meme27
|
IZVORNA PORUKA: pahuljica farah
Zene, svaka vasm cast na hrabrosti da iznesete javno svoje stanje, koje mnogi imaju, ali ne prepoznaju i cesto ga se stide...kao ja. Iz vasih prica i stranice koju ste predlozili, postavla sam sebi dijagnozu, imenovala sam stanje u kojem se nalazim vec neko vrijeme.
Mislim da je to pocelo s udajom i prvim "okrsajem" sa svekrvom, pa nerazumjevanjem muza....Ma ne znam vam sve to potanko objasniti, ali mislim da je to sve vezano s cinjenicom da neke stvari nisam ocekivala u zivotu koje su mi se desile, da sam perfekcionist. Normalno, odnos sa svekrvom je sada puno bolji, ali smo se obje puno trudile da dobijemo ono sto sada imamo. Medjutim, kod mene je uvijek prisutan strah da ce se to sve vratiti.
Muz i ja sada imamo zaista super odnos, ali se uvijek sjecam onih trenutaka kada je mislio da lazem kada kazem sta mi je njegova mati radila, sjecam se svih onih njegovih "faca" i rijeci koje mi je upucivao....I to me koci. To mi ne da da se opustim, ne da mi da mu se predam kako sam to nekad radila..... Pa ta moja nezaposlenost...Joj. To je mozda opet nesto najgore. Stalna potraga za poslom, stalno odbijanje ili lazna obecanja. Omalovazavanje moje struke...a koliko sam znoja ostavila na tom fakultetu.Najsretnija sam kad smo same ja i moja malena. U svom svijetu. Mastam ili se prisjecam svega onog sto mi tjera zeludac na preskakanje i sto me preznojava.
Uvijek sam bila drustvena, uvijek vesela, nasmijana, puna ideja, radoznalosti...sada je to samo jedano lijepo sjecanje. Svega me strah. Eto strah me sada nekog posla koji je tu, na dohvat ruke, bojim se kako cu se snaci na tom poslu, hocu li znati to raditi, kako cu se uklopiti, sta ce mi biti s malenom, kako ce bez mene, hoce li u vrticu pokupiti svu virozu ovog svijeta, hocu li sve stizati....?????sada bih najradije sve to odbila i bila opet u tom zacaranom krugu, umjesto da se radujem sto sam napokon u stanju da se poslovno afirmisem.
Eto od ponedjeljka idem i na casove iz voznje, ali ja se ne radujem. Panika me hvata od svega toga. Hocu li ja to moci, kako cu, pa previse sam bila mama domacica, da sam jednostavno zaboravila kako to sve funkcionise tamo "vani"....Uh, tacno me stid sta sam sve napisala o svom stanju, ali eto zelim to s vama podijeliti, pomoci nekoj od vas, ako je u takvom stanju, da zna da nije sama, jer vi ste pomogle meni. Hvala vam.
PS. Izvinite na konfuznom piskaranju, ali tako su mi misli navirale, pa sam ih samo tako "hvatala" za vas....
Jos jedan PS: Nisam navela da sam non stop hronicno umorna, da nemam volje ni za sto, da sam postala pesimista, da nista ne vidim pozitivno, nikome ne vjerujem, sve uzimam s rezervom...ma sama se sebe stidim, ali eto postadoh takva. ali necu se tome tek ako vise prepustati. Hocu da se borim protiv toga. Hocu da budem ona stara, i jos bolja.
pozdrav Pahuljice
ee mi smo zene vrlo osjetljive
dobila si muza svoji snova zivis sa njim imas porodicu ali tu si ipak dobila i problem jer mjesala vam se njegova mati
a on kada god da te pogledao ruzno i ne povjerovao povrijedio te kako moze neko koga volim najvise na svijetu od muskaraca da me povrijedi da mi ne vjeruje i tako je mozda tebi samopouzdanje pocelo da se gubi jer u pocetku braka si samo htjela da budes potvrdita od covijeka, da te primjeti pazi stiti i gleda i da ti vjeruje ali nije bilo potpuno tako
i sada ti imas strah i nemas totalno povjerenje da se to nece ponoviti
ali ipak ima jos ljudi koji on voli
zar on prema meni ne osjeca toliko jako kao ja prema njemu mozda si sebi ova pitanja postavljala kada udzes u brak onda se sve vrti oko covijeka u kojeg si zeljubljenja i ako te povrijedi pomislis da nisi u pravu da nevljas ali on tebe voli i sigurno samo nije htjeo da zna za probleme imozda se nije znao snositi sa njima
kada si u braku zena vecinom bude ta koja sebe unese u brak skrojz emocijonalno i na kraju se iscrpi a muskraci po mom misljenju nisu tako osjecajni nego znaju uci u brak ima ljubavi naravno i vole ali su hladniji ne daju se 100 posto nego imaju zivot i izvan braka posao, veze prijateljske trening itd
sada prolazis kroz takve stvari vjerovatno si i osjecala to prije ali za tvoje osjecaje nije bilo toliko vremena jer imas muza imas stan imas ljubav dijete a sebe zaboravis, doce ti vrijeme kada budes gledala na sve ovo sa strane i malo hladnije i onda ces krenuti biti i aktivnija malo izades na izlet sa drustvom na trening kada ti se vrati samopuzdanje u tebe nece ti toliko biti vazna okolina neces misliti da je na tebi greska sto nemas posao mislices da si ti u redu ali da je jednostavno takva okolina da sada trenutno nemozes naci posao
nadam se da sam barem malo pomogla pozdrav
_____________________________
mala dijeca piju mlijeko a velika piju krv
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
I naravno svima ostalim
sto je najgore, vidite da sam ja svjesna svog problema, a ne mogu nikako da mozak iskljucim da prestanem misliti o glupostima
Zaista sam sretna sto imam pravu i zdravu djecu i Bogu sam zahvalana na tome ali ima nesto sto me koci i daje neko bezvoljno stanje
a i sama sam ovih dana nikakva, jednostavno iscrpljena, preumorna, svekrva čak pomišlja da sam trudna a znam da nisam. željezo mi je nisko, ništa mi nije prepisala zbog mlijeka, a ja ne jedem skoro ništa jer nemam apetit... morat ću kupiti sok od cikle da bar malo popravim ks. još mi je najgore kad mi je muž druga smjena kao sada a meni se opet manta, ništa me ne boli a opet mi nije dobro... Ma da je meni moja mama sada ovdje... 
i nikako nisam mogla da se smirim i da bih dobila beku noc napad panike, a nisam ga imala ne pamtim.... Juce sam bila kod nje dobila sam granulice i vidjećemo... Rabi ja sam zadovoljna... Jeste da je na početku jaaakkkoo teško jer u pravu si pojačavaju se simtpomi, jer ustvari mi to sve nosimo u sebi i sada to treba da izađe vani, da se očistimo, da izbacimo.... Na tome se i zasniva homeopatija, samoizlječenje, liječenje slično sličnim.... 
