|
chuci -> RE: Moja priča o dojenju! (29.6.2010 13:03:56)
|
Početak moje priče je avgust 2008. Tada je moja snaha rodila, i ja se prvi put susrela sa dojenjem. Ne samo sa dojenjem nego i sa problemima. Žena rodila na carski, nisu joj odmah donosili bebu, kad su je donijeli nije znala kako, i uglavnom izašla je iz bolnice sa začepljenjima. Sjećam se koliko je govorila da je boli, poznata patronažna teta Azra dolazila, i hB to se riješilo u dva dana. Meni je čudno bilo jer nisam nikad čula da neko o tome priča. Čula sam da npr moja tetka nije mogla dojiti jer je imala problema, ali nisam znala kakvih. Za mamu nisam čula da je imala problema, iako sam znala da nas je sve relativno kratko dojila.
Helem prelazimo na septembar 2009, kada se moja princeza rodila. Porod sveukupno trajao 24 sata, od prvog bola do bebe na prsima, od toga u bolnici samo zadnja 4. Mogu trpiti bol tako da nisam vrištala, samo sam razmišljala još malo, još malo i prestaće boliti. Tako je i bilo. Došla princeza, malo smo se vidjele i onda su je odnijeli. Donijeli su mi je ponovo nakon nekih 5 sati. Niko me ništa nije pitao, ali sam vidjela da joj je bijelo oko usta. Znači davali joj nešto. Nisam se sikirala u tom trenutku samo sam je gledala kako spava. Kad je zaplakala, premjestila sam je kod sebe i pokušala podojiti. Izgledalo mi je lahk, kad sam snahu gledala. Primakneš bebu, ona otvori usta, primakneš je još i ona doji. Kod mene jok. Otvori ona usta, ali ne može da uhvati da doji. Kod mene bradavice ravne, nisam ni znala dotada šta je to. Ja prvu sestru koja je naišla zamolim da mi pokaže kako ću da je podojim no ona mi kaže poslije vizite. Ja sljedeću isto pitam, ona meni isto poslije vizite. Princeza zaspala opet. Prođe sat, i dva naiđe vizita. Ne dolaze one sestre. Princeza se budi i opet plače, traži ustima. Ja sljedeću sestru zamolim i ona preko volje priđe. ''''Nježno'''' stisne bradavicu, i kaže ima mlijeka daj joj. Ode. Sljedećoj sestri koja naiđe, i nudi neke knjigice da kupimo o njezi beba, kažem hoću, kupiću, a možete li mi pokazati kako da podojim bebu, ne ide mi. Napokon žena fino priđe, namjesti mi bebu, sestra malo stisnu bradavicu, da se napravi ono izbočeno, prikači se princeza i dojila je sljedećih 40 minuta. Jeeeee. Meni drago, gledam je i milkim. Drago mi jer ću malo biti u bolnici, pa mi neće odnositi bebu kao snahi, znači neće biti problema, doji cura mamina. Izašli smo iz bolnice isti dan. Kod kuće je dojila, na svaka 3 sata, dan noć, sve pet. Vuče cura ko usisivač.
Problemi nastaju odmah nakon 2 dana. Napravile mi se ragade. Gdje i ne bi kad beba ne može da uzme aureolu u usta, a jako vuče. Osim toga mene nešto boli. Nije mi jasno šta. Ružno boli pravo. Samo na jednoj dojci, na vanjskoj strani. Kažu mi ma nažuljala si se dok si spavala proći će. Ono i dalje boli. Na dodir mi tvrda linija, na vanjskoj strani desne dojke. Beba doji cijeli dan, odradi svojih pola sata i spava dalje, mene i dalje boli. Snaha dolazi, ja je zamolim da pogleda. Kaže isto ti je ko i meni. Masiraj, vruće obloge, masira snaha, boli ko đavo, masira mm, ništa nije bolje. Ja se žalim mami kad će ovo proći boli rana, bole ragade, sad i ovo kaže mama vidjećeš kad bude 7 dana bebi sve će se srediti. Zovi tetu Azru, dođe ona kaže, začepilo se saćemo mi to. Žena se čudi kako mi je jak kolostrum, žut, gust. Otčepi ona to nakon 2 sata. MM išao kupiti pumpicu, kaže teta Azra da vadimo mlijeko koje ostane nakon podoja, postepeno smanjujemo dok se ne ustabili. Čudi je kako nije druga dojka procurila kad smo ovu otčepili ali kaže biće to dobro. Zvaće me sutra da vidi kako ide. Tada sam bukvano stalno bila žedna, jer mi nisu dali da pijem da se ne bi više mlijeka proizvodilo. Nakon još dva dana, ista stvar druga dojka. Opet teta Azra čudi se kako to. Opet nekoliko sati masiranja, vruće obloge, beba izdaja duša mamina, pa pumpica pa ručno, pa beba. Otčepimo i to. Opet nema curenja iz druge dojke kad jednu doji. Problem je bio i rana, dojenje samo u ležećem položaju, pa su se začepljali kanali sa vanjske strane. Prošlo 10tak dana od poroda, dotada malo počne boliti jedna mi odmah obloge masiranje i prestane, no sada opet desna boli. Sad još više. Teta Azra, jedva otčepi, čudi se otkud toliki kolostrum još uvijek, sve žuto. Kaže beba će dobiti dvije kile za mjesec.
