Bambi, ja sad iscitah ovu temu jer si je ti podigla i iz haninih i breskvinih postova zakljucih (neka me isprave ako sam pogrijesila) da je hiperaktivno dijete ono koje ne moze zabaviti se nicim duze od 3 minute, koje se ne igra s drugom djecom, koje udara, baca, vristi...

Ja sam tvoju S. vidjela samo dva puta, ali nije se ponasala tako

_____________________________

“One su male, ali su velike, odnosno, hoću reći, nisu više male, ali su dosta velike da ne budu male“... One su T&R...

Bambi nemoguće je donijeti zaključak na osnovu jednog testa, dijete treba da procijeni čitav tim (psiholog, pedagog, defektolog, neuropedijatar, socijalni radnik, učitelj ili nastavnik kod koga je dijete)...
Evo našla sam ti nešto, na osnovu ovoga možeš odlučiti da li da je vodiš na procjenu ili ne...

Djeca sa ADHD sindromom imaju smetnje na područjima:
Motorike- nemir, nesprertnost, nestabilnost, crteži ne odgovaraju dobi
Pažnje- kratkotrajna, svaki podražaj je za dijete jednako važan
emocije i socijalni odnosi- impulzivnost, eksplozivnost, nizak prag tolerancije na frustraciju, nepredvidljivost, agresivnost, dezorganiziranost
Percepcije- loša procjena veličina, udaljenosti, ne raspoznaje lijevo-desno, loša orjentacija u vremenu, loša orjentacija precrtavanja figura, problemi razlikovanja dijela od cjeline.
Kognitivne funkcije- teškoće pamćenja, poremećaji čitanja, pisanja, računanja, loše apstraktivno mišljenje...

Karakteristike ponašanja djeteta sa ADHD sindromom
- izrazita nestrpljivost
- psihomotorni nemir
- poteškoće u organizaciji (zaboravljaju, gube, zameću pribor, knjige,
- radi prebrzo i čini nepotrebne greške
- na pitanja odgovara prebrzo bez razmišljanja
- nije sposobno slijediti upute koje se daju cijeloj grupi
- ne uspijeva upamtiti uputu
- pismeni zadaci su zbrkani
- nespretno je, lako posrne, padne
- pretjerano pričljivo
- često mijenja aktivnost, ostavljajući predhodnu nedovršenu
- često mnogo pita a ne dočeka odgovor
- lako ga je omesti u bilo kojoj aktivnosti
- sklono se povesti sa bučnijom djecom
- neujednačen uspjeh u različitim predmetima
- ne uspijeva misliti na logičan i razumljiv način

U razredu teško mogu duže mirno sjediti, često ustaju i vrpolje se ili sjede na rubu stolca. Vrte predmete, lupkaju rukama i pretjerano tresu stopala ili noge. Često ustaju od stola za vrijeme obroka, dok gledaju televiziju ili dok rade domaću zadaću.
Kako djeca sazrijevaju, simptomi hiperaktivnog  ponašanja obično postaju manje uočljivi. Do kasnog djetinjstva i rane adolescencije znakovi pretjerane motoričke aktivnosti manje su uobičajeni, i mogu se svesti na vrpoljenje ili osjećaj razdražljivosti i nemira.

U procjeni djetetove hiperaktivnosti važna je procjena okoline – mnoge odrasle nemir hiperaktivnog djeteta izrazito smeta, dok drugi imaju više strpljenja i tolerancije. To se odnosi i na roditelje i na učitelje, pa je važno znati što je za njih normalna količina kretanja i koliki im je prag strpljenja.


< Poruku je uredio Breskva -- 19.6.2011 22:29:43 >

Porazgovaraj sa školskim pedagogom, reci ovo sve ovdje što si i nama zabilježila, nek oni urade i svoje procjene pa ćeš vidjeti hoćeš li ići dalje neuropedijatru itd...

