lirio -> RE: Anksioznost?? (23.12.2010 23:03:24)
|
sto su iste prevazisli i sad pokusavaju pomoci drugima da prebrode sve ovo...zaista razumijem...al osjecam da se vi medjusobno ne razumijete...jednom prilikom moja dr je na grupnoj psihoterapiji je rekla da je najlosiji onaj psihlog/psihijatar koji dijeli savjete...savjeti su ko so na ranu...oni nam ne pomazu vec nam dodju ko neka vrsta pritiska da nesto trebamo ili moramo uraditi... sta hocu reci, svi smo mi razliciti, svi na svoj nacin prezivljavamo i prezivjeli smo anxioznost i PN, neki sa lijekovima, neki bez lijekova, neki lakse neki teze...svi smo razliciti...ono sto pomaze meni ili sto mi je pomoglo ne znaci da ce pomoci i tebi, jer su nas razlicita zivotna iskustva, razlicite traume, rzliciti ljudi doveli do ovakvog stanja...ono sto pomaze ljudima, a to sam vidjela hiljadu puta(kroz grupu je proslo puuuuno osoba) je pomoc kroz licno iskustvo...ja sam ovo ovako, meni se desavalo ovo, ja sam to prevazisla ovako...tako cemo pomoci jedni drugima najbolje...bez pritiska...vecinom svi prolazimo ili smo prosli isto, mi ovdje mozemo biti samo podrska jedni drugima, pomoc u trenucma slabosti ali , da se ne lazemo, prava pomoc nam dolazi od strucnih osoba i lijekova po potrebi... oni su ti koji ce nam pomoci da se poslozimo, da se sredimo, da vratimo stvari bar priblizno gdje su nekada bile, da svatimo sta se to sa nama trenutno desava i zasto se desava... ja sam sad hB dobro, nadam se da ce tako i ostati, al zaista je trebalo mnoooogo truda da ulozim da bih stigla gdje sam sad...napisat cu opet, za one koji su novi, koji nemaju bas strpljenja da citaju sve odpocetka, sad sam ok al ja nikad vise necu biti ona star, kao niko sto nece, oko mene uvijek lebdi anxioznost, PN, promjene raspolozenja, ali ja sam naucila da sad na te reakcije moga tijela gledam iz drugog ugla...pa normalno je da nakon par uzasno stresnih dana osjetim lupanje srca, preskakanje, bol u prsima itd...sasvim je to normalno...to samo moje tijelo šalje poruku da je pod velikim stresom i da usporim malo, da se malo opustim...i zaista kad se opustim sve prodje...ko rukom odneseno...jednom prilikom cu da vam postavim sliku jedno testa sto sam radila na pocetku terapije i nekada kasnije...isti test sa poooootpuno razlicitim rezultatima...ustvari rijec je o crtezu... tad sam definitivno osvijestila, bar ja sebi tako kazem, da su mi PN napadi dolazili zbog nepoznavanja reakcija vlastitog tijela na silni stres i probleme koji su me okruzivali....problemi, svi smo ih puni do usiju, bilo da su ljubavni, poslovni, finansijski, skolski, to su stresatori koji kad se nagomilaju prave kurslus...ljubim vas sve i nadam se da ste bar malo shvatili ono sto sam htjela reci...dakle, najbolje cemo jedni drugima pomoc bez davanja savijeta vec kroz pricu o nasim iskustvima, ako smo imali slicana i uz veeeeliku podrsku i ohrabrivanja...ljubim...
|
|
|
|