|
laracroft -> RE: Porodiliste u Zenici (13.7.2008 23:26:53)
|
Vec sam pisala da sam imala jako lijepo iskustvo sa porodilistem u Zenici,a sto nikako ne znaci da moj porod nije bio bolan.U radjaonu sam usla u 12:30 sa kontrakcijama na svake tri minute.Bolilo je uzasno,a od ludila su me spasavali doktor,muz i tehnike disanja.Ni nakon sedmog pokusaja sestra nije uspjela da mi nadje venu na rukama,pa je svaka sansa da mi daju drip propala.U trenutku kada mi je doktor probusio vodenjak i konstatovao da je plodna voda zelena nastao je haos.Uradili su mi epiziotomiju cije cu posljedice sigurno osjecati cijeli zivot.Usivanja se ne bih ni prisjecala,a pucanja rane kod kuce pogotovo.Sada na mjestu epiziotomije imam jedno jako ruzno zadebljanje koje me jako smeta prilikom hodanja,ali Boze moj.Ono sto sam ja vec pisala je da su u trenutku moje patnje zaista svi nastojali da mi pomognu.Doktor je samnom pricao o svom sinu,o tome kako nam djeca mogu skupa slaviti rodjendane jer su rodjena sa razlikom od par dana....Ma pricao je covjek samo da mi skrene misli sa uzasnih bolova.U trenutku poroda sjesam se da ih je bilo mnooogo oko mene,minimum dva doktora,babica,nekih sestara,pedijatar...Bilo je 7:20 kada sam rodila svog sincica,pa je u radjaoni vrvilo.Doktor je produzio smjenu da bi usio ranu,a radio je covjek 24h.Iako me nije porodio doktor koji mi je vodio trudnocu,on je odmah usao u radjaonu da vidi kako je sve proslo,te da cestita meni i muzu.Ona dva sata nakon poroda koja sam morala provesti u radjaoni skoro se i ne mogu sjetiti.Sjecam se da su me svi redom pregledali,te da je usla jedna mnogo fina teta kuharica koja me pitala jesam li gladna.Zena mi je drzala casu kako bih mogla popiti caj,a nije joj to u opisu radnog mjesta.Bila sam bas izgubljena,nesvjesna da sam rodila,umorna,......Jedna krasna sestra Dina me svaki put vodila na wc i cuvala me da se ne srusim,sestre Biba i Vahida su mi pokazivale kako da dojim...Zaista sam imala fenomenalnu paznju i njegu,a nikome nisam dala ni dinara.Voljela bih da se nekada u zivotu oduzim tim sestrama.Jednu od njih redovno srecemo jer stanujemo blizu i nikada nije prosla,a da ne pita kako joj je mali komslija.
|
|
|
|