Anoniman
|
IZVORNA PORUKA: Iman83 IZVORNA PORUKA: Pahuljicaa eh da se i ja 'tu spasim' MM je otisao u UAE, srediinom aprila ove godine i bice tamo dok traje projekat(po ugovoru, projekat bi trebao trajati 19 mjeseci, a mm je otisao pola godine nakon sto je projekat poceo, tacnije, trebao bi tamo da bude oko godinu dana). Dolazi sredinom oktobra, aBd na 20-ak dana. Hm...a kako se ja osjecam? Prva tri dana nisam nista bukvalno jela. Gdje god bih u stanu pogledala, vidjela sam njega i krenula plakati...i onda vidim da me gledaju djeca, pa se ko bajagi saberem. Spavamo i ja i F. sa njegovom majicom... Prva sedmica mi je bila realno kao mjesec. Nikad proci...Sada je vec malo bolja situacija...Mada, sve bez njega nema onaj pravi iskonski smisao nasih zivota. Svi smo na stend baju... Nastojim da djeci nadomjestim njegovo odsustvo koliko god vise mogu. Stalno smo u pokretu...I jako je tesko biti "samohrana majka", sve je bukvalno na meni...Od kuce, kupovine namirnica, auta i njegovog odrzavanja, djece i svih njihovih obaveza, planiranja, obilazak familije...ma haos. U svemu ovome, evo 4x mi se dizao parket u dj. sobi(valjda nije dobro izolacija postavljena), pa zovi majstora i deveraj s tim. Imala sam na trecem spratu iznad naseg stana poplavu, pa je procurilo i kod mene u hodniku i kupatilu, pa i to saniraj.Vakcinacije, upisi u vrtic, ljekarska, odvodjenje F. na balet...sve je na meni. U svemu tome, svekrva mi je bila 2x po 7 dana na Kosevu u bolnici, i svaki dan sam je obilazila(sa djecom) i preko dana joj nosila rucak. Ma zivot mi je 160/h...Sada u sali znam reci " Sad kad vidim kako je biti samohrana majka, ma ne bih ga ostavila, nema tih para". Neko ovdje kaze da se nikad ne bi odlucio na ovaj korak. Hm..ne znam sta reci. I ja sam tako nekako razmisljala, ali eto ispala je zaista izuzetna prilika za njega, da se mnogo zaradi, napreduje u karijeri i usavrsi jezik. Pristali smo na to. Nedavno smo kupili stan i imamo nesto dugova, koje bismo sto prije zeljeli vratiti. Zelimo i da imamo stek, koji smo ispraznili kupovinom stana. Cijena jeste velika, ali opet to je godina dana...Nismo 'smjeli' propustiti ovu priliku. O ljubomori..nemam sta reci. Hvala Bogu, nikad mi nije dao razlog za to, kao ni ja njemu. Imamo apsolutno povjerenje jedno u drugo. Zelja i ceznja su prisutni svaki cas....i stalno rastu...vec planiramo te dane kada ce doci. I pomalo se bojim, da ne osvanem na temi "trudna sam" kad dodje... Ženice drage, svaka vam čast... Hvala, Iman, izdrzi se nekako...ali tesko je puno...najgori je ipak taj osjecaj da nije tu... Ipak, skype je cudo...Bog dao svako dobro ko ga izmisli.
|