lajlac
|
Samo da vas pozdravim i da kazem da mi je drago sto nas cure, koje su van ovog zacaranog kruga, i dalje posjecuju i upucuju nam rijeci utjehe i razumijevanja, Blur i Dano i RAbi i Koka, vi ste nase heroine! Black, vidim napredujes malo po malo, drago mi je. Jano idi u Ohrid ili cu te ja roknuti :) Meni se desilo neki dan da me je, nakon dugog vremena izbivanja, pogodio panicni zbog niza crnih misli i napetosti i stresa, ali me je iznenadilo sto sam to sve znala iskulirati, ali je ostao nemir neki u meni koji svakodnevno tinja. Nakon svega toga padnem u neke dubioze i preispitujem sve, mnoge stvari u zivotu mi nisu jasne, i postane me strah svega i svacega i scenariji su tu. Kao da sam u nekom vrtlogu bunila iz kojeg se panicno nastojim izbaviti jer me polako gusi. Voljela bih da vise vjerujem i u Boga, da po tom pitanju nemam nikakve sumnje, ali ja ih imam i dalje i nemirna sam po tom pitanju, citam postove povodom Ramazana, zavidim ljudima koji s entuzijazmom govore o tome, koji podnose zrtvu, koji cekaju na taj mjesec sa zarom i radoscu, ja kao i da ga ne osjecam i to mi tesko pada, bas radi toga jer ga ne osjecam. Mozda bih trebala prihvatiti da nisam vjernica u pravom smislu rijeci i da ne pokusajem nista na silu. Padnem i u depresiju i u tim trenucima mi niko i nista nije bitno, preplavi me osjecaj besmisla i beskoristi i pustim da taj osjecaj prodje, ne borim se vise s njim, jednostavo mu dam prostora da se pojavi i da se izivi. I primjetila sam da je tako sa svim ovim osjecajima, pustimo ih, prihvatimo ih, ugostimo ih i ponavljajmo da ce proci, jer ce proci. Znam na sta mislite sada, i meni se poljulja vjera, ali je i to dio svega ovoga. Preplasim se svojih misli i osjecaja koje ponekad navru, kao da u meni postoje dvije osobe koje su stalno u sukobu. Javi se osjecaj zavisti, druga je osoba usutka, javi se osjecaj mrznje i gadjenja, druga osoba ga razbije, javi se osjecaj i misao besmisla, druga nastoji ponovo uspostaviti ravnotezu. Bojim se da se ne pogubim u svoj toj halabuki, u razmisljanjima i dubiozama. Ali opet koracam dalje, iako mi je tesko, puca me sve i svasta ja i dalje hodam prema naprijed, ne dam se koliko god mi nekad bude tesko. Naslusam se svakakvih prica o zlim i pokvarenim ljudima, o sihirima o ovome o onome...jeza me spopadne. Ali vidim da sve mi imamo nocne more, nesanicu, misli koje se ponavljaju pa mi bude lakse i eliminisem takve gadosti. Ali Boze dragi, kakve samo misli naviru, hiljadu puta se ogrijesim o druge i pitam se jesam li losa osoba ili sam na putu da to postanem. Bojim se da preispitivanje i analiza i razmisljanje ne postanu navika u mom zivotu...
Black, sto se tice udaje i djece, i ja se toga bojim, znam da mi je vrijeme, nazirem ga i kao da ga mogu dohvatiti ali osjecam da jos nisam spremna. Strah me da ne izgubim osjecaje koje gajim prema decku, da se nesto ne promjeni da ja sa svojom anksioznoscu ne userem sve, ne znam se postaviti nikako. Ko da nemam dovoljno volje ni snage. Znam da tu snagu moram povratiti, ali ne znam odakle poceti, ne znam kako. Mnoge strahove sam eliminisala, i dalje imam strahove od depresije, patnje mene i drugih, gubitka kontrole i razuma, ali se ne dam i nastojim sebi reci da je sve to normalno.
_____________________________
Lajla
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
.Svaka cas_t,ja zivim za dan kada ce mi biti DOBRO