Ja mislim da se radi i prolaznoj fazi ako ima neuspjeh u školi ili teškoće učenja, te je pod pritiskom, frustrirana je, traži pažnju te njeno ponašanje liči na hiperaktivnost...

citala sam vase postove i nadam se da ce mi neko od vas pomoci, moj sin ide u drugi razred devetogodisnje skole i sa njim ide djecak kojem je ustanovljen poremecaj adhd, svi navodi koje ste naveli su tacni da je nemiran i stalno trazi nacin da se zabavi, ometa nasu djecu u radu i dalje, prije nego sto vam objasnim kako da mi pomognete da me nebi optuzili, vjerujte da smo mi svi roditelji dali podrsku prvenstveno roditeljima tog djecaka i uciteljici u njihovoj borbi ,dobio je i strucnu asistenticu da mu pomogne u radu, prilagodjen program, pedadog i logoped su isto aktivni u radu s nijm medjutim kod djecaka je ispoljena agresija maltretira i tuce nasu djecu pa vec drugu skolsku godinu mi i dalje strahujemo necem gorem da ce se desiti jer bilo je i uboda olovkom ,guranja sa stepenica , psovanja ,trganja garderobe a za ostale materijakne stvari da ne nabrajam i tuce se dogadjaju iz dana u dan svi smo vjerujte sutjeli da nebi na nas upirali prstom kakvi smo mi roditelji da nebi pomogli, poceo se je javljati problem da njegova mama se prestala truditi i pocela na nas prebacivati kako je s njim sve uredu a mi ostali budale ukljucujuci i uciteljicu i bas je briga, mislim kad njoj nije zao njenog djeteta zasto da mi nastavljamo sutjeti na sisitematsko maltretiranje nase djece pa smo prorazovarali s upravom skole da ga probaju premjestiti u drugi razred da vide da li ce doci do poboljsanja, ( jer potrudili smo se i nasli par primjera i objasnjenja da takvoj djeci je nekad potrebna promjena okoline ) skola je odlucila da je to u redu medjutim javlja se problem da roditelji djecaka nece da potpisu da odobravaju premjestaj djeteta i namjerno nam se inate kao da mi moramo to da tolerisemo i namjerno nas provociraju umjesto da svom djeteu pomognu koje je u ovoj prici najvaznije a ja kao majka isto imam pravo da stitim svoje dijete, e sad tu stupa na snagu neki zakoni kojom je skola nemocna bilo sta da uradi pa bi se mi roditelji trebali obratiti mimistarstvu obrazovanja (jer smo mislili da prebacujemo djecu u druga odjeljenja ali onda bi rasformirali razred jer svi bi da prebacimo osim doticne gosp a zao nam uciteljice jer je djeca stvarno vole) E sad mene interesuje jer sam vidjela da u postovima ima i strucnog kadra koji bi mi mogli pomoci sta da uradim a da nedodje do velike buke u skoli jer vidite i u ovom slucaju da nisu djeca a ni taj djecak krivi nego nacin razmisljanja i ponasanja roditelja molim vas pomozite

Najveci  korak  i jeste da roditelj sam suoci se sa problemom koji njegovo dijete ima. Svi mi kada imamo neku poteskocu, ili kada nam se saopstava neugodna vijest na samom pocetku imamo tu fazu odbijanja. nakon toga ljuti smo na sve oko nas koji pokusavaju da nam daju do znanja da to zaista jeste tako. Slijedi faza ljutnje i depresije. "zasto bas meni" a nakon toga i konacna faza prihvatnja. Ja vjeruje  da majka tog djecaka jos uvijek ne primijeti realno stanje svoga djeteta. Mislim da bi najbolje bilo da pedagog sa njom razgovara nasamo. Objasni majci da bi djeteto pomoglo ukoliko roditelji mogu da dijete vode pored skole kod nekog strucnjaka koji ce sa djetetom raditi. Obzirom da se radi, kako ste naveli o ADHD-u, moci ce pronaci puno strucnjaka i ustanova, poput nase u Zenici gdje se cak i ne placa tretman a uspijeh je uvijek zagarantovan ukoliko se i sam roditelj posveti radu sa svojim djetetom, odnosno da sve ono sto strucnjak bude radio sa njim na tretmanu, roditelji sprovode kod kuce. Vi roditelji, nazalost ste tu nemocni jer uprava skole treba da se odluci na ovaj korak, razgovara sa roditeljima tog djecaka i znacaju saniranja tog stanja za dalji razvoj njihovog djeteta i sto bolje uklapanje u uzu i siru socijalnu zajednicu...

