Da li ste imali iskustva sa ovim sindromom?
 
Znam ponešto iz teorije, ali me zanima da li ste se vi susretali sa dijagnosticiranim slučajevima ovog poremećaja u ponašanju.

Znakovi ADHD sindroma su:
-teško održavanje pažnje, čak i u igri, slaba koncentracija, dijete teško prati vaš govor, ne dovršava zadatke, gubi stvari, neorganizirano je, nemogućnost praćenja uputa u radu,....
-hiperaktivnost (puno priča, stalno treska rukama ili nogana, ne kreće se ravno, nego od predmeta do predmeta, stalo je u pokretu, ...)
-impulsivnost (naglo reaguje, burno, suprotstavlja se, ratoborno je,....)

Najčešće se pojavljuje pri ulasku u veću socijalnu grupu (školski kolektiv), dječaci 3-4 puta češće pate od ovog sindroma u odnosu na djevojčice....


_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Ja sam kroz svoj rad imala par takvih slučajeva.Ne znam dali te interesuje onako ili iz ličnih  razloga.Pošto si navela neke znakove tog poremećaja akcenat ću staviti  na ono što je važno u radu sa djecom sa tim poremećajem:

-prepoznati poremećaj,otkriti uzrok i djelovati
-stvoriti zadovoljavajuću klimu u porodici i školi(prihvatiti djete,fizički ne kažnjavati i isticati ono u čemu je dijete dobro,omogućiti mu da doživi uspjeh)
-vježbati motoriku cijelog tijela najčešće kroz ples
-vježbati mišljenje  kroz vježbanje namjerne pažnje

Eto toliko od mene zasada.

nije lično, hvala Bogu....a, da te pitam, jel se može popraviti stanje, skroz izliječiti?
jel se teško prepoznaju? po čemu si ti skontala po djetetu da je adhd upitanju? Da li je potvrđena (dokumentovana) dijagnoza ili su to samo pretpostavke
Hvala ti puno ...ne znam puno o ovome, a baš me zanima kako to iz prakse izgleda, jer ja bih se dvojila između nemirnog djeteta i sa sindromom ..da se se susretnem sa tim

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

OT: nick ti je ludnica

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Pretežno su to djeca sa potvrdjenom dijagnozom.Teško je razgraničiti hiperaktino od nemirnog djeteta zar se ne slažeš sa mnom?Postoje odredjeni parametri  u razvoju djeteta počevši od trajanja pažnje,koncentracije na odredjeni zadatak i tako dalje da te ne tušim dalje,ali vjeruj rad sa takvom djecom je težak i iscrpljujući jer nikada ne znaš kako će reagovati u odredjenim situacijama.Oni takodje ometaju rad cijele grupe jer su takva djeca  ružno je raći integrisana u nastavu sa ostalom normalnom djecom.Ali eto u svemu tome se nadje balans i nekako se sve izvede po programu.Ipak su to jedna draga djeca kojima treba pomoć.A dali je izlječivo vjeruj da nisam upoznata sa takvim informacijama,lično mislim da se pravilnim radom simptomi mogu ublažiti.

Nisam stručna za ovu oblast ali čini mi se da se ovo javlja kod sve "nemirne" ili "razmažene" djece. Neke simptome mogu prepoznati i kod svog dječaka (4 godine) ali me na zabrinjavaju jer ipak mislim da može pratiti aktivnosti u vrtiću i učiteljica mi se nije žalila, jer dijete tog uzrasta po meni i ne može duže od pola sata pratiti određenu aktivnost u grupi. Normalno je da poslije traži da se igra.
Ne znam da li sam u pravu

