Anoniman -> RE: Å ta poslije spontanog pobaÄaja?! (16.11.2009 21:32:51)
|
Evo moje priÄe na ovu temu, prvi put ovako sumiram:prije 6 i pol godina sam rodila prvo dijete, djevojÄicu, trudnoća i porod i uopÅ¡te sve, sve u najboljem redu.Nakon 4 godine smo se odluÄili za drugo dijete. Ja sva sretna odlazim na redovni pregled u 10. sedmici kad ono, nije u redu, plod se prestao razvijati, slijedi kiretaža.Ne znam kako sam doÅ¡la do kuće i naredna 3 sata sam to držala samo za sebe ,nikome nisam rekla dok mala nije otiÅ¡la spavati. I onda sam se isplakala.Bila sam tužna ali rekli su mi da je to prirodna selekcija, hromosomska greÅ¡ka, bolje sad nego poslije, i nekako sam iÅ¡la dalje.Nakon godinu dana jedva ponovo zatrudnim, u 8. sedmici dobijem krvarenje, hematom, 8 dana se borimo progesteronom i na kraju srce prestalo kucati-kiretaža. Mislila sam da neću preživjeti ako se to desi o drugi put, ali preživjela sam. PronaÄ‘ena je mycoplasma i ureaplasma, to smo sanirali i kao sad će biti u redu.Onda sam pustila sve kraju i plodne dane i nisam uopÅ¡te mislila o trudnoći.Uz to sve nisam imala 2 mjeseca menstruaciju, izostala poslije kiretaže, uz pomoć Diane, ponovo dobila i prvi mjesec ostala trudna. Dr. odmah preporuÄila bolovanje. U 8. sedmici ponovo krvarenje.To vam sad nikako ne mogu opisati kako sam se osjećala.Plakala sam Å¡to moja kćerka nikada neće imati brata ili sestru i razmiÅ¡ljala koju kontracepciju da uzmem, da viÅ¡e nikada ne ostanem trudna i ne prolazim kroz to.Opet je bio hematom, ali me je moj ginekolog hrabrio i govorio, kako on misli da će biti u redu, nije se odluÄio ovaj put za kiretažu. Otpustio me je iz bolnice a ja sam umirala od straha, plakala sam i samo mislila na to, kad će se opet desiti. Bila sam ubijeÄ‘ena da je i ovaj put gotovo.I hvala dragom Bogu, nije bilo gotovo. Hematom nije ugrozio plod, kasnije se je rastvorio, ja iznijela trudnoću i rodila joÅ¡ jednu prekrasnu djevojÄicu.U vrijeme dok sam prolazila kroz sve ovo bila sam tužna, pretužna, ali morala sam ići dalje. Bog da tu snagu. Ja sam se uvijek poslije pobaÄaja iznenadila, koliku snagu imam. Zato, glavu gore, budite hrabre i uzdajte se u Boga, On zna Å¡ta je najbolje. Izvinjavam se na dužini posta.
|
|
|
|