Sve obaveze sto sam htjela zavrsila sam,pa je na kraju ostalo samo da cekam porod.
Cekala sam porod citajuci price s kucnih poroda na Rodi.
U svom tom iscekivanju ispratih svekrvu s djecom na selo,u nadi da cu se poroditi dok su tamo.
To vrijeme dok su bili na selu ja sam se maximalno opustala,no od poroda ni znaka.
S muzem bih setala gotovo svaku noc.Jela sam pakovanja i pakovanja hurmi (i ubjedjena sam da je porod bio lagan zbog tog),tusirala se u kadi punoj tople vode,po pola sata dnevno...no nista.
Uhvatila me muka,djecu pozeljela,a poroda nema.Zove sveki,kaze doci ce sutra s djecom.
U isto vrijeme mi neka radost zbog djece,a i tuga sto porod nece biti kako sam htjela,u nekoj intimi koju sam si zamislila.
No ovo samo pokazuje kako covjek grijesi zamisljajuci nesto kao lose,umjesto da se opusti,jer je moj porod bio bas intiman,bez obzira sto su svi bili tu(ne na porodu).
Citala sam tekstove sa Rode,prevrtala u glavi prosli porod,sjecala se nekih scena koje mozda nisu trebale biti takve.Na osnovu svih prica ja sam si zamislila svoj porod u glavi.
Smatrala sam se mudrijom,sa vise znanja ovaj put.
Pricala s muzem o porodu,i o njegovoj ulozi u svemu tome.Neometan porod kakav sam zeljela muz mi je obecao priustiti.
I tako probudih se to jutro,nedjelja je bila...
Neki cudan osjecaj sam imala u stomaku,kao neku rupu da imam,ne znam,ne mogu opisati taj osjecaj.Tako nesto osjecam kad dobijem menstruaciju.
Otisla sam na wc,i primjetih sluzavi iscjedak prosaran rozom bojom.Neka me radost obuze.Napokon.Samo neka vise krene.Prvi put vidim taj famozni sluzni cep o kojem pisu zene.
I stvarno,dok sam pripremala djeci dorucak,osjetih laganu bol po dnu stomaka.To je to rekoh muzu.Pocelo je.Muz me zagrli,kaze tu sam na usluzi,sta god treba samo reci.Ponudio mi je da legnem,no kazem hocu da napravim dorucak,da se krecem sve dok mogu.
Djecu opremih,i izadjose vani,a ja udjoh u sobu.
Soba zamracena,ugodna.Legla sam na krevet,mislila na porod.Trudovi su bili nejednaki,no sigurna sam bila da su pravi.I prosli put su bili nejednaki.Nekad bih osjetila jaci trud,i nakon njega pola sata nista.Cak sam i zaspala jedno vrijeme.Muz je usao da me obidje,i tako se trznuh.Sanjala sam nesto.Sjetih se da su mi bolovi poceli.Cudno,govorim muzu,spavala sam,a nista ne osjecam...dosad u sva tri poroda kad su poceli bolovi samo bi postajali intenzitivniji i cesci,a ovaj put kao da se gube,pa opet dolaze...nista nije kako treba.
Isla sam na wc stalno,ne samo iz potrebe,vec iz zelje da znam sta se desava,zasto ne krenu bolovi,zasto samo tu i tamo osjetim nesto,no nedovoljno jako da rodim...Primjetila sam da sluzavi iscjedak prosaran rozom bojom postaje krvav,osjetila sam i potrebu za praznjenjem,kao i na proslom porodu.Setala sam po kuci,zeleci da krene brze...Uzela sam lubenicu,rezala djeci,i pozvala ih da jedu,poljubila ih sve troje,kao da se oprastam od njih,a oni to ne znaju...Ne znam ni sama otkud mi taj osjecaj.
Bas mi je prijala lubenica.Opet udjoh u sobu,i opet zaspah.Probudi me bol.I opet osjetih potrebu da idem na wc.Kruzila sam tako iz sobe do wc/a.Nekad bih osjetila jacu bol,no vecinom je bilo slabo nesto,sto me jako zbunjivalo.
Dokad ce ovako pitala sam se...Sjetih se mikkine price,i bas me podsjetila na ovo moje stanje.
Na wc solji me bas uhvati jak i dugi trud.Izazvao mi je suze na oci.Dodjoh do sobe,gdje je muz vec pripremio gdje cu da rodim.Bas kao i prosli put,stavio je dusek,preko njega najlon (koji dok je namjestao svo vrijeme se ljutio kako to smece vise nikad nece kupiti,i mene uzasno nervirao u tom trenutku...skretao mi je paznju na nebitne stvari),i preko najlona dva stara cista carsafa.
