Rabi
|
mila mi, kazes izgleda da te tek pocinju hvatati one najcrnje misli, i ono najgore! Ja cu te samo upitati: Sta si mislila kad ti se tek ovo pocelo desavati? Svaki strah, svaki novi simptom, svaki novi osjecaj, svaka nova misao je za nas NAJGORA I NAJTEZA I mislimo da je to bas to i da je kraj! A u stvari, kad nas malo popusti shvatimo da nam se nista nije dogodilo i da je proslo, i da je to samo ova nasa Prihvati, strah nemoj bjezati od njega i truditi se nasili da ga zaobidjes i sakrijes se od njega! Ovako, mene je strah smrti, sviju nas je strah, ali normalna kolicina straha je zdrava, ali nenormalna(kao kod nas) dovodi nas do ovakvog stanja! Znaci strag me smrti...i ja stalno razmisljam o tome zasto ljudi umiru (pisem u sadasnjosti ali ja sam ovo prevazisla hB), pa kako li je umrijeti, bolili, hocu li se napatiti, pa kako je umrijeti od srcanog zastoja, kako od mozdanog udara i ja to sve zamisljam i umisljam kojekakve simptome! I onda ako me slucajno nesto zaboli, odmah je ludnica i uzbuna......ja umirem!!!!PAnika! Eh, ali sad sam pocela ovako, pomirila se sa smrcu! Kako? Ovako, kazu: ''''smrt je bliza od kragne iza vrata'''', sta to znaci, znaci da toliko kratko traje i da je toliko tanka linija izmedju zivota i smrti kao sto su blizu, kragna i vrat! Kad sam sebi ovo predocila, skontala sam da je moj strah od toga kako cu umrijeti, besmislen jer ako je toliko tanka linija izmedju zivota i smrti, kako cu ja kad budem umirala osjetiti da li me boli i kako je to:)))I na kraju krajeva, kazem sebi kad mi dodje, ma nek umrem SAD! Probajte ovako, na glas sebi reci....tako rpihvatate scoje strahove kakvi god da su! Mozda cete pomisliti da sam blesava, ali vjerujte mene je ovo izvuklo! I znala sam sebi sama na glas govoriti, tj. kritikovati sebe zasto razmisljam o glupostima, zasto se uspanicim bezveze....kazem sad sebi smiri se, i sagledaj REALNO situaciju! I kad sagledam, realno, vidim da jedino ne realno u svemu tome je moj strah! A toliko sami sebi znamo izrealizirati SVE crno i najgore!!! Mila mi, ja sam isla kod psihologa, zena koja mi je pomogla ne opisivo...Stvarno, tu zenu toliko volim i cijenim, jer me njena pomoc i njene smjernice uputile kako da sama sebi pomognem! I moj ti je savjet da ne cekas, vec da odmah ides!
< Poruku je uredio Rabi -- 2.10.2011 13:32:26 >
_____________________________
06.09.2008. Adnan 02.12.2010. Ajša
|