|
Anoniman -> RE: Prvo odvajanje od roditelja (6.12.2011 14:28:52)
|
Svako dijete u svojem odrastanju prolazi kroz razdoblja kada je posebno snažno vezano uz roditelje, naročito majku. Kad god ga pritom pokušate ostaviti s nekim drugim, svoju povezanost pokazuje na vrlo glasan i buran način: neutješno plače kad ga ostavljate u jaslicama, čvrsto vam se drži za ruku i ne pušta je cijelo vrijeme posjeta vašoj rodbini, objesi vam se za nogu i ne ispušta je kad pokušavate izaći kroz vrata... Ako uspijete zamisliti i shvatiti zašto je dijete tako uznemireno pri pokušaju odvajanja, moći ćete pomoći djetetu da prođe kroz tu fazu razvoja, a i vama će biti lakše izdržati i biti strpljiv. Zašto se dijete tako ponaša? Djeca stvaraju blisku emocionalnu vezu s onima koji se o njima najviše brinu - najčešće s majkom, ali to jednako tako može biti i otac, baka, djed ili dadilja. Istraživanja pokazuju da će se novorođenčad češće okretati prema mirisu mlijeka svoje majke, u odnosu na tuđu dojku, kao i da češće imitira majčina usta, pokrete jezikom i mimiku lica prvih tjedan-dva svojeg života.Značajna faza u razvoju zbiva se oko 7. mjeseca života kad beba počinje razlikovati ljude koje poznaje od onih koje ne poznaje.
Na početku njezina malog života bebi je majka njezin cijeli svijet, no postupno će početi promatrati oko sebe i otkrivati druge ljude, mjesta i doživljaje. Značajna faza u razvoju zbiva se oko sedmog mjeseca starosti kad vaša beba počinje razlikovati ljude koje poznaje od onih koje ne poznaje. Tada se počinje javljati i nelagoda i tzv. "strah od stranih lica" i u toj će se fazi dijete privijati k vama svaki put kad se susretne s nekim nepoznatim, ali i kad se nađe na nepoznatu mjestu ili čuje nepoznate zvukove. Dijete vas tada koristi kao mjesto sigurnosti, provjeravajući pritom vaše ponašanje, tj. smatrate li vi (i to svojim ponašanjem pokazujete) da je situacija ili osoba sigurna. Psiholozi također govore i o tzv. "problemu separacije", kada svaki pokušaj odvajanja djeteta od majke (ili druge osobe s kojim je dijete povezano) u stresnim situacijama, kao što je nepoznata okolina, nepoznata osoba, bolest djeteta i sl., izaziva burne reakcije i prosvjed djeteta. Roditelji se, nesvjesni ove faze djetetova razvoja, često iznenade reakcijama djeteta koje ranije nije pokazivalo strah od novih mjesta, situacija ili ljudi, a sada odjednom ne želi ni pogledati manje poznatu osobu, grčevito se drži za mamu tijekom posjeta i sl. I tada je najčešća reakcija roditelja da silom pokušavaju navesti dijete kako bi pristalo da ga u naručje uzme netko drugi, govoreći najčešće "Što se bojiš (ili sramiš) pa neće ti nitko ništa..." i pomalo im je neugodno što je njihovo dijete tako sramežljivo, bojažljivo i neprijateljski raspoloženo prema drugima. Kad je samo mama važna U toj fazi česta je situacija da dijete prihvaća, obraća se i uvažava samo i jedino majku (ili osobu koja se stalno brine o njemu) pa se očevi često počnu osjećati odbačeno. Može im biti teško ako im dijete ne želi prići kada dolaze kući s posla ili puta, kao da ih ne poznaje, već trči mami. Posebno može takvo ponašanje pogoditi bake i djedove kad dolaze u posjet (ako dijete ne živi s njima). No, pogrešno bi bilo takvo ponašanje zamjeriti djetetu ili majci, "jer ga na to potiče, jer je previše popustljiva, jer ga je razmazila...." Dijete to ne radi namjerno, niti ga se tome može naučiti. Takvo ponašanje samo je znak sazrijevanja i razvoja ličnosti. Pritom je djetetu potreban osjećaj sigurnosti, koji nalazi uza se samo jednu osobu ili dvije osobe koje se o njemu najviše brinu i s kojima je dotad provelo najviše vremena. I u tim biste situacijama, zato, djetetu trebali nastaviti pružati podršku, a ne povući se - to je samo faza u razvoju koja ne traje vječno. Kada se pojavljuje? Preveliku vezanost za vas primijetit ćete prvi put u dobi između šest i devet mjeseci. U toj fazi razvoja, oko šestog mjeseca, bebe polako postaju sposobne osjetiti i shvatiti da im je netko izuzetno važan i osjećaju veliku nesigurnost ako taj "netko" nije uz njih. Počinju shvaćati da su roditelji zasebne osobe koje mogu doći i otići. Iako roditelji takvu snažnu povezanost i neodvojivost zamjećuju prvi put oko šestog-sedmog mjeseca starosti, ona se može pojaviti kad god se dijete osjeća nesigurno. Ponovna, jača ovisnost o roditelju javlja se oko treće godine pa i oko sedme, kao normalna faza u razvoju djetetove ličnosti. No, već od prve