Sve se moze uz more strpljenja i zivaca, polahko ali sigurno i nista na silu i brzo.
Naime, moj mali ima 3 godine i 3 mjeseca. I npr. kada je moja mama bolesna, on me pita zasto placem, jer ja tada placem. I onda ja po 2 sata njemu objasnjavam kako njegovu nenu boli glava, kako ona ne moze da spava i sta ja znas sta vec. I onda slijede njegovih milion pitanja. Onda mu ja uporedjujem kako je njega bolilo kad mu je rastao zub i nije mogao da jede, da tako boli i nenu. Nekom bez veze, ali meni nije!!! Kada kazem prijateljicama da smo o tome pricale, one prosto mene prave budalom, kako o tome pricati sa dijetom od 3 godine, pa on nema pojma o zivotu.
Nedavno, prije odprilike mjesec dana, usla ja u 6-ti mjesec trudnoce i meni stalno lose. Jedan dan muz radio, ja sama kuci sa dvoje dijeci, nesto pospremam i najednom se pocnem preznajati, lose mi, vidim duplo, pa bijelo, pa crno... Nekako ja jedva stignem do trosjeda i prilegnem. Inace, nikada tako ne lijezim, osim ako se igram s njima ili ako se mazimo. On se igro sa sestrom i opazio da sam ja legla. Prisao do mene i pita sta mi je. Ja mu kazem da mi je losa. Onda pita sta me boli. Ja mu kazem stomak. Potom je on uzeo moju ruku i kaze meni:
"Lezi ti tu mama. Sad ce doci babi. Ja cu tebi napraviti caj i tebe ce prestati stomak. Hoces li malo supe?"
Ja na to kazem da ne mogu. Onda je on otisao i donio deku i pokriva mene, pa kaze:
"Mami, pokrij se, zima ti je. Nemoj da umres, sta cemo ja, babi i Ema?"
Okreno se prema maloj i kaze joj:
"Emi, hodi ljubi mamu da je prodje stomak!" Ona ima 19 mjeseci. I citavo vrijeme se nije odmakao od mene, dok muz nije stigao s posla. Cim je muz dosao, on je trcao prema njemu, govoreci mu:
"Babi, mamu boli stomak, hoce da umre! Moras da je brzo vozis doktoru!"
Prvo, sto te njegovo rijeci necu nikada zaboraviti i tu njegovo brigu koju je pokazao. Potom smo mm i ja, ostali bez teksta na sve to, a posebno na rijec "umrla", jer jednostavno nemamo pojma odakle ju je izvukao. Mogao ju je cuti samo jednom prilikom, kada je umro jedan poznanik pocetkom godine i tada smo muz i ja komentarisali kako je bio bolestan i na kraju umro mlad. Mislimo da ju je tada cuo i sebi memorisao.
Djeca su cudo! Imaju memoriju pamcenja na zavidnom nivou. I ma koliko mi mislili da oni ne razumiju, cesto se prevarimo u tome. Ne kazem i da sve razumiju, ali fakat me nekad ostave bez teksta.
_____________________________
Adin 12.01.2007
Elma 22.09.2008
Erna 02.08.2010
"Zivot je procitan roman, samo sto se u romanu mozes vratiti na predhodne stranice, a u zivotu nikad na prosle dane!"