|
Pretty mamma -> RE: Moja priča o dojenju! (20.6.2012 14:36:00)
|
Evo i moje priče na molbu jedne članice.
Priča će biti prilično duga i iscrpna jer je dojenje najteži i najljepši zadatak koji je ikada postavljen pred mene. Iskreno, od srca se nadam da ću nekome biti inspiracija.
Kako sam napisala, na drugoj temi, Laura je neki dan napunila 3 godine i još doji! Polako prestaje, spontano, bez odvikavanja. Trudna sam 15 tjedana, doktor je tako i rekao da će biti, pod utjecajem vitamina koje pijemo, mlijeko polako mijenja sastav. Rekao je da bez straha dojim i zaista sam sretna što napokon imam obrazovanog ginekologa, i pored svega informiranog.
Ne znam ni sama od kuda početi jer se ne želim prisjećati početaka. Bilo mi je užasno prvih mjesec dana.
Nakon poroda, kada su mi donijeli bebu, sestra je rekla : „Izvolite bebu, već je 20 sati i meni je kraj radnog vremena. Pazite samo da ubuhvati što veći dio bradavice.“
Ja sam ostala sva u čudu jer bolnica slovi kao baby friendly, ali ovo je bilo nečuveno! Nije mogla ostati još 1 minutu i pokazati mi kako da postavim bebu!
Sutra, prije odlaska doma, pitam drugu sestru, kako ću znati da li pravilno dojim, a ona kaže evo sada ću Vam ja pokazati. Međutim, beba je bila kod njih 2-3 sata, čekajući na pregled pedijatra prije otpusta kući i nahranili su ju, kao i sve ostale bebe, sa AD. Naravno, kada je trebala dojiti, nije bila gladna i opet sam ostala bez objašnjenja.
Došla sam kući, dojila malenu kako sam mislila da je pravilno , ali su mi se stvorile ragade. Da stvar bude gora, patronažna je došla tek nakon 4 dana, kada sam ja već imala rane koje su krvarile. Kada je malena dojila, ja bih toliko plakala od bolova, da je i moja mama, koja mi je došla na par dana, neutješno plakala sa mnom.
Sve je govorila: Mila moja, pa zar je to tako teško? Evo, i sada sam na poslu i plačem od same pomisli na te dane. Na forumima sam tražila informacije, i dosta je mama odustalo od dojenja nakon prve prepreke. To mi nije bio cilj. Svako dojenje sam preplakala, tresla se od bolova, ali nisam odustajala. Gledala sam malenu i znala da je to jedino najbolje rješenje za nju, a ja sam tu da joj pružim najsigurniji početak života. U trenucima sam padala u iskušenje da odustanem, ali pri svakom pogledu na to maleno biće, znala sam da bi to bila pogrešna odluka. Pronašla sam broj gđe koja se bavila problemima sa dojenjem.
Nazvala sam ju u subotu poslijepodne i došla je za koji sat. Rekla se da su mi grudi u groznom stanju i da se samo njima trebam baviti. Da, to zvuči smiješno, ali je bio preduvijet za uspješno dojenje. Tako sam se i izdajala i davala malenoj 1 dan mlijeko na bočicu, samo dok mi ragade nisu bar malo zacijelile. Ali taj dan je doslovno cijeli prošao u ručnom izdajanju, jer me pumpica jako boljela. Posjetila me i nakon par dana, i tako nekoliko puta. Uvijek je bilo da se moram, kako kaže, baviti grudima i tako sam i činila. Pored svega, problem je bio i što sam imala preprepreviše mlijeka i Laura nije nikako došla do onog hranjivijeg. Prvih pola godine sam spavala u grudnjaku u kojemu je bila tetra pelena, a ispod nje blaznice. Po noći bih se budila mijenjati sve na sebi jer bih bila mokra, cijelo vrijeme. Dakle, ne samo prvih par dana, nego pola godine!!! Naravno, uspostavili smo lijep ritam, ali zbog tolike količine mlijeka, ja sam 7 puta imala temperaturu sa jakim bolovima u grudima. Svaki put bih se masirala i izdajala i ni na kraj pameti mi nije bilo odustajanje. Začepljenje kanala se može riješiti, samo da ne dođe do mastitisa. Kada sam počela raditi, nakon godinu dana, pumpicu sam nosila sa sobom na posao i izdajala se. Mlijeko bih stavila u fridž i nosila doma, za svaki slučaj (kao da ga nisam imala i previše). I tako, dok se meni laktacija nije malo smanjila (što se obično dešava nakon par mjeseci) nakon više od godinu dana, toalet je brujao kao da koristim s oproštenjem vibrator .
Laura je dojila po noći 2-4 puta, već sam se navikla i na buđenje. Nekada bi to bilo i po 6 puta, nekada samo 2. Vrijeme je prolazilo, ja nisam imala namjeru odvikavati dijete. Sve sam govorila do 2. rođendana, pa onda dok joj ne narastu svi zubići i konačno je to bilo do kada ona želi... A ona je željela i željela.
Reakcije okoline su primitivne u najmanju ruku. Čak i majke koje su dojile ostale su zaprepaštene da sam ja i nakon 2. godine dojila! One su uglavnom, više svojom voljom, nego djetetovom, odlučile prestati dojiti kad krenu na posao i kao da je to univerzalno vrijeme za odvikavanje. Naravno, svatko odlučuje za sebe, ali nemoj me kritizirati što dojim koliko želim, kao što ni ja tebe neću što si, radi svoje komocije, prestala dojiti.
Čak i nakon dvije godine ponekad se znalo desiti da mi mlijeko krene dok sam na poslu, ali zato sam imala blaznice u ladici. Jako mali postotak žena mi je bio podrška, ostale kao da činim protuzakonitu stvar jer pobogu JOŠ dojim! Ja njih lijepo, u svojoj glavi proglasim neznalicama i primitivkama, a nasmijem se ljubazno i kažem:“ Polako za odvikavanje, ima vremena.“
Laura je polako smanjivala podoje, kad dođem s posla, prije spavanja i ponekad po noći. Dakle 3-4 puta dnevno, što meni nije nikakav teret bio. Sada sam trudna 15 tjedana i polako, spontano prestaje dojiti. I bradavice me počinju boliti pa joj kažem da je velika i da možda ne mora toliko sikiti. I dalje, ako poželi tu sam, ali evo, zadnja 2 dana, možda je sikila 2-3 puta. Kaže, neću puno mama, ja ću samo jednu siku, neću dvije I hajde ti njoj sada reci ne, ako nema potrebe. Pametna je ona, vidi i sama da nitko više ne siki pa eto i ona se polako odvaja od najdraže zanimacije.
Jedno je uživati u dojenju s malom bebom, a druga stvar s curicom s kojom možeš komunicirati i pitati da li joj je dosta, voli li sikiti i voli li mlijeko. Ponekad se upitam na glas ima li još uvije mlijeka, ona kaže :“ Ima mama, vidi!“ I tako smo nas dvije povezane beskrajno, zahvalna sam za svaki dan dojenja i sva patnja i suze su se isplatile.
Zato drage mame, ne odustajte ukoliko ima problema, zovite, tražite pomoć ako želite pružiti najbolji početak svojoj bebi. Ja sam uvijek na raspolaganju!
Veliki pozdrav svim dojiljama i malenim sisavcima!
|
|
|
|