|
Anoniman -> RE: moje dijete, tvoje dijete (16.4.2010 13:19:09)
|
Draga Anonimna, potpuno razumijem tvoju ljubav prema t. majci i jasno je kao dan da se samo "stavljas u ulogu tvoje majke,a ne sestre.
ja kada gledam tvoje postove, vidim samo veliko zivotno iskusenje koje svakog moze da snadje. Ne trebamo osudjivati! Tvoja majka mozda je jedva cekala da tvoja sestra zatrazi da ostane kod nane i dede. Ne u smislu da odbaci svoje dijete(ali je tako ispalo na kraju), vec se bojala odnosa u novoj njenoj porodici. Mozda ju je kasnije mislila dovesti, ali se sve izmaklo kontroli....Ko ce znati. Pokusavala joj je raspustima, novcem, poklonima nadomjestit izgubljeno...ali nije moglo.
Zasto se sada tako ponasa tvoja 44.godina stara sestra sigurno ti nije jasno. Ja mislim da je sve to od velike traume koju je prezivjela bez svoje majke. Gledala je kako joj mama taaaaamo negdje zivi s drugim covjekom i djecom, koja ju zovu mama. Krupno je to, a narocito za jedno maleno dijete.
Znas, ja i dan danas pamtim kako meni strina nije dala cokolade, a jeste mojoj rodici koja je bila sa mnom. To joj pamtim ima 20 i nesto godina i jos uvijek je gledam posebno zbog toga. Djeca osjete kada su odbacena, a nemaju izgradjenu licnos da se s tim mogu "nositi" kao mi odrasli. Tako je i s tvojom sestrom, mislim.
Da se tvoja mama sada uda, i da rodi dijete tom svom novom muzu, ti bi to mnogo lakse prihvatila nego tvoja sestra kojoj je tada bilo 7 godina. shvatas? Ona je odrasla bez mame a to ostavlja jake oziljke na njenu licnost, pa se zato ponasa kako se ponasa. ne uzimaj joj za zlo.
Bilo bi najbolje kada bi tvoja mama i seka same sjele i sve lijepo rijesile, pa sada pokusale nadoknaditi izgubljeno... Da, stoji da je Dzenet pod majcinim nogama prostrt, ali isto tako dijeca su nas emanet. Tako da ima tu greske sa obje strane.Niko se ne treba osudjivati, jer tezak je to zivot koji ih je zadesio. Neka im je Bog na pomoci i od srca im zelim da napokon budete jedna veeelika porodica.
|
|
|
|