|
Anoniman -> RE: Prvačići (8.8.2012 13:56:55)
|
Ja se uopce ne opterecujem skolom u smislu da li moja Farah zna sva slova, da li zna citati, pisati, brojati, dovoljno dobro crtati...ono u smislu da je za impresije.
Mene brine koliko cu JA podnijeti nase razdvajanje i sto mi dijete ode u svijet. Hoce li se snaci u interakciji s drugom djecom, koja su hm...recimo...malo agresivna i sl.
Moje dijete uredno broji do beskonacnosti, ali svaki put je moram podsjetiti da ne postoji dvadeset_deset_, vec trideset_[sm=smiley36.gif], zapinje na slovu nj, lj, ne zna mala slova stampana, pisana uopce ne zna. Vec neko vrijeme zna citati.
Da kazem ne radim s njom, lagala bih, jer se igramo nerijetko svaki dan skole.
Uzivamo u tome i ona i ja, a i Iman ko fol nesto skraba.
Kupujem joj Diznijeve enciklopedie, pa ucimo o livadama, sumama, zivotinjama i sl...
Sve sto je zanima joj pokusavam priustiti, ali isto tako ne zelim da ima obaveze prije OBAVEZA i iako sam prosvjetni radnik po struci, mi se bas i nismo bavili malom djecom, ali mi je nekako logicno da djecu ne treba opterecavati skolom i znanjem prije skole, jer moze samo biti kontraefekt.
Dijete koje sve zna i krene u skolu, moze se dosadjivati na casu, ometati druge, a i postati malo uobrazeno i steci dojam da je najpametnije(a ja ne zelim da se moje dijete tako ponasa), isto tako kada na nastavi krene ono podrucje koje nije ranije usvojilo, takva djeca (dobro potkovana) imaju strah sto to vec unaprijed ne znaju, pa imaju gubitak samopuzdanja.
al se ja ispricah[sm=smiley36.gif]
|
|
|
|