licno znam dva odrasla muskarca koji su prilicno uspjesni a imali su(i jos uvijek na neki nacin imaju) ovu dijagnozu. Sa dosta truda i rada najvise roditelja mogu i fakultete zavrsiti, ali najcesce nose losa iskustva iz skole jer su rijetki prosvjetni radnici koji imaju strpljenja i zelje da se nose sa njima. Inace su to vrlo preduzimljivi radoznali odrasli ljudi, koji zive normalnim zivotom - prilagodjenim svojim potrebama i zeljama - cesto putuju, bave se sportom, rade nekad i na vise mjesta, ali nikad u kancelariji od 9 do 5.
A sto se djece tice, kao sto rekoste nezahvalno je postavljati dijagnoze jer se nazalost djeca etiketiraju. Ipak, postoje kriteriji koje si ti acudesa vec navela a po kojima se moze predpostaviti da li je u pitanju ADHD ili samo temperament, djecja reakcija na stres, "razmazenost" ili nesto cetvrto. I ADHD je nasljedna.
PS HanaBana je na drugoj temi opisala kako izgledaju hiperaktivna djeca - oni ne mogu zadrzati paznju nikako i nigdje duze od 3 minute, itd evo teme gdje je to vec pisano: http://www.ringeraja.ba/forum/samo_sekiracija%25%25%25%25/m_263228/tm.htm


< Poruku je uredio Anushka -- 13.4.2010 22:29:26 >

hvala ti , ma baš sam se tih odgovora i bojala:
-da se teško razlikuje (rizik od davanja dijagnostike)
-da je "neizlječiva" , sa samo eventualnim umanjivanjem simptoma...


_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Anushka, lako je reći, ali kad ti ispred sebe imaš samo "živo" zdravo dijete i dijete sa dijagnozom ...ja mislim da samo stručnjak to može sa sigurnošću reći...ne znam, voljela bih "nadoći" po čemu se ipak razlikuju

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

ne brini draga..nemirno i nestasno dijete, sto je sasvim normanlno kad male djece, nije isto sto i dijete sa adhd-om, ja radim s djecom s posebnim potrebama i imam dosta te djece + sto uz taj poremecaj imaju i drugih poteskoca, pa su kombinacije teske, ali su moji slucajevi dijagnosticirani i prosli su kategorizaciju..a za slucajeve u normalnoj sredini se to isto jako dobro vidi i osjeti..nema sad vremena vise pisati, uglavnom se moze pomoci, i cak sto su starija postaju i manje aktivna ta djeca, teterapije ili kroz rad se puno moze pomoci im u ucenju i prilagođavanju sredini, te poboljsanju koncentracije i paznje..sve su to ipak djeca, svako iam svoj svijet koji treba otkriti i prihvatiti ih, te svak im treba pomoci..grozim se od izolacije i bojazni roditelja kad vide djete s posebnim potrebama ko da ima prelaznu kugu, pa sklanjaju svoju djecu od njih, tako uce i svoje dijete na savrseni svijet u kojem nema mjesta za bilo koga ila bilo sta sto nije po standardima i idealnima neupucenih ljudi.

_____________________________

Andrej-06.04.2009 ♥❤♥❤♥

Einstein je umro, Newton je umro, Tesla je umro, a ni ja se ne osjećam baš najbolje!

ma nista draga ma u razvoju djeteta se izbjegava davati ikakva "teska" dijagnoza jer je velika mogucnost greske a kad se pogrijesi a ADHD ti je u sustini organski poremecaj, zato ti i spomenu ovaj nasljedni faktor, a vecinu tih poremecaja sa nasljednom osnovom moze se samo drzati pod kontrolom a rijetko uspjesno izlijeciti. Ali to nije tako lose:) mnogi uspjesni sportisti, avanturisti, novinari, pa cak i glumci diplomate itd koriste taj svoj "nedostatak" u izgradnji uspjesne karijere.. ovaj jedan radi neka 4 posla, sa 30 godina je bio milioner i proputovao cijeli svijet:) tako da to sto je neizljecivo ne mora nuzno znaciti nesto lose

i da jos nesto, kod ADHD nivo kortizola su iznad normalne granice, odnosno, ovoj djeci je svakodnevnica kao dozivljavanje neprekidnog stresa.

