|
jasmin -> RE: Zene sa Hidzabom (25.11.2011 15:51:18)
|
Pitanje: Je li dozvoljeno osobi koja vjeruje u Allaha da pije alkohol želeći da ublaži bolove izazvane bolešću?
Odgovor: Alkohol je zabranjen – haram, i nije dozvoljeno lije�enje alkoholom, jer kazao je Allahov Poslanik: ''''''''Lije�ite se, Allahovi robovi, a nemojte se lije�iti zabranjenima stvarima, Allah nije dao lijek ovom ummetu u onome što im je zabranio.''''''''
(Fetve Stalne komisije: fetva broj 102-e, 22 tom, str. 22)
Pitanje: Hvala na odgovoru ali nisam sigurna da ste shvatili šta je švedska gren�ica, naime neradi se o hrani nego o eliksiru (tekućina) za o�uvanje zdravlja sastavljena iz ljekovitih biljaka.To su prije svega biljke za normaliziranje probavnog trakta i aromatizovane ljekovite biljke.Ali pored tih svih ljekovitih biljaka sadrži 40 vol % etanola. Još sam pro�itala u knjizi "Poslanikova mrdicina" da je Poslanik Muhammed s.a.v.s rekao:"Ko god koristi alkohol u lije�enju svoje bolesti,Allh mu neće dati oporavak".A što se ti�e djelovanja ne osjetim nikakvo djelovanje alkohola dik sam konzumirala istu. Hvala vam i ako ste u mogućnosti da mi odgovorite nadam se da ste razumjeli. Odgovor: Preferirajuce (radžih) mišljenje islamske uleme (Vidi: Bedaius-sanai, 5/113, El-Muhezzeb, 1/251, Mugni, 4/255.) kaže da je zabranjeno koristiti alkohol i ostalo što opija u svrhu lijecenja ili neceg drugog, jer je Poslanik a.s. rekao: “Allah, uistinu, vama nije dao lijek u onome što vam je zabranio.� (Sahihul-Buhari, Kitabul-ešribe.) Ovaj hadis Buharija prenosi kao mevquf od Ibn Mesuda, dok ga drugi muhaddisi, kao Bejheqi, Ahmed i Ebu Jala, bilježe kao merfu‘. Ibn Hibban ga je okarakterisao kao sahih. Kada je Tariqu b. Suvejdu Poslanik a.s. zabranio da proizvodi alkohol, on se branio govoreci da ga proizvodi radi lijecenja njime. Na to mu je Alejhisselam rekao: “On, uistinu, nije lijek, nego je on, uistinu, bolest.� (Sahihu Muslim, Kitabul-ešribe.) Hanefijski ucenjaci su rekli da nije dozvoljeno lijeciti se alkoholom osim ukoliko se sigurno zna da se njime ta bolest može izlijeciti, a nema nešto što bi ga u tom pogledu moglo zamijeniti. U ovom pogledu potrebno je svjedocanstvo više od jednog ljekara specijaliste da se njime ta bolest sigurno može izlijeciti. (El-Hedijje al-allaijje, str. 251.) Šafije uslovljavaju dozvolu upotrebe alkohola u lijecenju sa dva uslova: a) da alkohol bude pomiješan sa necim drugim i da bude rastvoren u njemu; b) da ne postoji neki drugi odgovarajuci lijek koji u sebi ne sadrži alkohol. (Mugnil-muhtadž, 4/188.) Izz b. Abdusselam kaže: “Dozvoljeno je lijecenje onim što je necisto ukoliko (osoba) nije pronašla nešto cisto što ga zamjenjuje, jer je dobro (korist) izlijecenja i zdravlja potpunije i vrednije od dobra (koristi) izbjegavanja necistoce. Nije dozvoljeno, po ispravnom mišljenju, lijecenje alkoholom, osim kada se spozna da se njime postiže izlijecenje, a osoba nije pronašla neki drugi lijek.� (Qava‘idul-ahkam, 1/81.) Na osnovu spomenutih hadisa, te na osnovu šerijatskih principa o opcem dobru (masleha mursele) i prijekoj potrebi (daruri), i uzimajuci u obzir najjaca mišljenja islamskih pravnika, mogu da kažem sljedece: a) dužnost je izbjegavati upotrebu alkohola i svih proizvoda u ciji sastav ulazi alkohol, b) u slucaju prijeke potrebe (nužde), tj. kad je život u pitanju ili gubljenje nekog dijela tijela, dozvoljena je upotreba alkohola i lijekova spravljenih od njega u granicama potrebe (nužde), pod uslovom da nema drugog odgovarajuceg lijeka. Ovdje je potrebno svjedocanstvo više od jednog ljekara specijaliste da alkohol (odnosno lijek napravljen od njega) može izlijeciti datu bolest, c) ukoliko se alkohol pri spravljanju lijekova hemijskom reakcijom razloži i prede u neki drugi oblik, takvi lijekovi se mogu nesmetano koristiti, d) kada se alkohol pretvori u sirce to sirce je dozvoljeno koristiti u ishrani; e) ukoliko postoji potreba, a ne postoji adekvatna zamjena, alkohol se može koristiti za vanjsku upotrebu, kao što je cišcenje rana i tome slicno, imajuci u vidu: 1) mogucnost da se zabrana u Kur‘anu i pomenuti hadisi odnose na unošenje alkohola u organizam; 2) jacinu mišljenja koje kaže da je alkohol kao materija cist, a njegova necistoca spomenuta u Kur‘anu je nematerijalne prirode (nedžase ma‘nevijje); 3) cinjenicu da potreba (hadže) može ponekad dobiti status nužde (darure), a u nuždi je dozvoljeno koristiti, u granicama nužnosti, i ono što je, inace, zabranjeno (haram). Priredio dr. Sukri Ramic (Novi Horizonti, 2) A Allah najbolje zna! Odgovor poslao prof. Jasmin Djanan!
Samo sam kopirala s drugih stranica.
mala_sa,ja prvi put cujem za to unosenje?!?
|
|
|
|