|
makana -> RE: Prvo odvajanje od roditelja (16.7.2010 14:54:47)
|
hehehhe, da se nadovežem, smeta mi samo kad baš pretjeraju pa izbacuju stvari i lupaju, onda odmah reagujem, ali mi ni najmanje ne smeta što su drugačije kad su kod nane, nekako imam osjećaj da tako treba biti i malo mi je čak potajno drago što imaju više slobode ma kako to sebično zvučalo, preferiram da su nane i dede blaža naša verzija, inače almedina već drugu noć spavala kod nane, ali samo zato jer je tako bila umorna da nije mogla dočekati budna baba da dođe po nas, a lamiju uvijek i teglim sa sobom jer se još hB dojimo
prvo razdvajanje, almedina i povratak na posao, bilo je plačno, sad ovo drugo kad sam dvije trebala ostaviti e to je bila muka, tri dana pred početak rada nisam bila dobro, i psiha i fizika proradile i milion pitanja: pa što ja ostavljam svoju djecu, zar neko drugi da moju djecu čuva, pa niko ne zna njihov ritam kad koja spava jede, šta voli...
ali sve je to u roku službe, sad mi nedostaju po cijeli dan, a kad ih se dočepam e tad poslije pola sata voljela bih tajm aut, pa onda opet grljenje, a njih dvije isto ne budi primjerno puštene s lanca
treba gledati pozitivne stvari odvajanja, a svjesno zažmiriti na negativno jer mi njih ni od čega i ni od šta sačuvati ne možemo, meni je lamija već nekoliko puta pala sa kreveta i svaki put sam bila užasnuta i obećavala sebi da mi se to nikad nikad neće ponoviti...jašta
|
|
|
|