< Poruku je uredio Anushka -- 13.4.2010 22:36:47 >

a laicki receno...na tom je djetetu sto neko rece uvijek etiketa, ono se u grupi istice, sa nemirom, nervozom, neposluhom, burnim reakcijama na nesto s to im se ne dozvoli, teksoce u ucenju, ne moze da se normalno igra s ostalom djecom, jer mu je sve interesantno nekoliko minuta...konstantno trazi paznju, ljubav..ometa sve..i sklono je cak i da vrijeđa druge, da se u svom inatu nekad i agresivno ponasa,, ali se u biti jako boji svega..ztrazi stalne pohvale, stalno ga moras zaposljavati nekim zanimljivim temama, radoznalo je...sve zeli, a nicim nije zadovoljno, nepredvidivo je, u trenutku ce da se smije, a za malo ce da se dere i place..nisu to samo razmazena djeca i slll....ima tu djece koja su prosla razne traume, obiteljske probleme..i sl..jednostavno, ce to uvijek biti i kad porastu zivahni i radoznali ljudi...spremni na otkrivanje svijeta..neki su misljenja da su hiperaktivci u stvari indigo djeca..ali eto ima toga dosta..svako je to djete posebno..i sve je individualno.. bez obzira na dijagnozu...

_____________________________

Andrej-06.04.2009 ♥❤♥❤♥

Einstein je umro, Newton je umro, Tesla je umro, a ni ja se ne osjećam baš najbolje!

Anushka, legendo, hvala....ali ne mora biti nasljedan, može biti i stečen


_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

ma, vi ste legende
evo "svarih" za 10 min, ono što mi se nije dalo ihihihiii...
vjerovatno se dijete "razlikuje" i to je neminovno, kad bih vidjela vjerovatno bih prepoznala dijete sa tim sindromom, ipak je upitanju poremećaj

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

tako je

_____________________________

Andrej-06.04.2009 ♥❤♥❤♥

Einstein je umro, Newton je umro, Tesla je umro, a ni ja se ne osjećam baš najbolje!

Hvala na odgovorima i objašnjenjima.
Kad sam pročitala prvi post pomislih da i moje dijete ne spada u ovu skupinu, ali zahvaljujući vašim objašnjenjima shvatih da je kod mene riječ o nemirnom djetetu, jer nema ove simptome i karakteristike što ste vi navele. Ipak je to samo nemirni i razmaženi mamin dječak

draga taurus..mnogo roditelkja danas kroz pricu kaze jao jest onaj moj hiperaktivan, jao ovo jao ono...uglavnom puno ljudi koristi tu rijec...mada ne bi trebalo, ne znaju o cemu pricaju..samo znam da svaki pout kazem, ne govorite to jer ne znate sto je to, poremecaj-problem i vase zdravo aktivno dijete , reciti da je zivahan, razigran, radoznao..zlocest...

_____________________________

Andrej-06.04.2009 ♥❤♥❤♥

Einstein je umro, Newton je umro, Tesla je umro, a ni ja se ne osjećam baš najbolje!

Acudesa drago mi je da ti se poslozilo:) i ako ti nije tesko da prebacis one postove HanaBane ovdje:) A i ja kad cujem da neko obicno ponosno kaze da mu je dijete hiperaktivno (epitet "hiper" kao nesto pozitivno i nadprosjecno) ja im samo kazem zahvalite Bogu da nije i da ne znate sta je to, jer su roditelji te djece, pogotovo kad su mala, redovno ocajni. I mene je brinuo moj djecak jer ga do godine dana nista nije moglo zainteresovati duze od minute, sve dok mu mm nije pokazao vizualizacije na winampu i onda sam se uvjerila da moze po 20 minuta gledati u ta cuda uz muziku. I danas ne moze sjesti i jesti nego pola obroka sjedi a pola trci po kuci pa dotrci po zalogaj, a i flasicu pije hodajuci, a sjedenje na tuti je nemoguca misija..cak se i kupanje svodi na tusiranje jer on nece da sjedi - momak stoji od svog 10tog mjeseca u kadi, ali eto ipak zasjedne za lego kockice po 20tak minuta, lista slikovnice ili meni odsjedi u krilu uz crtane i dosta duze.. prosto je temperamentan i sve mu brzo dosadi (osim vode, auta, vrata i stepenica )