hvala vam na vasm odgovoru ovo sto ste naveli je tacno, ali pokusacu da vam objasnim bijes nas roditelja jer dosta toga se je izdesavalo nakon mog posta, kako sam u prethodnom postu navela da je tom djecaku dijagnostiran adhd objasnicu vam sta se je zapravo desilo, na pocetku prvog razreda pocela su se desavati maltretitanja tog djecaka mi smo roditelji se poceli buniti i traziti razlog za takvo ponasanje i pocelo je sastancenje, nama dolazi majka tog djecaka i kaze da on ima dijagnoziran sindrom adhd ( svi smo se zaprepastili na samu rijec sindrom, mada nas je zapravo par i znalo sta je to ) i ona je nama obrazlozila hiperaktivnost, slozili smo se da cemo joj pomoci da se to dijete proba prilagoditi novoj okolini i( isto sam dobila odgovor da majci trreba vremena da se snadje u novonastaloj situaciji) ali problem je bio da ta njegova hiperaktivnost traje jos iz vrtica i da je imala dovoljno vremena znaci godine su u pitanju da prihvati cinjenicu, skolska godina je prosla ni mi nemamo pojma kako maltretiranja su se nastavila a majka nikakav trud nije ulozila, bila pr puta s njim kod pedagogicre i to je to, nikako na nastavi nije bila nit je gledala ponasanje djecaka, druga skolska godina zapocela jos gore opet smo trazili satanak da vidimo sta to skola radi u nastojanju da se tom djecaku pomogne, majka nezainteresovana objasnjava kako ona nemoze nista da ucini ( pitam se kako nemoze jer sam i sama na internetu nasla hiljade primjera majki s tim problemom pa mi nije bilo jasno da jedna visoko obrazovana osoba u ovom slucaju majka tako malo zna o adhd-u) mi roditelji smo se malo poigrali i odradili posao koji je trebala da odradi skolska uprava pa smo rekli da ima pravo na asistenta, na pedagoga logopeda cak i specijalistu da radi s njim i da to skola mora osigurati, nakon nasih rasprava navodno je dobio asistenticu koja nije ni kvalifikovana za rad sa djecom, kod pedagogice otisa 2-3 puta i to je to i onda su pocele optuzbe majke kako je uciteljica kriva sto njen sin nemoze da usvoji gradivo a vidjelo se je da ona kao majka neradi nista po pitanju pomoci nit dolazi u skolu, posto je i skola bila umjesana od majke se je trazilo da donese dijagnozu i zabiljeske od svih tih specijalista da bi mu se napravio plan i program po kojem bi mu se odrzavala nastava shvatili smo da mu je majka sam postavila dijagnozu adhd bez i jednog doktora a o specijalisti da nepricamo, ta zena nas je dvije godine zavaravala umjesto da je svom djeteu pruzila pomoc o kojoj je nama u prvoj skolskoj godini ispricala

moram sa vama podijeliti i to da smo opet presli preko tog svega i opet krenuli da nadjemo rijesenje majka je pocela optuzivati da su nas djeca kriva pa ih zato tuce i pocela nasu djecvu proganjati po ulici da nesmije niko da ga pipne, umijesalo se i ministarstvo dosla su nam dvije ministrice skolstva te dobile papiric o situaciji sta se je desilo i pocele su nam bacati fraze svako dijete ima pravo na skolovanje , svako dijete ima pravo na zastitu i ocitavale nam lekciju na sta sve djeca imaju pravo i sta skola mora da im obezbijedi ocito nisu bile upucene u situaciju jer je uciteljica u vise navrata trazila pomoc pedagogice, direktorice i koga sve ne da joj pomognu, ustala sam i postavila jednostvno pitanje predstavnicima nase skole STA JE SKOLA URADILA PO PITANJU MOGA DJETETA I NASE DJECE jer i ono ima svoja prava,(ocito je bilo da su krenuli nas roditelje da optuzuju za nesto i da p'reuvelicavamo) nisam dobila odgovor jer su usutjeli i djelovali malo dezorijentirano jer ipak ministrice su tu , postavljam drugo pitanje pedagogici da li je upucena u to da su nasa djeca pocela izbjegavati skolu , da su u strahu , da su bezvoljni i da su im slabije ocjene rekla je da je upucena , pitala sam je da li je u dvije skolske godine i jedno dijete iz razreda izvela i pitala o tome kako se osjecaju ili na bilo koji nacin im pomogla rekla je da nije, sta da vam kazem o tim nasim zakonim i o pravima nase djece, dobili su upute sta da rade majka je dolazila u skolu na nastavu vidjelo se da djecak napreduje da mu se je poboljsala koncentracija ali samo kad je majka bila tu( koja je naglasila kako nezna hoce li moci u trecem razredu dolaziti jer je zaposlena) skola svoje obecanje nije odrzala a to sve je bilo 3 sedmice prije kraja skolske godine, uskoro pocinje nova skolska godina i pocinje novi stres. jel treba dalje da vam objasnjavam ponasanje skolske administracije i majke koji su svu svoju snagu upotrijebili protiv nas roditelja svojim bahatim ponasanjem umjesto da pruze tom djetetu bezbrizno djetitnstvo i da se bore za njega kao sto se i mi borimo za nasu djecu

