emma.L
|
Ponekad pomislim da je moje dijete gluho . Kad šapnem u WC-u iza troja vrata "kinder čokolada", za sekundicu je iza vrata i kuca, a za neke druge stvari zaista nikakve, ali nikakve reakcije ne daje. Npr. hoćemo li podijeliti krušku - ništa, češlja lutku. Ema, hoćeš li pola mamine kruške? Ništa. Ema, čuješ li me, vidiš li me, ja ću sada pojesti krušku, nemoj mi se privaliti kad sjednem da jedem, bla bla, Ema, pogledaj mamu, juhuuuuu... Ništa, jer jednostavno nema živaca za mene u tom trenu . Jutros je pitam hoće li spavati sutra kod nane, ista stvar. Na kraju pustim, jer jedino bih je mogla dobro protresti da me registrira. I faza kenkanja za svaku sitnicu (npr. pri oblačenju cipela je u trenu plač "sama ću", a ni ne uspijem se ispraviti da je pustim da ona sama, čujem "ja neeeee mooooggguuuuuuuu ovooooo samaaaaa". Naravno, ove dvije su iritantne, ali ima i super trenutaka tipa "da te samo jednom cokim" po 1000000 puta, "mama, kako ti je lijepa kosica", "nisam ti ni jednom danas ljubila none" i sl. I da, nana ništa ne može sakriti od nas ova moja je Radio Mileva. Kaže jučer u autu iz čista mira: "Meni nana kaže kad me tušira Ema ćućni i piški u kadu ". Pa sad malo radimo na tome gdje se piški a gdje se tušira . Valjda će ovo drugo ona prenijeti nani, da ne moramo mi.
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008. Timur, radost mamina, 9.10.2011.
|