Sjela sam na koljena osjecajuci trudove.Bojala sam se onih jakih kakav je bio maloprije na wc solji,no tad su se zaredali slabiji.Kroz odskrinuta vrata cujem muza kako prica na telefon,objasnjavajuci nekome neku ulicu.Uzasno mi je smetao,a nisam mogla zatvoriti vrata.Kad je zavrsio zovnuh ga.Za razliku od proslog poroda,ovaj put sam bila dosta svjesnija,mogla sam normalno komunicirati (sto me i zabrinjavalo).Mislim da ce brzo,kazem mu.
On suti,uci nesto u sebi.Milki me po ledjima,prija mi.Drago mi je sto je tu,daje mi neki osjecaj sigurnosti.
Nisam imala intenzivne trudove kakve sam imala prosli porod,tako da nisam na osnovu toga mogla ni znati kad ce zapravo beba,no osjecala sam snazan pritisak dolje.Tacno sam osjetila glavicu kako prodire kroz mene.Namjestila sam glavu izmedju kauca i komode koju je moj muz primaknuo da se mogu pridrzavati.Ide glavica kazem mu.Nije puknuo vodenjak on govori.Ja znam da nije,no u tom trenutku me nije ni najmanje brinulo.
Kako ide glavica,osjecala sam snazan pritisak na mokracni mjehur,tako snazan da sam mislila necu izdrzati.Uopste nije bilo trudova,kao prosli put.Prosli put nisam morala tiskati,beba je sama izlazila,no ovaj put me tjeralo da tiskam.Tiskala sam iz sve snage,i mislila sam da cu se raspasti.Glavica je izlazila,izlazila...imala sam osjecaj nikad nece izaci.Negdje na pola puta puknuo je vodenjak.Nisam znala razliku izmedju glavice i ostatka tijela,nisam znala sto izlazi.Do pola sam osjecala pritisak na mjehur,od pola na cmar.Imala sam osjecaj kao da mi muz vuce bebu,i rekla sam mu ne vuci,a on jako smireno i tiho kaze nista ne diram.Na pola izgona sam osjetila jaku potrebu za vodom,uzeh flasu,i pila sam koliko sam mogla.Jako mi je prijala voda,povratila mi je snagu.Cijeli izgon je bio jednakog intenziteta,od izgona glave do nogu,sve mi je bilo isto.I dugo mi je trajalo...Negdje na pola puta kao da sam cula bebu da je kihnula,no muz poslije kaze ne sjeca se toga,tako da ne znam jel mi se ucinilo,il nije.
I napokon olaksanje kad je izasla.Odmah je pocela jako da place,i bila je sva bijela.Kod muza su ruke isto bile bijele od verniksa.Smijemo se,ja joj tepam,puljavice mamine,vidi kakva si...Muz govori sta je ovo zeno draga ovako masno...smijemo se.Pita me mogu li se pomjeriti,ja mogu,nema trudova za posteljicu.Gledam bebu,mazim je,cudim se velikim prstima na nogama i rukama,cudim se crnoj kosici,i dugim noktima.Cistim je krpicom.Muz izasao da ocisti ruke i da kaze svojim i djeci,ja ostala da se mazim s njom,mojom curicom.Opet,bez ikakvog truda,osjetim pritisak.Nagnem se nad posudu i cekam posteljicu,koja ubrzo izadje.Ovaj put posteljica je bila mnogo manja od Sarine,i pupcana vrpca je mnogo tanja.Muz mi namjesti da legnem i stavih bebu na dojku.Pokrio nas je i malo pospremao da djeca mogu da nas vide.
Prvo je dosao moj najstariji sin,a za njim svi ostali da vide sekicu.Mama kako je mala,vidi joj male rukice,kako doji,joj mama vidi joj okice...a mama u transu od srece sto su sva djeca tu,sto su oni ti koji prvi vide seku,a ne neki nepoznati ljudi,sto dojim bebu odmah,i sto je tako odmah prihvatila dojku,sto je sve proslo dobro,sto me ne boli nista,sto mi je lijepo i toplo,i sto i dalje jedem hurme,i pijem dok dojim...
Kaze muz eto vidjeli ste seku,hajde sad da se mama i seka malo odmore pa cete opet doci...i oni izadjose.
Onda muz sredi pupak.Dva prsta od stomaka,pa sveze,pa dva prsta i odreze.
Dojila je bebica mozda pola sata,pa sam onda ustala s peskirom medju nogama otisla do kade da se istusiram,sama,bez osjecaja nesvjestice,istusirala se,obukla,onda sjela bez problema na kauc da obucem bebu dok nas je muz snimao.Prvo oblacenje.
Nisam je kupala,samo obrisala krpom.Kupali smo je poslije.
A onda su poceli trudovi kad bi beba dojila...oni pravi,bolni,koji nisu bili prije poroda.Kazu da se maternica grci i sa svakim sljedecim porodom jace boli poslije poroda.Djeca su jos nekoliko puta dolazila,gledali su sekicu.
Ubrzo mi je dosla mama,a malena je zaspala.
Ja sam normalno s njima sjedila dok su pili kafu.
Jutros u stomaku,sad u narucju....

