|
hanabanana -> RE: moje dijete, tvoje dijete (16.4.2010 12:30:11)
|
IZVORNA PORUKA: skorpija7
Moram naglasiti da dijete nikad nije osjetilo s moje strane bilo kakvo odbijanje,cak sta vise voli me nenormalno,kad je kod nas hoce da bude samo samo sa mnom,da se igra samo sa mnom,ako sam slucajno u skoli ili na poslu place,trazi me,znaci ja nikada ta svoja osjecanja nisam pred djetetom pokazala,ali sve me nervira sto se tice tog djeteta.
Meni je upravo najviše zasmetalo tvoje licemjerje. Dijete jedino ima mogućnost da osjeti ko ga voli a ko ne. Ti dakle tom dijetetu sustavno lažeš, što nikako nije pošteno.
Uopšte ne osporavam tvoje pravo da ne osjećaš ništa prema tom dijetetu, zašto bi, ali nije uredu niti hinjiti ljubav.
I baš kao što si rekla, mene bi bilo strah Boga tako misliti o dijetetu moga muža.
IZVORNA PORUKA: skorpija7
Potpuno te razumijem da ne mozes to dijete nikad voljeti kao svoje jer to nije tvoja krv,i ja uvijek kazem da ja kad rodim dijete,a to ce biti uskoro,nikada ne mogu smatrati da moje dijete ima brata,jednostavno ne mogu,to nije moje,jos plus ne zivi sa nama i nikad ne bih pozeljela da zivi..
Nije tvoje, ali jeste dijete tvoga muža. I ne može se reći da nemaju istu krv.
Mislim da je veliki plus imati brata i sestru, nije bitno da li su nam roditelji isti ili ne.
Razmišljaj ovako: tebe i tvoga muže jednog dana neće biti na ovom svijetu, zar treba svoje dijete ( radi ovakva nezrela razmišljanja ) ostaviti samo na svijetu pored živog brata?
A ako ti odgojem svoga dijeteta ne daš mu do znanja do onom ima brata, koji doduše ne živi stalno s vama, ali je tu i brat mu je, tvoje dijete to neće znati.
I onda će se možda za 30 godina javiti sa pričom sa kojom se javlja anonimna kako je polusestra ne dozivljava a njena jadna majka je sve radila za nju!
Bilo kako bilo, divno je imati braću i sestre.
Ja sam imala 5 tetki i 5 dajdzi...tek u 20-toj sam pohvatala da nisu oni svi rodjeni braća i sestre mojoj mami. Ali to se na njima nije vidjelo nikada.
|
|
|
|