Sljedeća noć novi problem. Temperatura 40. Ja nisam imala temperauru iznad 37 već 15 godina, od čega je sad to. Nisam znala da je začepljenje jedno, a upala dojke drugo. Ubjeđujem ujutro doktora da mi nije od dojki jer je dolazila patronažna i sve otčepila. Čiste me dole jer ne znaju od čega je temp, pa da nije od toga. Daju mi antibiotike, i kažu slobodno doji, neće bebi ništa biti. Par dana pijem antibiotike, dojke pomalo bole, obloge su uvijek aktivne, kupus, ma sve živo, izdajanje, beba doji kad hoće. Počne boliti začepljenje, ja odmah otčepljavam. Svaki podoj boli, ragade su užasne. Na jednoj dojci je pola bradavice rana, na drugoj je rana manja ali duboka oko pola centimetra. Dan nakon završetka uzimanja antibiotika opet začepljenje, opet teta Azra jer nismo mogli sami otčepiti, žena se čudi kako opet, kako i vanjski i unutrašnji dio dojke, po noći opet temperatura 40. Ja odem u hitnu, sve objasnim oni mi daju injekciju zaboravila sam čega i kažu idi ujutro na ginekologij i nemoj dojiti 12 sati. Joj beba dva obroka tada popila AD mlijeka, preplakala cijelo vrijeme. Ja na ginekologiju, nedjelja, nema gužve, dva doktora me pregledala, dali mi 3 tablete, od toga 2 antibiotike. Samo doji kažu, sve ti je to od grudi kaže mi jedan stari dr. I kažu da vadim sve mlijeko koje ostane poslije podoja. Kome se nije desilo ne zna šta znači 24 sata se baviti sa grudima. Tada smo kupili i električnu pumpicu. Napila se ja za 20 dana tableta kao nikada do tada. Završila i te tablete, ragade još uvijek iste. Ako ih beba ne razvali, razvali ih pumpica nakon bebe, jer ako ne izvadim ostatak začepi se neki kanal. Ja se žalim kad će ovo više proći, kažu kad bebi bude mjesec dana. Stalno sam žedna bila i tada. Jednom sam po noći ispumpavala mlijeko i vidim ja ono roze. Kažem ja mm vidi ovo jela sam cveklu jučer a sad roze mlijeko, ahaaaaaaaaa to je bilo od krvi iz ragada, ali nama je to tad bilo smiješno jer nismo skontali. Kako je to čudno, čovjek se navikne na konstantnu bol.
Nakon par dana sam već mogla sjedeći dojiti, i začepljenja su se smanjila. Kad je beba jednu dojila, na drugu je curilo mlijeko, što znači nema začepljenja. Ja plakala od dragosti. Dotada smo svi mi bili kod moje mame, jer smo mm i ja tek kupili stan koji je bio u pripremama. Kad je princezi bilo mjesec dana (oko 1400 dobila) prešli smo u naš novi stan. I nije se sve riješilo kad je istekla 40tina kako su me ubjeđivali. Ragade još uvijek bole užasno pri svakom podoju. Jednom mi se začepio kanal u desnoj dojci preko dana, ali sam ga uspjela sama otčepiti. Kad je princezi bilo 2 mjeseca lijeva ragada je zarasla, a kroz 7 dana i desna. I danas desnu dojku nazivam onom što boli, a lijevu dobrom zbog ovoga. Ja ne mogu da vjerujem da dojenje može ne boliti. Joj još uvijek me bilo strah da se napijem vode ko čovjek.
Opet nije kraj. Tada je nastupila faza plavog zeke koja je trajala 10tak dana. Beba nije htjela dojiti, vrištala bi kad je pokušavam podojiti, pa je mm skontao da je zbuni muzika pa je on morao stalno pritiskati muziku na jednom plavom zeki da svira jer bi tako dojila.
U svoj toj boli koju sam trpila tih dva mjeseca najviše me nerviralo kad mi je neko govorio ma ne moraš dojiti ima i flašica. Ili me podržite ili se gubite. Mama mi je opisivala svoje muke, za koje nikad ranije nisam čula, i izvlačenje mlijeka preko ibrika, jer tada nije bilo pumpica.
Najveća podrška u svemu ovome mi je bio mm. Ne bih nikako to mogla bez njega proći. Držao je bebu dok je dojila, jer ja nisam mogla, ustjao sa mnom po noći i sjedio pored nas dok ona doji, donosio mi vode sa slamkom da mi je lakše piti, ako ništa sjedio je pored mene i govorio proći će ljubavi. Jah i kupovao mi slatkiše koje volim.
Neki dan sam našla blokić na koji sam zapisivala, kad je dojila koju dojku i u koje vrijeme sam pila koji lijek. Rasplakala sam se kad sam vidjela dojenja od 45 minuta, a sad doji 3-4 minute.
Princeza sad jede i čvrstu hranu, ali kad vidi da se ja skidam plješće rukicama, legne i otvori usta i čeka. Napokon sam i ja dočekala da uživam u dojenju svoje princeze.
Izvinite na ogromnoj priči. i DA
|
|
|
|