anamarijapupek -> RE: Šta poslije spontanog pobačaja?! (20.1.2012 15:13:06)
|
Pozdrav svima!! Prošle godine početkom 09.mjeseca je testić pokazao trudnoću. S obzirom da nije bilo planirano bila sam šokirana (ali pozitivno) i nakon tog prvotnog šoka je slijedila sreća neopisiva. Otišla sam svojevoljno na uzv da vidim da li je sve ok - vrećica je bila unutar maternice ali sam imala ogromnu cistu na desnom jajniku od 7 cm. Nakon dva tjedna, u 05.tjednu sam počela krvariti (smećkasti iscjedak), od doktorice sam dobila tablete i poslala me doma. Odlučila sam otići na pregled kod druge doktorice (ZG, Petrova) i ona me ostavila u bolnici na promatranju (zbog moje povijesti bolesti - leukemija u remisiji i zbog ciste). U bolnici sam napravila uzv (srce je kucalo), nekoliko puta vadila betu, svi nalazi su bili u redu. Jedini problem koji je bio - nisam znala kako beta treba rasti. Doktorica mi niti na jednoj viziti nije rekla apsolutno ništa osim dva pitanja - kako sam, da li još krvarim; i da ćemo kao vidjeti što će biti sa cistom. U međuvremenu je narasla na 8 cm. Za tjedan dana sam otišla ponovno na uzv i......srce više NIJE kucalo. Bila sam slomljena jer mi je doktorica rekla da se ne plačem jer tako polovica trudnoća tako završi, i da njoj trudnoća od početka nije bila perspektivna. KAKO?? ZAŠTO?? Nije mi bilo jasno o čemu ona to priča, pa bila sam u bolnici, zašto mi nije rekla za betu??? To je bilo ujutro. Navečer je došla druga doktorica na vizitu koja nije imala pojma što se dogodilo. Kada sam joj rekla sve to, bila je iznenađena i poručila mi da ne mora biti to sve tako crno, da će mi ujutro napraviti uzv i da će se tada sve odlučiti. Nisam mogla vjerovati da se tako igraju ping-ponga. E da, i još nešto - kada je doktorica radila uzv rekla je da misli da su dva ploda.... Sutra ujutro sam ponovno bila na stolu, otkucaja nije bilo. Za 5 min sam već bila na drugom stolu na kiretaži uz lokalnu anesteziju. Plakala sam ko nikada u životu, imala sam osjećaj da sam izgubila dio sebe. Uz mene je bila studentica kojoj je to bila prva kiretaža. Mislim da joj je to bilo jedno od negativnijih iskustva. Sada, nakon tri i pol mjeseca sam obavila nekoliko pregleda - sve je u redu. U međuvremenu sam postala gospođa, pa su te pripreme u vezi vjenčanja donekle odvukle moje misli u ovoj fazi. Međutim, sa ovom činjenicom da sam izgubila bebu se budim i idem spavati. Mislim na to minimalno svakih sat, dva. Sad sam se prestala čuvati i želim biti mama više od svega. Nadam se samo da mi ta želja neće napraviti kaos u glavi :) Prije par dana jedna kolegica je objavila da čeka bebu. Bila sam sretna zbog nje, ali toliko tužna zbog sebe. Mnogi ljudi kažu da sve to negativno nestane kada dobiješ dijete. Nadam se da će biti tako.... [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley1.gif[/image]
|
|
|
|