Zao mi je sto  ovo moram napisati, ali vidim da ste se kao roditelji dosta dobro zalozili i poznajete osnovna prava koja skola treba da ispostuje, ali izgleda uzalud. Mozda ne bi bilo lose da se obratite inspekciji, koji ce doci i ispitati o cemu se tu radi. Koliko to dijete sa posebnim potrebama (moram ga tako nazvati, jer sve sto zahtjeva dodatni angazman, bilo asistenta ili dodatno objasnjenje za gradivo u skoli, spada pod posebne potrebe), ima zapravo potrebe za stalnim asistentom u nastavi, ali STALNIM a ne 1-2x sedmicno. Mislim da kada bi se asistent angazirao, puno toga rijesilo za to dijete, za ostale ucenike u razredu a i samom nastavniku bi se olaksalo dalje vodjenje nastavnog sadrzaja. Naravno asistent treba biti strucno lice koje poznaje tu problematiku, kao sto ste vec naveli. Ako nista, onda bi inspekcija trebala da provjeri zasto to dijete nema prilozen nalaz strucnjaka u svom skolskom dosjeu, njegovo misljenje odnosno odgovarajucu strucnu osobu-asistenta koji ce na osnovu prilozenog nalaza i vlastite opservacije napraviti plan i program rada sa tim djetetom. Zalosno je sto sve to prolazite vi kao roditelji a i ostali ucenici, ukljucujuci i djecaka koji ocito ima problema ali ne i postavljenu dijagnozu i strucnu osobu za dalji rad sa njim. Na znam iz kojeg grada se javljate ali zaista bi bilo lijepo da ta majka posjeti neki Centar i zatrazi strucni savjet i misljenje odgovarajuce osobe koja ce dalje pomoci njoj i njenom djetetu da pronadju adekvatan nacin sprovodjenja metoda rada sa djecakom.

< Poruku je uredio dipl.defektolog -- 30.7.2012 12:56:10 >

vjerujte da smo se stvarno zalozili po pitanju desavanja u razredu nebi li se pokusao prilagoditi ostaloj djecia tako i majci , to su male duse koje se jos igraju koje pocinju shvatati sta su prve simpatije, setnjice razgledavanje i upoznavanje nekog novog svijeta, vjerujte da pokusavam da shvatim jedno takvo ponasanje majke prema svom djetetu koje je nemocno i stalno trazi paznju, ja nisam roditelj uzmi motku pa ga smiri jer svako dijete trazi paznju na svoj nacin jer oni takorec vec postaju samostalni ljudi i mi im moramo pomagati da napreduju u tome a ne ih sputavati, iskreno da vam kazem meni je kao roditelju najvise zao tog djecaka i stalno se pitam sta ce njemu buducnost donijeti ako njegova majka bude zatvarala oci prema problemukoji se je mogao sprijeciti, ja licno sam toliko toga naucila o adhd-u da sam shvatila da je roditelj pokretac svega, bez obzira bilo dijete s posebnom potrebom ili moje dijete koje se normalno razvija igra i razgovor su najbitniji od svega zato roditelji igrajte se sa svojom djecom jer jos malo pa ce i taj period proci, docice nam taj treci razred pa cemo vidjeti da li ce tom djecaku pokusati pomoci ako ne onda stvarno krece borba, zalosno ali tako mora da bude

