spatzilein
|
Esselamu alejkum svima, evo jedne zanimljive price zove se ''Moj put do hidzaba'' pripremila sestra muminka, ja bas uzivam citajuci ovakve price ili price onih koji su presli na islam 
"S Allahovom s.w.t miloscu cu vam napisati moj put do hidzaba. Rodjena sam u islamskoj porodici, za svog djetinjstva samo sam zapamtila da mi je nana klanjala pet dnevnih namaza, i nije joj bilo bitno gdje je namaz docekala tu bi ga klanjala. Kao djete isla bi i u mekteb i hvala Allahu dosta toga sam naucila, ali tokom moga odrastanja nisam nista znala sto se tice serijata i kako se ponasati kao jedna muslimanka.
Uvjek sam bila ubjedjena da se samo stare nene prekrivaju, jer mi niko nikad nije reko kad zena/djevojka mora biti propisno obucena. Sto vise kad sam upoznala par sestara koje su serijatski obucene cula sam one bosanske komentare "Sta ce joj marama, mlada je ona, ima vremena." Pa me je to stovise sve zbunjivalo. Odlucila sam se, u ime Allaha, da malo vise pocnem citati i saznavati stav islama o ovoj temi, sto sam uz, Allahovu pomoc, preko par clanova moje familije saznala dosta toga...
Pocela sam, ellhamdullilah, da klanjam, da postim, da dajem zekat, ali kad je bio hidzab u pitanju bili su malo veci problemi. Kad sam se odlucila da tu vjest, ili tako reci zelju, da kazem svojim roditeljima, bilo je gore nego sto sam ocekivala.
Sjela sam jedno jutro sa svojim babom i mamom i rekla im: "Meni je zelja da se, u ime Allaha, prekrijem". Usljedio je momenat tisine iza koga je odma dosao odgovor: "Ni govora", i: "Ako se mislis pokrivati izadji iz ove kuce i radi sta hoces" - ovo su bile rjeci moga babe. A mama mi je rekla: "Ako se prekrijes mi cemo te se odreci"!!!
Sve sam mogle nekako preko svog zeludca prevaliti, ali ove mamine rjeci nisam mogla nikako, jer to me je jako pogodilo. Ja sam onako uplakano gledala u njih i razmisljala kako bi to ja na najblazi nacin objasnila da bi me razumjeli, ali pustila sam tu temu na miru neko vjreme.
Kako bi vjreme prolazilo ja bi na lijep nacin nekad to spomenula i uvjek bi bili isti komentari samo su uvjek bili sve vise i vise blazi. Jedno jutro je osvanulo i mama je htjela da je vodim u prodavnicu bilo je tako reci vrjeme podne namaza, pa joj rekoh: "Odoh ja, inshAllah, prvo klanjati, pa cemo onda ici". Kad sam klanjala namaz i krenula preko vrata, nesto me je prosto vuklo nazad u kucu, nije mi dalo da izadjem iz kuce kao sto bi uobicajno izlazila, tako da sam rekla majci: "Ja ovakva ne idem nigdje, ici cu samo propisno obucena, ako neces samnom takva, ja ne idem ovakva, dosta me je vremena svjet gledo onakvu kakvu me nebi smio vidjeti".
Mama je blijedo gledala u mene, ali posto je morala, taj dan, do prodavnice nije mi nista rekla, pa sam isla sa njom pokrivena. Proslo je dva ili tri dana ja, elahmdullilah, pokrivena i kontam da su me akceptirali ovakvu. Ali, subhanAllah, jedno jutro osvanu iznenadzujuce za mene, mama me napade zestoko s rjecima: "Ja sam tebi rekla za tu mahramu, nemoj slucajno da te vidim vise u njoj, ko te nagovori na to, da mi je znati. Nemoj slucajno da si dosla po mene takva na poso!!"
Dan je prolazio, i bi vrijeme da odem po mamu na poso, ali problem je kako otici, propisno obucena ili ne? Odlucila sam se, u ime Allaha, da idem onako kako bi trebala da izadjem iz kuce, razmisljajuci da ako majka ne htjedne sjesti u auto, onda ja necu otkrivena dolaziti po nju, nego ovakva kakva jesam. Otisla sam do njenog posla, ugledala me je pokrivenu, pa sam vidjela u njenim ocima da je neopisivo ljuta, ali sam se tjesila sa tom cinjenicom da mi je to samo iskusnje. Molila sam dragog Allaha za olaksanje i da ustrajem u toj odluci.
Danas, nakon godinu dana, ellahamdullilah, nemam tih problema uopste, niti od strane roditelja, niti drugih ljudi. Hvala Allahu, s.w.t, sto me je uputio na pravi put i dao snagu i iman da ustrajem na ovoj odluci.
Sestre moje mile, vi koje imate iste probleme u porodici, ako vam je nijet u srcu da se pokrijete, uradite to u Allahovo ime, i onda saburite maltretiranje i ponizavanje od strane roditelja i drugog naroda. Uz Allahovu pomoc vi ce te pobjediti, a iskusnja su sastavni dio zivota jednog mumina.
Molim plemenitog Allaha da nam podari sabur i cvrst iman, da nas uputi na pravi put, na put onih kojim je dao svoje blagodati a ne na put onih na koje se je On rasrdio, niti onih koji su zalutali, amin!
Assalaamu alaikum wa rahmetullahi wa barakatuhu."
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
i pozovu samo moju drugaricu...i ona se sokirala i bila je jako tuzna i ljuta i znale smo zasto i sve al eto... 
Vjerujte da su mi suze same krenule,nisam joj se htjela javljati,nisam imala snage....stalno se pitam šta li joj se dogodilo da se nakon 4 godine (to ipak nije malo vremena) vratila starim navikama?A ja sam bila ubjeđena da se to neće dogoditi,koliko god su mnogi tvrdili da je samo pitanje vremena,ja sam bila spremna staviti ruku u vatru da je neko zatražio!Eto kako se čovjek može prevariti!I sada samo žalim njenu majku kojoj se ostvarilo ono čega se bojala,i vjerujem da sa užitkom upiru prst u nju,jer je to malo mjesto otkud je ona,a znate naš narod... 