_____________________________

Hvala Ti Gospodaru moj na blagodati koju Si mi dao...

(odgovor članu Esmica)
Neposredna veza do poruke: 1763
   RE: vaše porođajna priča
15.7.2012 1:03:34   
animagical
cestitam vam malu curu esmiceuser posted image ma znala sam ja da ces ti nju sama roditi, bravo mama, bas mi je drago da si dobro prosla...i ti i curica! mazite seuser posted image

(odgovor članu Esmica)
Neposredna veza do poruke: 1764
   RE: vaše porođajna priča
15.7.2012 1:06:33   
Esmica
Hvala...joj vjeruj mi mazim je,ma zaljubila sam se u nju...udjem dok spava samo da je pomirisem.
Volim ih sve cetvero,ali dojence je dojence...user posted image

_____________________________

Hvala Ti Gospodaru moj na blagodati koju Si mi dao...

(odgovor članu animagical)
Neposredna veza do poruke: 1765
   RE: vaše porođajna priča
15.7.2012 1:18:12   
Esmica
Ne napisah da sam dva dan prije poroda bila na kontroli na Jezeru,jer sam prenijela.
Gore su me prvo poslali na ctg.Tu je bila neka trudnica i ona teta sto radi.
Njih dvije se znaju,tako da su svo vrijeme pricale,a meni ona teta ukljuci ctg,i smanji skroz,tako da sam svo vrijeme slusala ctg ove trudnice.
Bas mi je bilo bezveze,zeljela sam i ja cuti otkucaje moje bebice...
I tad razmisljam,bebo,mi te najvise volimo,tvoj babo,mama,brat,dvije seke...a ne stranci...
Toliko mi je bilo tesko zato sto je smanjila nas aparat da mi je doslo da placem.

_____________________________

Hvala Ti Gospodaru moj na blagodati koju Si mi dao...

(odgovor članu Esmica)
Neposredna veza do poruke: 1766
   RE: vaše porođajna priča
15.7.2012 9:18:03   
Marija13
Esmice draga sva sam se najezila, odavno ne procitah ljepsu pricu user posted image svaka ti cast na hrabrosti da se porodis u kuci a toj maloj bebici zelim svu srecu ovoga svijeta user posted image

_____________________________

"Ono što mi jesmo određuje našu djecu daleko više nego ono što im govorimo. Znači, potrebno je da budemo danas, ono što želimo da naša djeca postanu sutra."