Prije nekoliko dana, moja jako dobra prijateljica rijesila je napokon problem koji su skola, odnosno nastavnici zadavali njenom djecaku (sada ce V razred) i njoj. Ukratko cu Vam opisati sta se desavalo i na koji nacin ona je morala da to sankcionise...Njen djecak u skoli je prepoznat kao jako nadaren i inteligentan. Dijete bez problema savladava gradivo, bez pretjeranog citanja i zatvaranja u sobu a uspjeh odlican. Tokom cetiri godine skolovanja, uvijek je problem bio kada su pismeni radovi, tu je djecak dobijao jako lose ocjene, medjutim na usmenom izlaganju, uvijek petice. Majka, naravno kao i svaki roditelj, vise puta dolazila je u skolu na razgovor, sa pedagogom, direktorom...Pred sami kraj rjesavanja problema, majka djecaka bila je pod nadimkom, zastitnica djeteta, samo iz razloga jer je zeljela da se ustanovi da li djecak ima problem ili se nesto drugo desava, kada dijete samo na pismenim uradcima ima los uspjeh. Naravno da nista nije pilo vode, da bi na kraju ona ipak pozvala inspekciju, prije nego dijete krene u V razred i prije nego se jos vise stanje zakomplicira. Naravno nastavno osoblje bilo je preispitano, komisija je testirala djecaka, usmeno i pismeno. Na kraju su dosli do saznanja da dijete ima disleksiju (Disleksija  je poremećaj u učenju. Prvenstveno se očituje kod pisanoga jezika, odnosno citanja i sricanja. Neki dokazi pokazuju kako uzrok disleksije može biti različit način obrade podataka u mozgu kod pisanoga i/ili govornoga jezika). Djecaku znaci tokom cetiri godine skolovanja nastavno osoblje to nije primijetilo, bez obzira sto je usmeno 3x bio bolji nego pismeno. Zahvaljujuci upornosti majke i istrajnosti da ide do kraja, pa cak i inspekcije, otkrili su da djecak ne samo da ima disleksijju, nego tokom citanja nema problema ukoliko mu se tekst podvuce zelenim ili crvenim flomasterom, tada bez problema prati stivo u knjizi, bez tih boja nikako. Napokon su otkrili tu misteriju, ali ne mogu Vam opisati muku te majke i patnju tog djecaka koji je jako voljeo skolu a na kraju dosli su do toga, da dijete ne zeli da pomisli na skolu. Napokon mogu odahnuti i docekati peti razred kao svi drugi roditelji i djeca...Nadam se da ce kod Vas slucaj biti rijesen bez podizanja na ovaj nivo, ali primjer sam Vam navela ispkljucivo zbog toga sto se zaista u ovoj drzavi izgleda jedino prava upornost isplati. Zelim srecu Vasem i ostalim malisanima a i Vama dragi roditelji...

hvala vam puno sto ste ovu pricu iznijeli i ohrabrili me za dalje, meni su majka ovog djecaka i skolska uprava podcrtali da sam previse "glasna" i uporna jer je moj sin odlican djak, primjerenog vladanja cak pokazuje znake izvrsnog matematicara, smijesno mi da se povode tim kako imam odlicno odgojenog djecaka ( i pitaju me u cemu je problem)a ne pitaju se koliko sam ja truda ulozila zajedno sa njim i da sam bitke vodila da ide u skolu. taj djecak mu zaprijeti da ce sutra dobiti batine ili da ce ga gurnuti sa stepenica ili ubosti s necim odmah dobija temperaturu 39 i naravno taj dan neide u skolu sve dok nisam otvoreno razgovarala s njim sta se desava zamislite pod kojim je stresom bio moj sin i onda majka tog djecaka kaze ma daj nebi to on uradio i onda je vjerovatno pricala o tom pred njim pa je gurnuo djevojcicu iz razreda, onda sam postala "glasna" iz razloga zato sto nedozvoljavam da se to njemu desava a tek 8 godina ima,

svaka cast toj majci sto se je izborila za svoje dijete jer nasa djeca i zasluzuju da ih stitimo

Ne znam da li ce mi neko moci odgovoriti, ali me zanima da li škole organizuju neke radionice za djecu sa ADHD-om(pedagosko-psiholoski tim skole ili nastavnik/ucitelj) i kako djeca reaguju na njih? sto je ono sto im najvise zadrzava paznju? Ako neko ima iskustva ili je bio prisutan na jednoj takvoj radionici da mi kaze koja je tema radionice bila...radim jedan istrazivacki rad pa bi i to volila uvrstiti, probati osmisliti jednu radionicu i vidjeti da li daju zeljene rezultate...

