HNF
|
Evo da vam se i ja pridruzim. Citam vas vec dugo a nikako da napisem i svoj problem, pa odlucih sad. Ja imam bebu od 10 mjeseci i imam taj strah da joj nesto ne uradim. Volim je navjise na svijetu, ali uvijek mi te prisilne misli u glavi sta sad da joj ne daj boze naudim, ajjj pa se pocnem sva trest i preznojavat od straha. U sustini znam da joj necu nauditi, jer je voliiiiim najvise, ali uvijek mi se namecu te misli da nekom nesto ne ucinim lose, koga volim, posebno svom djetetu. Isla sam i kod psihijatra. Ona kaze da mi tablete nisu potrebne, da ja nisam za tableta, ( a inace vazi za jednu od jakooo dobrih psihijatrica) i da cemo to rjesavat psihoterapijom. Kaze mi kao najlakse je propisati tablete, daj da kroz razgovor otkrijemo sta je u pitanju, a tablete se daju kad ide tesko sa psihoterapijom. Ja se samo pitam hoce li ikad ovo prestati, ovaj strah, ove misli, strah da cu poludit itd. Ima dana kada sam super nema ni misli, ni nicega, onda najednom se pocne javljat. Inace niko nista ne primjecuje na meni, ja sam ok sto se tice drugih stvari, izlazim, smijem se , sve ok, samo sto me strah da sam sama s bebom, a ipak svaki dan ostajem sama s njom. Onda samo razmisljam sta ako sada izgubim razum pa nesto uradim, itd .Sreca pa imam muza za pozelit, on mi je naaaaajveca podrska, svaki dan pricamo i bude mi puno lakse. Kaze on meni pa ja da nesto cudno primjetim na tebi, mislis da bi te s takvom lakocom mogao ostavit s bebom i otici na posao, ti si tako dobra majka, da ja to nikad nisam vidio...I stvarno nista mi nije tesko za moje dijete, ali taj glupi strah. A moram napomenuti da sam u zadnje 2-3 godine imala nekih teskih situacija, i da sam pod stresom, kaze psihijatrica pa sta si sve prezivila nije ni cudno sto imas te misli- Izvinite na ovako dugom postu, ali eto morala sa s vama podijeliti ovo, da mi neko napise da li ima slican problem, misli, strahove, da li je moguce izlijeciti se od ovoga ( kazu da jeste ), bilo kakvo ohrabrenje ce dobro doci. pozzzz
|