|
Anoniman -> RE: Vantjelesna oplodnja (23.2.2013 15:23:12)
|
Dragi forumaši i formuašice, želimo da sa vama podijelimo naše iskustvo. Nadamo se da će vam ono biti od pomoći, bilo kao podstrek ili ćete pronaći neke konkretne odgovore.
Naime, supruga i ja smo nešto više od 2 godine pokušavali da dobijemo bebu. U kasnim dvadesetim i ranim tridesetim, nismo ni sanjali da bismo mogli imati problem. Supruga je poslije, kao što rekoh, dvije godine uradila prve nalaze za sebe, koji su se pokazali dobri, što nas je navelo da uradimo spermiogram. Da budem iskren, pristao sam na to, odmah, ubjeđen u pozitivan rezltat. Međutim, nalaz je došao kao hladan tuš. Šok. Dijagnosticirana azoospremia. Poslije prvog šoka, kada smo došli sebi, odlučili smo, naravno potražiti ljekarsku pomoć. U to vrijeme, u Banjoj Luci nije bilo prave adrese, za takvo stanje. Istina, ja sam uradio sve potrebne nalaze na kliničkom centru (kariotip, mangentna rezonanca, hormoni, urološki pregled). Niko nas nikada nije uputio na dr Sibinčić, a i da jeste, za moj slučaj, Medicos tada nije bio spreman. Odmah smo uvidjeli da rješavanje problema neće biti jednostavno jer su različiti doktori, prevashodno urolozi, imali različito mišljenje. Ali su svi odreda imali isti stav, moj slučaj je ireverzibilan i prirodnim putem ne mogu postati otac. Uzrok azoospremije nismo mogli utvrditi, bez tzv. biopsije testista. Pretpostavljam da znate šta je to, ali za one koji ne znaju, invazivna hirurška intervecija, gdje se pod anestezijom, uzima dio tkiva testisa, radi histološke analize. Obzirom, da je to intervencija, zbog svoje invazivnosti, ograničena u broju ponavljanja, odmah smo odlučili da će se ona raditi u klinici koja je u isto vrijeme osposobljena da zamrzne spermatozoide, ukoliko se biopsijom nađu.
Izabrali smo kliniku u Austriji u gradu Welsu jer smo imali određenih informacija o njima. Sva korespondencija sa njima je bila putem emaila na engleskom i srpskom jeziku i bili su izuzetno profesionalni.
Nakon prve biopsije, našoj sreći nije bilo kraja jer je utvrđeno da postoji proizvodnja sprematozoida, ali da se ne mogu naći u ejakulatu jer ne budu dovoljno zreli (otprilike kao da su tinejdžeri). Šest mjeseci nakon prve biopsije, radili smo drugu biopsiju, radi primjene postupka ICSI. Supruga je prošla kroz stimulaciju i izvučen je dovoljan broj folikula. U drugoj biopsiji sui također nađeni spermatozoidi koji su iskorišteni za stvaranje embriona. Na žalost, ovaj pokušaj nije bio uspješan. Nijedan od dva embriona koja su vraćena se nije održao. Beta je bila negativna. Nije bilo viška embriona da se zamrznu.
Za drugi pokušaj smo čekali skoro godinu i po. Rađena je treća biopsija i moram priznati ovaj put nije bilo prijatno. Nađeni su spermatozoidi, i stvoren dovoljan broj folikula. Zbog hiperstimulacije supruge, vraćen je samo jedan embrion, a dva su zamrznuta. Beta je bila pozitivna i bili smo oduševljeni. Međutim, nakon dvadesetak dana, supruga je prokrvarila i trudnoća je izgubljena.
Za treći pokušaj nismo morali raditi biopsiju. Nakon otprilike šest mjeseci, otišli smo u Austriju po naša dva embriončića. Beta je bila pozitivna i nakon 9 mjeseci, rodilo se djetešsce. Sada uživamo u našoj bebi.
Sve u svemu, mi smo se otprilike 4,5 godine borili sa ovim problemom, koji je u jednom trenutku djelovao nerješiv. Jedan urolog mi je doslovno rekao, da ne mogu biti otac i da razmislim o usvajanju, što je ok samo po sebi i humano, da se razumijemo. Ipak, strpljivošću i trezvenošću, uspjeli smo ostvariti našu želju.
Ako nekome treba više informacija, savjeta, sugestija, slobodno pitajte,
|
|
|
|