|
salmy -> RE: SREBRENICA (11.7.2013 15:21:09)
|
Poštuj svog' oca, neko bi dao život da ga samo jos jednom vidi .
Babo, evo sjedim. Sjedim ukočeno još od onog dana kad su javili da si poginuo. Lagali su nam babo da ćeš doći na razmjenu. Lagali su i mene i mamu. Znaš, mama od tog dana nije više ista. Stalno nešto radi po kući i nema vremena da priča sa mnom, kao što rade druge mame sa kćerkama.
Kad te spomenem samo duboko uzdahne i počne po kući da čisti. Omršavila je babo, previše. Više ne liči na onu ženu koju si upoznao. Ona više ne zna za smijeh babo. Da znaš kako mi fali njen osmijeh .Imam jednu novost babo. Tvoja soba je ostala ista da znaš. Nisam dala mami da išta dira. Naša stara slika na zidu još stoji i kad god uđem vidim tebe kako me držis u naručju s osmjehom. Sjećam se babo da si govorio da će sve biti uredu, da kad pucnjava utrne i kad granate prestanu padati, ćemo ići na sladoled i to nas omiljeni od čokolade.
Babo morala sam ići sama. Mama me je sa strane gledala i krišom brisala suze već raspadnutom maramicom. Babo da si bar tu pa da podijelimo zajedno. Nedostaješ mi babo, tvoje milovanje, poljubac u čelo svako jutro kad ustanem. Godine prolaze babo. Izrasla sam u djevojku. Dosta sam se promjenila i pitam se bi li me mogao prepoznati. Babo već odavno spavam u tvojoj sobi. Mama nije bila za to a znam i zašto. I dalje tebe osjeća u toj sobi. Svaki put počne plakati kad uđe. Često učim u tvojoj sobi i fino mi je znaš. Imam puno prijatelja koji su dobri. Ne dam im babo da uđu u tvoju sobu. Nikome ne dam da uđe jer ja tu sobu čuvam za tebe kad se vratiš.
I dalje se nadam babo samo da znaš. Prijatelji su mi super. Sa njima često izlazim ali nemaju oni babo ono što ti imaš; osmijeh koji me razveseli. Tvoja velika pesnica kad me pomilujemoju kosu, moj dan uljepša. Mama je postala hladna otkako te nema. Samo tihim, gotovo promuklim glasom koju prozbori i to kad treba. Dobra je prema meni, ne tuče me i ne znam kad je zadnji put povisila glas na mene.
Dobro, jedino kad malo pravim belaja. Bojim se puno babo. Dođu dani kad mama leži bespomoćno na krevetu i pusta mrtve suze niz svoje bijelo lice. Čujem jecaje iz njene paćene duše. Dugo plače i kad me primjeti samo svojim teškim radničkim rukama obriše da ne primjetim. Ja babo sve to gledam i proklinjem onaj dan kad si otišao na liniju. Proklinjem svaku minutu koja je prolazila dok si se ti spremao.
Dok sam te gledala kako se spremaš poželjela sam da rat prestane da sve zanijemi i da ne moraš ići. Ali u tom trenutku mi se činilo da sve više i više tuče sa svih strana. Nikad neću zaboraviti tvoj pogled kad si odlazio. Tvoje bolne oči su bile ispunjene gorkim suzama koje si rukama uzaludno brisao dok su one same lile. Babo, nekad mi dođeš u snove, pa ja i ti se ispričamo k’o dva drugara. Savjetuješ me oko momaka kako se trebam paziti, svakakvih ima a ja se samo nasmijem na to.
Drago mi je da se brineš za mene. Samo jedno cu ti reći babo, ništa više nije isto bez tebe. Dani i godine će prolaziti ja ću izrasti u ženu poput svoje mame, al’ mene ovo neće proći babo. Ova bol u prsima koja me ujeda svaki tren kad god čjem tvoje ime da neko izgovara. Neće babo proći, uzalud se nadaš.[sm=smiley19.gif][sm=smiley19.gif]
|
|
|
|