to je djecak koji otkriva svijet , fino i sasvim normalno, pa njemu je sve novo, sve treba vidjeti, istraziti, nauciti ..i moj je vec takava...i bit ce jos zivlji vidim po njemu , ma nek su ono nama zivi, zivahni, zdravi i veseli..svaki dan to kazem kad dođem s posla kuci, jer se na zalost nagledam svega...ima dana kad mi srce puca., ja se dosta vezem za te klince, ne mozes drugacije, takav sam tip. sve ili nista..i onda dođem svom zivahnom macicu..pa onda skacem s n jim..i stavrno treba nimati srca, energije i volje za svaki dan intezivnog rada i truda. Nekad sama sebi kazem da s am hiperktivac, jer ih pratis u stopu, pokusavas ih preduhitriti..i povrh svega toga, jos kucu, svoje dijete, rodbiniu i obaveze imas...i neprospavane noci, jer se moj bebac jos uvijek budi..eh stvarno mama je mama..koliko snage treba za zivot, a zamislite kako je biti mama jednom H. djetetu ili bilo kojem djetetu s posebnim potrebama ...

_____________________________

Andrej-06.04.2009 ♥❤♥❤♥

Einstein je umro, Newton je umro, Tesla je umro, a ni ja se ne osjećam baš najbolje!

1¸qđšpoiuztrewq


_____________________________

Aiša, mamina velika princeza - 1997.
Harun, mamin momak - 2000.
Amna, mala guzara - 21.3.2009.

ja sam jedna od mama čijem dječaku je dignosticiran poremečaj pažnje, disleksija i disgrafija. kao dječaćić od 2-3 godine bio je pravi nemirko. nije imao živog mira, mada je ipak mogao pregledati cijeli crtani, ali nije se mogao dugo fokusirati na neki sadržaj koji je od njega tražio da učestvuje u realizaciji istog. bio je pravi mali vjetropir koji je skakao iz rečenice u rečenicu, iz igre u igru...ipak, bio je poslušno djete koje je uvijek iznova trebalo pohvalu i mnogo nježnosti. prava mamina maza. mogla sam da ga upoređujem s starijim sestrom koja ni iz bliza nije bila takva. uvijek je znala šta želi da se igra, kako da nešto uradi...i jednostavno joj nije trebalo puno podstreka. on nikada nije bio takav! prvi pravi problemi pojavili su se kada je krenuo u školu. mogao je on da sjedi na stolici cijeli čas, nije sebi mogao da dozvoli da ga učiteljica opominje i smatra nevaljalim, ali njegova pažnja...ninašta se nije mogao fokusirati.prvo sam mislila da ga se treba dobro "stegnuti", intenzivno vježbati i naporno raditi s njim jer i najosnovnije gradivo prvog razreda njemu je "teško išlo". s obzirom da starija seka nikada nije imala problema u školi, a i on je davao znakove prilične inteligencije i snalažljivosti, prvo sam sumnjala na ljenost.nakon što ni nakon intenzivnog rada, i poslije upisa u treći razred moj dječak nije uspjevao u potpunosti da savlada abecedu i razumno da čita posumnjala sam da imamo problem. učiteljica je i dalje bila pri tome da s djetetom treba intenzivno raditi i " držati ga pod kontrolom". s obzirom da ne radim svo svoje vrijeme podredila sam njemu i njegovoj školi, ali...ništa...rezultati su izostali. onda sam samoinicijativno kontaktirala stručnjake. i to je bilo svašta... jedan logoped-defektolog mi je rekao da imam interesantno i zanimljivo djete!!!! to sam znala i ja. on je sve svoje " nedostatke" nadomještao izuzetno socijalnim ponašanjem i niko mu nije mogao odoliti. duša mamina slatka!! školski psiholog i pedagog su rekli da je djete super, mada izgleda kao malo zapostavljeno, ali...sve OK! tek nakon opservacije tima stručnjaka u Zavodu" mjedenica" dječaku je diagnosticiran poremečaj pažnje, disleksija i disgrafija. taj nalaz promjenio je jedino moj odnos prema njemu. sada sam 100% svjesna da mu moram maksimalno pomoći i olakšati. u školi se stanje nije pretjerano promjenilo . dječak od prvog razreda prolazi dobrim i to ga "čupaju" vještine iz kojih ponekad dobije neku četvorku. ostalo su sve jedinice i ponekad dvojke. njemu to sve baš teško pada. ja se trudim da održim njegovo samopouzdanje i to smatram svojoj velikom obavezom. izuzetno je vrijedan !! trudi se svima da pomogne...ništa mu nije mrsko...ali učenje mu baš teško ide...predložen mi je tretman defektologa, ali u našoj školi na postoji takav profil zaposlenika, a par defektloga koji rade u d.z. rade u grupama i termini su dosta rijetko, tako da takav rad ne bi baš imao efekta.u međuvremenu dok pokušavamo stupiti u vezu s nekim defektologom koji bi mu mogao  adekvatno pomoći , pokušavamo se što vještije nositi s "našim osobinama"