(odgovor članu Esmica)
Neposredna veza do poruke: 1767
   RE: vaše porođajna priča
15.7.2012 9:49:33   
raja_ringe
user posted image user posted image user posted image dočeka smo tvoju priču..svaka ti čast, nakon sedam dana od poroda nađeš vremena pokraj 4 djece da nama napišeš priču. Vidi se da si jaka i snažna osoba. Ženo odakle ti tolika snaga?? :)

_____________________________

"Dođu tako vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!" (I. Andrić)

(odgovor članu Marija13)
Neposredna veza do poruke: 1768
   RE: vaše porođajna priča
15.7.2012 10:03:40   
sretna sam jako
Plakala sam dok sam ovo citala. Svaka ti cast zeno!!!! Ti si junak! user posted image user posted image user posted image

(odgovor članu raja_ringe)
Neposredna veza do poruke: 1769
   RE: vaše porođajna priča
15.7.2012 10:10:44   
Skvo RR
DIvna pricauser posted image ...zeno bas si hrabra...user posted image

_____________________________

Sa one strane ideje o dobrim i lošim djelima,
postoji jedno polje. Tamo ćemo se naći

(odgovor članu Esmica)
Neposredna veza do poruke: 1770
   RE: vaše porođajna priča
15.7.2012 10:43:06   
ananas_ze
prva pomisao :hocu i ja ovakouser posted image
druga: svak cast i iskrene cestitke user posted image user posted image user posted image

_____________________________

Ništa živ čovjek ne može izgubiti što mu jedno proljeće ne bi moglo povratiti, niti može biti čovjek trajno nesrećan dok Bog daje da se duša liječi zaboravom a zemlja obnavlja proljećem.


S~proljeće~ 05.04.2014.
S~zvijezda smijalica~ 06.03.2017

(odgovor članu Skvo RR)
Neposredna veza do poruke: 1771
   RE: vaše porođajna priča
15.7.2012 11:48:05   
jasmin
Cestitam i ovdje sister,emotivna prica,stvarno izmamljuje suze.

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

(odgovor članu ananas_ze)
Neposredna veza do poruke: 1772
   RE: vaše porođajna priča
15.7.2012 13:56:08   
dush
Svaka cast Esmice! Divna prica!!! user posted image

_____________________________

11.4.2012 13:43, 3800gr 53cm, Tina, mamino zlato, mamino sunce....

------------------------------------------------

Dojimo se dojimo,
Se mame veselimo,
Ko pa mama pride k nam,
Mi veselo recemo HAM!

(odgovor članu jasmin)
Neposredna veza do poruke: 1773
   RE: vaše porođajna priča
15.7.2012 17:29:22   
mala_sa
Esmice divna prica; stvarno mami suze... Cestitke na maloj princezi user posted image user posted image

_____________________________

Jednog suncanog, proljetnog dana; mama je u zagrljaj dobila svoga sina (29.04.2011.)

Mama je rodila sebi svoju mirisnu ruzu (19.09.2013.)

(odgovor članu dush)
Neposredna veza do poruke: 1774
   RE: vaše porođajna priča
15.7.2012 18:32:10   
jogobela
Svaka cast Esmice, skidam ti kapu s glave, cestitke od srca da ste zivi i zdravi

(odgovor članu mala_sa)
Neposredna veza do poruke: 1775
Stranica:   <<   < Prethodna stranica  69 70 [71] 72 73   Sljedeća stranica >   >>
Stranica: <<   < Prethodna stranica  69 70 [71] 72 73   Sljedeća stranica >   >>
Idi na:








Anketa

Da li su vam menstruacije bolne?
пеперутка16

U poslednje vreme imam toliko bolne menstruacije da se i onesvestim..hitno je, dala mi je injekciju i to je to..I sad kad starim kako starim. Imam 29 godina, nisam se jos porodila itd.

Oznake

Prijava
Ime i Prezime
*
Adresa
*
Poštanski broj Grad
*
Broj telefona
*
E-mail adresa
*
Veličina pelena koje dijete nosi
*
Starost vašeg djeteta/vaše djece
*
Ovim potvrdjujem da ču nakon koristenja pelena ostaviti svoj komentar I misljenje o novim Pampers pelenama u okviru Ringeraja stranice. *