blur 77
|
Drage moje, juce sam prelistavala moje ranije postove i shvatila da ste bile uz mene svih ovih mjeseci moje trudnoce, od prvog pregleda i ogromnog straha da li ce se cuti srce bebi, pa evo do 9-tog mjeseca. Davale ste mi snagu da izdrzim, da ne posustanem u mnogim krizama koje sam imala, a imala sam ih bas dosta. Bile ste moj vjetar u ledja sto puta. Nijesu bile uz mene moje najbolje prijateljice, jer ne razumiju moje stanje, bile ste vi koje ste me svojim savjetima i svojim iskustvom dizale. Budite i dalje uz nas! Mnogo mi znacite.
Sancez, mila moja, ti uvijek pitas za mene i moju bebi  , hvala Bogu, sve ide kako treba, usli smo u 9-ti i sad cekamo svaki dan, polako spremam stvari za bebi, torbu za bolnicu, zabavljam se i sve manje mislim na anksioznost kako se priblizava porodjaj. Valjda mi ogromnu snagu daje misao da moram biti jaka za svoju bebu, da sad nikako ne smijem posustati. I naravno velike obaveze, dok sam morala mirovati, svo vrijeme sam imala za svoje misli i anks, i bilo mi je sve gore, sad se moram zbog lakseg poroda sto vise kretati, tako da sebi namecem sto vise obaveza i mnoooogo se bolje osjecam. Lijek za ovo nase staanje je velika fizicka aktivnost, svaki trenutak treba isplanirati i samo raditi, bilo sta, od lezanja i razmisljanja o nasem stanju bude sve gore. Javljaj se ti nama, Sancez, i dalje, znacis!
Sreco, pozdrav i tebi draga.
Curice moje, da vas sve ne nabrajam mnogo vas volim i pisiteeeee
_____________________________
Van mene dosta boja zivi, Van mene katkad sve i posivi, ili se smraci i naoblaci. Dobro je zato sto postoje i ove moje lepse boje. I neki osmeh suncan i plah. I vetar necujan kao dah.
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
