|
Natty -> RE: Anksioznost?? (10.2.2011 21:59:45)
|
čitam već nekoliko dana ovu temu i nisam uspjela sve da pročitam,ali vidim da nas ima dosta...da,i ja sam nažalost medju vama [sm=smiley19.gif]
neću da kazem da mi je drago sto ima jos neko sa tim problemom,jer mi nije kad znam kolika je to patnja...vidim sve imamo iste muke i patnje i manje-više se sve isto ponašamo...
moja agonija je počela prije oko 6 godina,tada sam bila u jednoj vrlo teskoj vezi,u roku 2 mjeseca skinila sam 10 kg,od slabine organizma skoro da nisam umrla,niti jela niti pila niti spavala i tako danima,a nisam znala sta mi se dogadja...smao uzasna tuga i bol...skupila sam snage i poslje 1,5 godinu tu vezu prekinila..u medjuvremenu sam pila tablete za smirenje i stanje se malo popravilo,ali ja i dalje nisam znala sta mi se desava..i i tako sam gurala neko vrijeme...
onda sam upoznala mm,bili godinu dana skupa,preselili se u zagreb i odlučili smo se vjenčati..i tu počinje moja još gora agonija...
prvo je počelo sa vrtoglavicom kad god bi ušla u tramvaj imala bi osjećaj da cu se srusiti,pocelo bi me gusiti,gledala sam samo kad bi neko ustao da ja sjednem i onda bi bilo sve u redu i tako mjesecima,naravno još nisam ni slutila sta mi se desava...kako se svadba priblizavala svi smo bili pod stresom oko priprema i svega toga,e onda je počeo šok za šokom...20 dana prije svadbe mm slomi nogu i morao je na hitnu operaciju...ja sva u bedu kako ce na stakama biti na svadbi,niti cu moci plesati sa njim niti ista,al ajd dobro progutala sam to...u medjuvremenu ja uradim papa test i nalaz jako los,pokazalo se da sam pozitivna na HPV,na sta sam ja ostala paf jer znam da on izaziva rak grlića maternice...katastrofa sama sam sebe mucila mislima sta cu se udavati kad cu dobiti rak i umrijecu,ni djecu mu necu moci roditi....al ajde i to je nekako proslo,mi smo se vjencali i nakon par dana od vjencanja stizu nalazi od tipizacije HPV pise visoki i niski rizik,sa tim nalazom odem kod dr i pitam ju dal je to rak ona kaze nije još ,ali ide prema raku...i to je bilo to,od tada pa do dana danasnjeg ja imam napade panike,borim se sa depresijom i ludjačkim mislima...kad sam izasla iz ordinacije mm me cekao u autu,ja sam sjela i onda sam se ukočila jer sam hiperventilirala,bilo je jako vruce vani,a ja nisam ni jela ni pila nista...od tada imam panican strah da se vozim autom sama ako je vrucina,da sam gladna i da nemam vode u autu...sve je prvo krenilo kao neko trnjenje u želudcu i onda se to sirilo na ostale organe i dok se nisam sva pokočila nije prestalo...muz jadan na stakam izletio iz auta da trazi pomoc,poslje je dosla i hitna kad sam se vec otkočila... poslje su ti napdi postali sve cesci i po nekoliko puta na dan...strah da cu se srusiti negdje,da cu umrijeti,da cu se ugusiti...cak se jednog perioda poslje toga ni ne sjecam,skroz mi je izbrisano iz memorije...onda vise nisam mogla da izdrzim milila sam da cu poluditi,opet smrsala 6 kila za 6 dana [sm=zmeden.gif] uzas,glavu sa jastuka nisam mogla dignuti...mm me polumrtvu odveo kod psihijatra,on mi je skrenio paznju da bi mozda trudnocom mogla to da prebrodim...cure moje ja sam se kod njega preporodila za tih sat vremena sto sam bila...iz ordinacije sam izasla nasmjesena i odma trazila da idemo na picu [sm=smiley36.gif] medjutim vec sutradan se sve vratilo na staro....napadi znate vec kakvi...jesam ja dobila neke tri vrste ljekova zoloft,eglonil i neke trece ne znam kako se zovu,ali slabe vajde bilo od toga...i tako je proslo 3 mjeseca odd tog nemilog dogadjaja i ja ponovim papa test i ono opet isti nalaz,dr kaze treba spaljivanje il sta li vec,ali dao mi je naznake da bi to beba tokom poroda mogla da "izlječi"...hmmm znaci dva doktora preporucaju bebu..ok idemo na bebu ,tako da sam ja svjesno pod teskom depresijom isla da zatrudnim,a i ako mi budu morali povaditi sve da barem imam jedno djete..u trudnoci su se napadi pojacavali stim da sam morala da izbacim naglo 2 lijeka i ostala samo na zoloftu njega da postepeno izbacujem...to mi je jos gore bilo...trudnoca prosla sve ok,radila papa test u 8 mj. trudnoce nalaz nemoze biti bolji...oooo koje li moje srece,ali napadi su i dalje ostali...porodila se napadi se jos vise pojacali i tako iz dana u dan...strah me bilo izaci napolje sta ako padnem negdje,beba ce mi sama ostati,ako je bilo vruce vani onda jos gore napade sam imala od traha da cu se ugusiti...i tako je to trajalo 10 mjeseci poslje poroda i ja opet pala u krevet i ni tamo ni vamo...otupila...ponovo kod psihijatra dobila sam ovaj put zolift samo,mada sam morala prestati da dojim sto mi je isto tesko palo.....tako da sam sada vec skoro godinu dana na zoloftu ,panika se znacajno prorijedila nema je vise tako cesto,ali je jos uvijek prisutna...ja znam i svjesna sam da je to sve u mojoj glavi i da mi se nista nece desiti,ali to je jace od mene,znate i same...i tako guram iz dana u dan i molim boga da sto prije vratim svoj zivot u normalu i da se pocnem normalno ponasati i ziviti jer mome djetetu treba zdrava mama ,a ne bolesna koja se ni za sebe ne moze briniti......
|
|
|
|