emma.L
|
sonja, proći će i to. Ja sam sve mislila on stariji, ali još je beba. Ne znam što da ti kažem, ali u danima kad bi se Ema lijepila uz mene sam muža znala na vratima s posla čekati i bježati vani. Znam da joj ne fali ništa s njim, da možda prokenjka par minuta i zaboravi na mene, a meni prijeko potrebno da glavu odmorim malo i udahnem zraka. Još se to kod nas dogodilo svega par puta, tako da samo mogu misliti kako ti je.
A sjećam se i par noći kad smo MM i ja bodrili jedno drugo u njenoj sobi da ne pokleknemo i ne stavimo je kod nas. Spavam sjedeći pored krevetića sa rukom probačenom kroz rešetkice i čim mrdnem budi se i plače. Pa na smjenu tako. A i to je prošlo za dvije večeri, sigurno joj je nešto falilo, jer nikad prije ni poslije tako nije bilo.
Nadam se da će to brzo proći, a i moj ti je savjet ako ikako možeš ostavi ga ponekad nekome od povjerenja ako imaš.
marinči, žao mi je zbog odmora, ali još više zbog bebača. Valjda je ovaj prolazni virus s temperaturom, dosta djece je bolesno po Mostaru, čujem.
mojbebac, ne bih ti preporučila sokove, stvaraju baš ružnu naviku i onda kasnije nema svrhe prati zube pred spavanje. Ponudi vodu, ako je žedna, pit će sigurno. A možda da joj neku plišanu igračku nađete kao utjehu. Ema ima medu i svoju pamučnu dekicu, ako i kenjka noću, glavno je da jedno od to dvoje napipa i mirna bude.
A moja Ema se jučer igra sa kemijom u sudoperu, ja pravim ručak, ona slaže stelex, muscolo, arf i obavezno joj padne onaj osvježivač zraka i poruši joj sve. Pokušala je nekoliko puta, a onda punih usta kaže "U pi... matej", naljuti se, sve ostavi i ode demonstrativno  (prvu riječ je sasvim jasno izgovorila). Ostala sam da nisam znala bih li je ružila, smijala se... Naravno, bilo mi je iznenađenje i smiješno i na kraju sam se pravila da ništa nije bilo. Poslije joj samo kažem hajdemo pospremiti nered... Još hoćemo u vrtić da je damo, a ona pripremila vokabular (stid me je reći, ali jedino tko to kaže kad se naljuti je mama- naravno ne drugima, nego kao usputnu psovku  ).
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
al samo da on ozdravi imat ćemo kad ići... 
ne mogu ni metar bit od njega odmah vriska
minimum dva budjenja, podoji i nastavi, ali u posljednje vrijeme budi se i cesce s tim da nekad ne zeli da doji vec me samo cucla
spvaju li, hodaju li, prave li mamama zijane 