pojave takve ovisnosti o vama, ako uspijete ohrabriti dijete i uvjeriti ga da je sigurno te mu pomoći da prebrodi neku ugrožavajuću situaciju, djetetovo će samopouzdanje ojačati i kad se god ponovno nađe u sličnim situacijama sve će se lakše s njima nositi. Ne trebate brinuti da je pretjerana dječja ovisnost o vama, posebno na ranom uzrastu, znak da će se dijete razviti u nesigurnu osobu. Dijete jednostavno reagira na određeni sklop okolnosti u skladu s tijekom razvoja i svojim mogućnostima. Ako bebu morate napustiti na neko vrijeme Ako se morate vratiti na posao, pokušajte što je moguće više otkloniti i umanjiti osjećaj straha i nelagode kod bebe kad je ostavljate nekome drugome na brizi. Kako većina djece polazi u jaslice upravo u dobi od oko godine dana, u toj osjetljivoj dobi razvoja, prije polaska u jaslice, zatražite savjet stručne osobe-psihologa, odgajatelja, prošećite s djetetom do jaslica nekoliko puta, rezervirajte nekoliko dana na početku polaska u jaslice kako biste osigurali postupan dolazak i produžavanje dužine boravka djeteta u jaslicama. Djetetu će pomoći i ako vas vidi u prijateljskom razgovoru s odgajateljem. Sve to zaista će pomoći djetetu, ali i vama samima, da prevladate nelagodu što dijete prepuštate drugima na brigu. Kad dođe vrijeme polaska u jaslice, tada opraštanje od djeteta treba biti toplo i što kraće, jer produžujući opraštanje s djetetom situaciju samo pogoršavate i kod djeteta pojačavate osjećaj straha. Ako se brinete da će dijete cijelo vrijeme plakati za vama, odgajatelju ostavite brojeve telefona na kojima vas može pronaći, bude li to potrebno. Prilagođavanje djeteta na odvajanje uobičajeno traje dva do tri tjedna, no ako i nakon nekoliko tjedana neutješno plače pri odvajanju od vas, porazgovarajte s odgajateljem ili stručnom osobom u jaslicama kako biste zajedno pokušali otkriti stvarni problem. Pretjerana povezanost i kada ste zajedno Nije samo odvajanje situacija u kojoj će se dijete "zalijepiti" za vas - bilo koja situacija u kojoj se dijete osjeća nesigurno i ugroženo natjerat će ga da se čvrsto drži vas. Većina djece, kada se osjeća nesigurno, radi tješenja i hrabrenja obraća se osobi kod koje se osjeća najsigurnije. To je najčešće majka, ali to može biti i netko drugi, otac ili onaj koji se o djetetu najviše brine. U situacijama kad je dijete bolesno, izloženo vrlo glasnoj buci ili okruženo nepoznatim osobama te u potpunoj nepoznatoj okolini, dijete će se još jače "zalijepiti" za vas. Najgore što se može učiniti u takvoj situaciji jest da ga odgurnete od sebe i pokušate prisiliti da se s tom situacijom nosi "normalno" i ponaša "zrelo". Mnogo je bolje zagrliti dijete, porazgovarati s njim, ohrabriti ga, objasniti mu situaciju i pokazati mu da razumijete kako se osjeća. Vladajte situacijom i nemojte preburno reagirati, jer će u protivnom dijete misliti da se s pravom osjeća nesigurno i ugroženo. Vaše dijete, poput odraslih, ima pravo da mu se ne sviđa ako je bombardirano vizualnim i slušnim podražajima (poput situacije kada se mala beba vodi u kino, na utakmicu, među mnogo bučnih ljudi, na bučne proslave i sl.). Dajte mu vremena da se prilagodi novim situacijama, neka ostane u vašem krilu dok se ne privikne na situaciju i dok se ne osjeti sigurnim. No, ako protestira, poštujte njegove osjećaje i maknite ga iz situacije koja ga uznemiruje i straši u tolikoj mjeri da se ni uz vas ne osjeća sigurno. Rođenje drugog djeteta u obitelji također može izazvati pretjeranu povezanost uz majku. Svako će se dijete u toj novoj situaciji osjetiti ugroženo na neki način. Može čak misliti da ga želite zamijeniti s tom novom bebom. Ta situacija može kod djeteta izazvati i "bebasto" ponašanje, tj. regresiju u ponašanju, kada se javljaju oblici ponašanja koje je dijete već preraslo (ponovno počne mokriti u krevet, tražiti dudu iako ju je odbacilo, ponovno počne puzati iako već dobro hoda, ponovno počne sisati palac, tepati i sl. Oko takva ponašanja ne treba se zabrinjavati - to je normalna reakcija djeteta na novu, za njega tešku situaciju kojoj se mora prilagoditi. Naravno, takve reakcije bit će jače izražene ako se dijete nalazi upravo u fazi vezanosti za roditelje. Tada pokušajte razumjeti kako se ono osjeća i ako poželi ponovno bočicu, maženje, uspavljivanje, nemojte mu to odbiti, zadovoljite takvu želju. Dijete treba vašu pažnju i ljubav kao i nova beba u obitelji. Autor:
Prof. Vesna Hrvoj, psihologinja i pedagoginja
|
|
|
|