Molim vas moze li neko da mi pomogne... Iscitala sam sve postove do sada, i pronasla sam i svoj problem. Kod mene je situacija bas komplikovana, jer ja nisam mama vec maceha jednoj curici koja ima poteskoca ociglednih u razvoju. MM i njena majka su se razveli kada joj je bilo skoro tri godine, a ona je ostala sa MM. I nakon par mjeseci sam upoznala MM i za kratko vrijeme smo se vjencali. Ona je djelovala jako mirno i umiljato dijete, no medjutim, kada smo poceli zivjeti zajedno uvidjela sam da punozaostaje za svojim vrsnjacima u svemu. Pricala sam sa MM o tome i on mi je rekao da je jedan od glavnih razloga zasto se razveo od njene majke bio taj sto je ona totalno zapostavila u svakom pogledu. Od ishrane pa nadalje... Pricao mi je da je uhvatio dva puta da je osamarila, i to ne malo nego tako da joj se glavica okrenula na drugu stranu od zestine udarca, i da je to bila kap koja je prelila casu, te je zbog toga on nju uzeo sebi, iako inace nikada ne bi odvojio majku od djeteta.

E sad, plus to, plus razvod, plus nova mama... Pa mozete misliti traume... I eto kazem od kako sam dosla u tu kucu puuuno imam problema sa njom... Sad bi trebala u predskolsko da krene, ona jos uvijek nije u stanju da sastavi recenicu kako treba, ako nekako sastavi uvijek joj fali nesto, a najcesce to bude npr. ovako "Hocu spavam" Hocu jedem" a ako pokusa da sastavi duzu recenicu, onda to bude bez ikakvog smisla. pocetak bude ok, dvije-tri rijeci, al zavrsetak bude totalno nevezan za ono sto je na pocetku zeljela reci.

Za ucenje da ne pricam... Ona je u stanj da sjedi 3 sata gledajuci crtani a da se ne pomjeri, ali kada bih je pitala o ce,u se radilo u crtanom, ni rijeci ne bi znala reci. Zapitkuje previse, pita one stvari koje zna valjda samo da bih pricala sa njom, sto i cinim, odnosno pokusavam, jer kad god otpocnem bilo kakav razgovor ona ode u roku od 30 sekundi. Cim osjeti da treba da ulozi napor nesto da rijesi odustaje, i podje da place i govori ja to ne znam. Boje jos uvijek nije savladala, brojanje do 10 takodjer, a ne prepoznaje slova nikako. Crtala sam na velikom bloku slova i predmete da je asociraju da prepozna koje je slovo u pitanju ali ne. Nije urodilo plodom ama nikako. Ostavljala sam i po par sati sa njom sjedeci, objasnjavajuci, ali kao sto neka od vas rece, na kraju mi se cini da je samo nezainteresovana. Fobije ima od svega i svacega, I onda se nadjem u corsokaku :( tesko mi je s te strane sto joj nisam mama, i ne dozivljava me tako - nikad joj nista lose ne govorim o njenoj mami niti MM, niti joj spominjemo ono sto je bilo, al vjerujem da joj ona puno nedostaje s obzirom da je vidja nekad jednom mjesecno a nekad jednom u 2 mjeseca. Sve zavisi kako joj mama bude raspolozena. Uglavnom, da li zbog toga voli da se inati sa mnom i kada MM nije kuci ponasa se skroz drugacije, poslusna bude i umiljata opet, a cim on dodje, pocne da tersa da se svadja, i ponasa se kao da joj ja nista ne dam, ni da jede, ni da pije. Uzasno se osjecam :( pricala sam sa MM o tome i da bih voljela da popricamo sa nekim ko je strucan, al on to odbija, govori da su to vjerovatno faze i da ce to proci... Pokusavala sam par puta da ga nagovorim ali bezuspjesno. Al mene zaista ovo kosta puno zivaca i energije, i ako sama sebi ne pomognem necu moci ni njoj. Nisam maceha zloca da me bas boli briga za nju, jer ipak to je dijete od covjeka kojeg volim i u biti je jedno jako osjetljivo dijete, al ne znam kako da doprem do nje... Ima li ko kakav savjet, uistinu bi mi dobro dosao...

Maceha..cekala sam da neko drugi odgovori, mozda neko ko ima slicno iskustvo...

Tesko je dati savjet nekome ko nije bio u tvojoj situaciji...Posebno sto vidim ti i tvoj muz jos nemate vlastito dijete, tako da nemoj se naljutiti ne znam koliko mozes gledati na to dijete kao majka, mada sam sigurna da se trudis...

Ono sto je meni nekako zasmetalo citajuci tvoj post, ustvari sto mi je nekako "zaparalo usi" je nacin na koji tm govori o bivsoj zeni...

