emma.L
|
Jučer su nam navratili prijatelji sa bebom od 2,5 mjeseca. I ja sam Emu pripremila i skupa smo se radovale posjeti. I pita me može li ga ona "duzati". Rekoh, ma mala je to beba, skroz mekana, mora se polako, ali mogu ga ja držati a ona da ga cmokne u nogicu i pomilki po glavi. I sva je ona sretna bila. I ljudi na vrata, ja uzmem bebu da se skinu, i čučnem pored Eme odmah da joj ga pokažem, a ona samo baci pogled i pobjegne tati u kuhinju  . I ušli smo, sjeli, ja držim malenog i zovem je, nigdje je. I odem po nju, ona stoji kod radijatora i samo me gleda. Morala sam je uzeti i posjesti u krilo, a kasnije čak i ljuljati kao bebu. Baš me je potreslo kako se osjetila zapostavljenom iako sam cijelo vrijeme komunicirala s njom. E zamislite da sad trebam roditi i da sam ovo vidjela - bila bih pretužna iako znam da je sve to normalno.
A u zadnje vrijeme osjećam da bih se mogla malo dopingovati i oporaviti i krenuti sa drugim. To kad sam razmišljala samo o sebi i mom tijelu i energiji. A sad me ovo baš poljuljalo. Ipak ćemo sačekati još godinicu, pa ganjati tu razliku od 4 godine.
I nedavno pričam s mužem o prinovi, i odjednom oboje kažemo u zezanciji "pik, meni Ema"  . Zaista me još malkice odbija pomisao na nervoznu bebu, koja ne voli goste, ni ljude općenito, ni izlaske, ni vožnju, ni šarenilo, ni kolica, ni ljuljanje...ništa osim mame i nosanja (a takva je Ema bila prvih par mjeseci i umalo sam ispalila na živcima). Ali dok sam ja počela razmišljati, eto bebe, čini mi se  .
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
al ništa nisam spomenula mm al sam tokom odnosa pazila dooobrooo 
