|
RE: Dijasporo, sreco? Tugo? 20.1.2012 11:52:30
|
|
|
|
Gucci
|
Vidim da pretezno svi pisu neke pozitivne stvari vezane za dijasporu... vjerovatno se zene koje pisu da im je divno i krasno vec duze vrijeme nalaze u dijaspori pa su zaboravile na onaj sami pocetak... evo ja sam vec godinu dana u njemackoj i jednostavno necu pisati o lijepim stvarima vec o nekim zivotnim realnostima... jako se tesko nositi sa nostalgijom, bilo je dana kada sam mislila da ludim, kada nisam prepoznavala samu sebe, pitala sam se zasto mi je sve ovo trebalo, zasto sam dosla negdje gdje ne znam jezik, negdje gdje ne poznajem nikoga... dane sam provodila sama u kuci dok mi je muz radio, isla sam od prozora do prozora necu li bar vidjeti nekoga da prodje ulicom ali to se rijetko desavalo... bila sam zavisna o muzu, nisam mogla nigdje izaci bez njega, osjecala sam se tako nemocno zbog toga... tek nakon 6 mjeseci usudila sam se sama otici u grad ali sam opet bila napeta i pod strpnjom dal ce me neko nesto pitati a ja mu necu znati odgovoriti... tesko mi je bilo bez porodice, prijatelja, sve mi je nedostajalo, cak i onaj bosanski zrak mi je nedostajao, cesto sam muzu govorila da mi je samo udahnuti onog naseg zraka, a on bi me onako blijedo gledao jer nije mogao razumjeti o cemu pricam... nedostajao mi je grad u kojem sam odrasla, u kojem sam provela svoje 23 godine zivota, osjecala sam se napusteno... govorila sam da je i u zatvoru bolje nego ovdje, jer u zatvoru imas s kim progovoriti a ovdje nemas... citala sam ovdje da govore kako ce Ena upoznati nase raje… ovdje je ta nasa raja poprimila dosta toga od njemaca a vjerujem da je to svugdje isto, ovdje se nema vremena za neka druzenja, ovdje niko nikome ne ide, a i ako hoces nekome da odes moras se najaviti 7 dana prije i to tacno kad i u koliko sati ces doci, a pretezno svima odgovara nedelja, jer nedeljom u evropi nista ne radi, samo benzinske pumpe … niko ne prica o tome da je i ovdje zivot jako skup, nigdje nisam procitala da je neko napisao da je ovdje minimalna kirija 350 eura i to za stan ne veci od 50 kvadrata, niko ne pise da jedna kafa u kaficu kosta od 3 eura pa na dalje... da je kutija cigara 5 eura... ovdje kafici i restorani rade tek od 4 sata poslije podne, jer nema ko da im dodje... ovdje se sve to smatra luksuzom... jako je tesko kad ti za bajram nema ko doci i otvoriti vrata, jako je tesko kad bajram provedes sam u kuci, oni koji rade provest ce ga radno… ovdje ni bajrami nisu kao u bosni… jako je tesko kad ostanes trudna a naumpadnu ti cevapi ili pita iz neke nase buregdzinice … tesko je kad se porodis a kod kuce te ne doceka niko, nema nikoga ko bi ti sta pomogao, ko bi se jednostavno obradovao tebi i dijetetu … Mozda cu malo veci tekst napisati ali ovo sve pisem Eni za njeno dobro, da zna sta je ceka… ja nisam znala sta me ceka pa sam se zaletila, a da sam znala ne bi bilo te sile da bi dosla ovamo… … i sad kad sam dobila dijete pojavila su se nova pitanja i novi strahovi… sta sutra kad moje dijete odraste i zaljubi se i na vrata mi dovede svabu, kako se nositi s tim… kako ja svom dijetetu mogu govoriti da za svog partnera izabere naseg momka, kad nema tu mogucnost da bira… kako se nositi s cinjenicom da ce odrastati i druziti se s njemcima… moje dijete nece moci osjetiti pravu radost bajrama i bajrambanke, to je ono sto mi srce para i razdire na hiljadu dijelova… Iste sekunde bi se vratila u bosnu samo da mi muz to hoce… on to zeli naravno ali kad ode u penziju Svijesna sam toga ako mi dijete ovdje krene u skolu da cu cijeli zivot biti vezana za njemacku... a kad docekam starost ovdje onda ce vjerovatno i sa godinama doci i neke bolesti pa ce opet biti "neka nas ovdje, ovdje nam je bolje, doktori su ovdje bolji" Jos puno toga ima sto bi mogla napisati ali evo u "kratkim" crtama kakav je zivot ovdje, pa sad ko voli nek izvoli
|
|
|