Ok, ako ima razloga, ali sve se mi majke nekad i naljutimo na svoje dijete, i meni pukne film, svasta djetetu kazem, pa i udarim kad mi dođe...ali, mu to poslije nadoknadim i opet mislim da niko ne voli dijete vise od mene...

Vidim da je djevojcica puno toga prosla za kratko vrijeme, sigurno joj i taj razvod ostavio traumu...mislim da govorenje ruzno o njenoj bioloskoj majci moze samo pogorsati stvari, pa sve i da je istina da majka nije bila dobra prema njoj, o njoj ipak ne bi trebali govoriti lose, jer ipak je ona njena majka.

I dajte djevojcici malo vremena, pa ona je i na tebe malo ljubomorna, izlazite s njom, posvecujte joj paznju, ali je malo i pustite, ako zeli biti sama, pa i gledati tv...Hiperaktivnost je cest poremecaj i ja imam taj problem s djetetom i zahtijeva puno rada, strpljenja...Jos ce gore ispasti ako je forsirate da vam se otvori...moj ti je savjet dopustite djevojcici da se osjeca opustenom, neka jedno vrijeme radi sto zeli, psutite je da se navikne i na to da je bez majke i na tebe i vjerujem da ce napretka biti, samo ne odjednom

Sto se tice ispada bijesa, to mi je poznato, ali probaj nekako ignorisati, i mene moje dijete dovede nekada na rub ali opet slobodnija sam i da ga naruzim pa i isibam jer je moje...vjerujem da je tebi teze jer nemas tu slobodu i moras biti fina i strpljiva a to je i nama majkama tesko...

Ali te napade bijesa mozda probaj ignorisati ili nekako joj dati do znanja da time nece nista postici pa ce se i ona umoriti.

I nekako mi u svemu fali malo vise kontakta njenog oca s njom, ipak s njim je bliza, nekako mi se cini da je sva briga oko nje spala na tebe, ili grijesim ?

< Poruku je uredio aazra -- 4.4.2013 14:32:16 >

_____________________________

Hvala aazra na odgovoru, samo ne znam da li si me razumjela kako treba, jer rekla sam da njenu mamu nikada po losem ne spominjemo, cak sta vise uvijek joj govorim da je to njena mama i da ona nju voli najvise. Jer naiđe period stalno je spominje, kako mama ovo kako mama ono, nedostaje joj, ali ona joj se ne javlja niti je mozemo dobiti na tel.osim kad ona to pozeli. I onda moram nekad i lazima da se sluzim nazalost :( da bih je opravdala, jer svjesna sam da joj nikad necu moci zamijeniti mamu niti to pokusavam jer znam da je nemoguce. A da, imamo zajednicko dijete, djecaka od godinu, al nisam primjetila da se ista promijenilo u njenom ponasanju i odnosu spram mene ili MM od kad je on dosao, jer gledamo da ih ne razdvajamo ni u cemu. A to si upravu, sva briga oko nje je spala na mene, jer nekako ne znam, MM bi zelio pomoci, i poslusa me oko dosta toga, ali da sam nesto preduzme - tesko... Zabrinuta jesam jer ne znam sta me ceka sad, i kako ce biti kada krene u predskolsko... Nije da je hiperaktivna ili kako rekoste da ne koristimo taj termin, nije zivahna toliko osim kada zeli paznju. Zna da se igra sama, mislim moze da provede neko vrijeme koncentrisana na igru, bilo s drugom djecom ili sama, ali nekako pricam joj ali kao da gleda kroz mene... kao da me ne razumije ni jednu jedinu rijec. Tako i MM... jednostavno nekada imam osjecaj kao da se iskljuci skroz.

A za MM ono sto mi je rekao o njenoj mami, nazalost potvrdilo se, jer ona kada ode kod nje na desetak dana uvijek se vrati neokupana i neocesljana, i vrlo cesto se zna unerediti velikom nuzdom, ne mislim ono da obavi nuzdu pa bude neoprana, ne, vec bas obavi nuzdu veliku u donjem vesu. Ne pitajte kako je moguce ali to se vrlo cesto desi. Ja je poslije pitam zasto nisi otisla u kupatilo kao i ovdje kad si kod kuce, ona ne zeli nista da kaze. A kada je pitam jel joj lijepo bude kod mame, kaze da, i htjela bi opet da ide. E stvarno ne razumijem

A ima dovoljno prostora da radi sta zeli, udovoljavamo joj kao i malom isto, ne pravimo razliku, njoj nekada i vise jer je odraslija pa se nadam da ce da razumije, al opet ne znam.... zaista nisam vise pametna :(

Maceha, tebi bas nije lako...ma ja se u svemu tome malo ljutim i na tm...trebao je on dati vise od sebe da s njom razgovara i tako...mozda da joj date neko zaduzenje, da npr. pomaze tebi oko bebe, da nema vremena biti u svom svijetu...kakav je njen odnos prema bratu? Ali, zaista si me iznenadila kad si rekla da imas i svoje vlastito dijete, tako se vidi da si se posvetila malenoj da se pomisli da ti je ona jedina obaveza a nije...