_____________________________

Aiša, mamina velika princeza - 1997.
Harun, mamin momak - 2000.
Amna, mala guzara - 21.3.2009.

belmac, prvo ti želim puno sreće i uspjeha u radu sa sinom...koliko vidim, nije to toliko strašno ako je promaknulo učiteljici i ako ga je svrstala u "nemirke"...i, sad si me ti opet zbunila ...
Hvala ti što si podijelila svoje iskustvo sa nama
Da li se disgrafija ogleda u zamijeni slova, pisanju naopačke, izostavljanju slova ili ....??? ako ti nije teško da napišeš, jer želim naučiti više o tome....
A, kako disleksija: nije savladao nikako čitanje ili ....


_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Mislim da bi se on trebao ocjenjivati po prilagođenom Individualiziranom programu, koji bi trebao biti posebno za njega napisan...

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

koliko je to izraženo ili ne vrlo je upitno, pogotovo na činjenicu koliko se s djetetom radi. u tom periodu dok se on vodio kao lijeni nemirko ja sam s njim provodila po 4-5. sata radeći domaću zadaću i pokušavajući da pohvata ono što je rađeno u školi. nakon toliko truda i rada on je odavao sliku nazainteresovanka koji živi u snovima i treba ga malo pritisnui i natjerati da radi!!
tek nakon donošenja nalaza stručnjaka prihvatila se činjenica da je djete drugačije, ali se nije specijalno promjenjen odnos prema ocjenjivanju.
disgrafija je upravo to. mjenjanje tj. mješanje slova, njihovo obrtanje i naopako pisanje, a disleksija poremečaj koji otežava čitanje , tako da on vidi na primjer neko slovo, a čita ga kao skroz neko drugo.poseban je problem što se on još uvijek ( danas je četvrti razred) pri čitanju fokusira da prepozna i pravilno izgovori svakog slova, tako da se od njega, nakon takvog čitanja, ne može očekivati da razmišlja o onome šta je pročitao.nešto vrlo slično djetetu koje tek uči slova, pa se folusira da ga pravilno izgovori. možete misliti problema za takvo djete da pročita, shavti i uradi jedan tekstualni zadatak iz matematike


_____________________________

Aiša, mamina velika princeza - 1997.
Harun, mamin momak - 2000.
Amna, mala guzara - 21.3.2009.