|
An Nur -> RE: Dr. Balić - Tuzla (27.3.2015 14:23:48)
|
Eto, nažalost i ovdje se desilo!
Postupak nije uspio i to mi je ok.
Mislim, nije ok ali to je nešto što se isto tako realno moglo očekivati.Ili će uspjeti ili neće.
Tek mi je drugi postupak i kad čijem kako žene idu 5, 9, 12 puta, ne čudi me i ne razočarava što ja iz druge nisam zabebila.
Ne smatram se nekom posebnom sertnicom.
To je Božije davanje, idemo dalje.Nekad će uspjeti.
Ali...kuda dalje?!
Vjerujem da je to praksa u svim klinikama, ne samo u ovoj.
Poslije negativne bete, ostanemo saaaami.
Cijelo vrijeme stimulacije, pa folikulometrija, pa aspiracije, pa eto i te oplodnje i vraćanja embrija, moj doktor ja bio uz mene, želeći da uspijem.
Vjerovala sam da se trudi i da želi da uspijem.
Danas je petak. U ponedeljak sam im javila negativnu betu.
Sestra mi je tiho rekla da joj je žao, da će saopštiti doktoru i da će me poslije nazvati.
Bila sam naravno tužna zbog te bete, prirodno je da budem.
Ipak, čekajući da mi se doktor javi...Evo prolazi petio dan.
Imala sam puno pitanja za njega.
Naravno, ići ćemo dalje mm i ja, nećemo baš tako brzo odustati od svoje bebe, želimo je.
Ali u svemu ovome baš me mući pitanje zašto je praksa u većini MPO klinika da poslije negativne bete, doktori smatraju kao da prestajemo biti njihovi pacijenti.
Ja sam tamo došla po pomoć.
Nije uspjelo iz prve ali nerealno i neljudski bi bilo kriviti ikoga za to, a opet, nekako boli i vrijeđa to što ti doktori poslije svih tih dana posvećenih našim folikulima i embrijima odjednom zašute kad se desi neuspjeh.
Mislila sam da ostajem njihov pacijent sve dok ne uspijemo i dok ne okačim sliku svoje bebe na pano pored vrata.
Sad poslije neuspjeha i čekajući da mi se doktor javi, šta drugo da zaključim, nego da mi šutnjom govori da ja više nisam njihov pacijent, a riješenje problema još nismo našli.
I u Banjaluci mi se desilo isto to.
Neuspjeh, tišina.
Da su me nazvali, pitala bi koliko dugo moram čekati da bi mogla pokušati ponovo, koje nalaze i pretrage u međuvremenu mogu obaviti, da poslije ne gubim vrijeme.
Zahvalila bi se, kao i uvjek, na pozivu i ljepše bi se osjećala u svemu ovome.
Sad onako sama pretresam po internetu, vadim krv i kontrolišem neke faktore neuspjeha, na svoju ruku, a "imam svog doktora", mogao bi da me uputi, kako i šta dalje.
Eto, rekoh šta mi je na duši.
I dalje stojim iza svojih pohvala.
Bili su pažljivi i bili su uz mene, samo imam osjećaj da su me napustili 10 minuta dijaloga ranije ali nisu jedini i nisam jedina kojoj se to dešava u ovim MPO pričama.
|
|
|
|