Majka njena kakva god da je, trebalo je otac da preuzme ulogu da joj olaksa razdvojenost od nje, pa i da malo s njom poprica oko toga ima li smisla da uopste ide kod nje ako je sve to sto kazes istina...

Ko zna, mozda njena majka (ako je vec to sve istina da je zapustena kad ode kod nje, da ne drzi do nje nimalo...) malenoj govori protiv vas, ne bi se iznenadila ?

A kakav je vas odnos onako tebe i malene, kao sto rekoh ja imam tako djecaka s tim problemom (dosta je sam, uglavnom je to razlog...) pa kad vidim da mu popusta koncentracija oko neke igre zavrsimo s mazenjem, necu nista da forsiram...ima li izmedju vas dvije te kako da kazem razmjene njeznosti, ili vise prema njoj se odnosis kao npr. pedagog, teta koja je cuva isl ?

< Poruku je uredio aazra -- 5.4.2013 1:07:04 >

_____________________________

maceha evo ja cu pokusati malo da ti pomognem.

ovdje kao prvo tm a otac ove curice treba da se suoci sa tim da curica ima poteskoce u razvoju
ja nisam strucnjak da ti odmah kazem ali iz iskustva sa svojim starijim sinom ti mogu reci da bi vi nju trebali odvesti prvo kod psihologa da izvrsi procjenu jer je najbitnije prvo ustanoviti koje poteskoce curica ima.po meni ovo nema veze sa ljubomorom nego treba strucno lice da pogleda dijete.

ako postoji problem od njega ne treba bjezati niti g zataskavati nego mu treba odgovorno pristupiti i pomoci curici jer sto prije se to ucini bice i njoj i vama lakse.
mozda je ona samo zapostavljena i potreban joj je drugaciji pristup ali to treba sto prije ustanoviti.

ako ima poteskoce u govoru sa svojih 6 godina nju treba odvesti i logopedu da ustanovi o cemu se radi.mozda s njom samo treba neko malo vise da radi ali to treba neko da procjeni ko je strucan.

izvini mozda ti ovo zvuci sturo i grubo sto sam ti napisala ali sto prije reagujete to bolje.molim te ako te ista drugo interesuje obrati mi se na pp da ne pisem ovdje.

a ti imas tezak zadatak da sm skrenes paznju na ponasanje njegove djevojcice i da ga udobrovoljis da odete kod psihologa.

odakle pises jeste iz sa?

_____________________________

Ne pokusavaj me shvatiti samo me voli!

Zdravo drage mame evo link grupe koja se bavi ADHD ;) https://www.facebook.com/groups/220178238158634/ zajedno smo jace

Postovani roditelji,

Salje vam link o autizmu-sajt posvecen autizmu i hiperkinetskom poremecaju:

http://autizamiadhd.wordpress.com/page/4/

Nadam se da cete pronaci nmeke zanimljive informacije.
Veliki pozdrav

Zna li neko dobrog djecijeg psihologa na podrucju zenice,ili ze-do kantona

ananas_ze hvala u svakom slucaju

Znam da kod nas ima centar za rad s djecom. Uskoro saznam broj pa cu napisati ovdje. Najbolje da njih nazoves i posavjetujes se dalje. Mislim da oni imaju, izmedju ostalog i djecijeg psihologa.

_____________________________

Najvažnija stvar koju će naučiti s godinama je da ne postoji nijedan način da se bude savršena majka i milion načina da se bude dobra majka.

Ljubav, 25.06.2009.

da li iko ima iskustva sa EDUS-om, da mi malo pomognete....doktor mi je preporucio EDUS ili Budućnost za mog malenog...pa ako neko nesto zna da mi odgovori. hvala

_____________________________

Sto ne boli, to nije život, što ne prolazi to nije sreća...