|
škorpija -> RE: Skriveni testis ili kriptorhizam (2.2.2010 11:10:38)
|
Što je to retencija testisa? Retencija testisa ili nespušteni testis poremećaj je kod kojeg tijekom unutarmaterničnog razvoja dječaka nije došlo do spuštanja testisa u njihov prirodni položaj – u mošnje (skrotum). Testisi mogu biti nespušteni samo s jedne ili s obje strane.
Zbog čega dolazi do retencije testisa i koliko se često javlja?
Testisi se započinju razvijati u abdomenu (trbuhu). Tijekom razvoja djeteta u maternici, testisi se, slijedom niza hormonalnih i anatomskih poticaja, spuštaju prema mošnjicama. Do poremećaja spuštanja može doći u bilo kojoj fazi spuštanja, pa o tome ovisi i gdje će zaostati nespušteni testis. Testis se može nalaziti bilo gdje na putu od trbuha do mošnjica - u trbuhu, pred ulazom u preponski kanal, u preponskom kanalu, na izlasku iz kanala, te na ulazu u mošnje. Najčešće se nespušteni testis nalazi u džepu ispod potkožnog masnog tkiva, nakon što je izašao iz preponskog kanala.
U zdravih dječaka, rođenih u terminu učestalost retencije testisa je od 1% do 2%, ovisno o studiji i praćenoj populaciji. Kod nedonešenih dječaka je učestalost nespuštenih testisa pri porodu nešto veća, no u dobi od godinu dana to se praktično izjednači.
Treba li i zbog čega liječiti nespušteni testis?
Nespušteni se testis obvezno mora liječiti, zbog dva razloga. Prvi je razlog (ne)plodnost muškarca. Naime testis koji se ne nalazi u mošnjama izložen je temperaturi višoj nego što bi trebalo, te dolazi do promjena u njegovom tkivu, uslijed čega se remeti stvaranje sjemena (spermija). Drugi razlog je što takav testis, ukoliko se ne spusti u mošnje, ima veće izglede za razvijanje zloćudnih bolesti. Da bi stvar bila gora, kada se razvije tumorski proces, testis koji se ne nalazi u mošnjama nije dostupan kontroli, tako da se zloćudna bolest nespuštenog testisa u pravilu otkrije sa značajnim zakašnjenjem.
Do kada čekati da se testis spusti sam?
Iako se oko 4% zdravih dječaka rođenih u terminu rodi se s jednim ili oba nespuštena testisa, nakon 6 mjeseci taj postotak padne na otprilike 2%, a do dobi od godinu dana padne za još 0,2-0,5%. Drugim riječima, testis ima određene šanse da se sam spusti u mošnje do dobi od godinu dana života djeteta.
Kada je najbolje vrijeme za liječenje nespuštenog testisa?
Za bilo koju vrstu liječenja da se odlučite, poželjno je da se liječenje dovrši do kraja druge godine života. Osnovni razlog za to je plodnost muškarca. Jednostavno rečeno, to znači da 10% muškaraca u kojih je testis spušten u trećoj godini života neće moći imati djecu, da će taj postotak biti 20% u onih u kojih je testis spušten u četvrtoj godini života, 30% u onih u kojih je testis spušten u petoj godini života i tako dalje.
Kako liječiti nespuštene testise, operacijom ili hormonalnom terapijom?
Na to je pitanje teško odgovoriti jednostavno. Hormonalna terapija pokazala je određene rezultate u djece kod koje se testis nije spustio na obje strane, dok su ti rezultati značajno slabiji kod dječaka u kojih se testis nije spustio samo s jedne strane. Hormonalna je terapija također uspješna u mobilinih testisa, no, budući se takovi testisi u pravilu spuste tijekom puberteta, postoji sumnja u opravdanost terapije. Bez obzira za koji se oblik terapije odlučite, ona treba biti dovršena do kraja druge godine života.
Kako izgleda operacija nespuštenog testisa i koliko traje oporavak?
Operacija se sastoji od dva dijela. U prvom se dijelu u preponi pronađe testis i oslobodi priraslica, a u drugom se dijelu kreira tunel prema istostranoj mošnji, testis se provuče kroz taj tunel i učvrsti u mošnjama, kako se ne bi ponovo povukao prema gore. Današnji šivaći materijali nam omogućavaju da se šavovi u pravilu ne moraju vaditi, već se sami otope u organizmu.
Oporavak nakon operacije ovisi o djetetu i, naravno, operacijskom nalazu. U pravilu ležanje u krevetu traje 7 dana, a kućna njega još tjedan do dva. Dijete se većini normalnih aktivnosti vrati za otprilike mjesec dana, a vožnja bicikla i kontaktni sportovi se ne preporučaju u razdoblju od tri mjeseca.
Ukoliko je retencija obostrana, moguća je i obostrana operacija i u nekim se zemljama i izvodi. Kod nas se u pravilu operira prvo jedna strana, a po kraćem oporavku od 6 tjedana do 3 mjeseca druga strana.
Što ako se testis uopće ne pipa u preponi?
Ako se nespušteni testis ne može napipati u preponi, tada je nužno učiniti ultrazvučnu pretragu prepone, kako bi se testis locirao. Ako se ni ultrazvukom ne nađe testis u preponi, potrebno je učiniti UZV abdomena. Ako se ni tada ne nađe testis, može se još učiniti i scintigrafija testisa. U slučaju da se testis ne može sa sigurnošću locirati, preporučljivo je potražiti ga operacijskim putem, bilo klasičnom operacijom, bilo endoskopski.
Što ako testisa nema?
Ako testisa nema, odnosno ako je došlo do agenezije ili aplazije testisa, testis suprotne strane sasvim je dovoljan za normalne funkcije, kako hormonalne, tako i produkcije sjemena. Dapače, preostali će testis pod utjecajem hormona biti najčešće veći od prosječnog testisa.
Ukoliko se ne nađu oba testisa, tada je potrebna detaljna obrada pedijatra endokrinologa i genetičara kako bi se odredio točan spol djeteta i sa sigurnošću isključio pravi ili lažni hermafroditizam (dvospolstvo).
Što su to mobilni testisi i treba li ih liječiti?
Mobilni testisi su testisi koji se dio vremena ne nalaze u skrotumu, već se povlače u preponske kanale. Takve testise, međutim, lako je navući u skrotum, gdje oni neko vrijeme spontano i ostaju. Obično se oni spontano spuste u skrotum prilikom kupanja u toploj vodi, kada se lako mogu napipati. Mobilne testise u pravilu nije potrebno liječiti, jer će se oni sami spustiti u skrotum početkom puberteta. No potrebno ih je pratiti kod specijalista kako se ne bi zamijenili za nespuštene testise i obrnuto, kako se pravi, nespušteni testisi ne bi proglasili za mobilne i tako izgubilo vrijeme.
Tko treba liječiti nespuštene testise?
Nespuštene testise treba liječiti liječnik specijaliziran za to područje. Kada je riječ o hormonalnoj terapiji to treba biti specijalist pedijatar-endokrinolog, a za operacijsko se liječenje treba obratiti specijalistu dječjem kirurgu. No, u svakom slučaju treba izbjegavati liječenje u ustanovama i kod liječnika koji nisu specijalizirani za dječju patologiju.
|
|
|
|