Blue rose RR -> RE: Odvojenost od djeteta (15.2.2008 15:04:15)
|
DRAGA MOJA, Svakoj majci užasno teško pada odvajanje, i većinom svaka od nas prvo ubijedi sebe, pa onda cijelu okolinu kako moje dijete, Bože moja, ne bi preživjelo, bilo sito, ugrijano, naspavano..ni kod koga izuzev samo, i iskljućivo kod svoje MAMA, (čitaj mene)... Kako vrijeme prolazi, naša privrženost je sve veća, ali dolazi i do buđenja one normalne MENE, koja mi kaže da će doći dan kada stvarno moje dijete će morati otići zbog mase razloga, kod nane, majke, svekrve, djeda, tete čuvalice, obdaništa... Eh onda malo po malo počinje nagovaranje, prvo mene same da učinim prvi korak i prevalim preko usta: večeras će dijete da noći kod majke... I kada se to desi onda smo rahat...i uvidimo da smo to mogle DAVNO uraditi, a ne davati od sebe n-na- n-tu i snage, i sna, i volje, i čega sve ne...da bi smo dokazali i sebi i drugima da smo mi bolji roditelji nego bilo ko na ovom Dunjaluku... I sve smo mi manje-više iste...najbolje mame.. Isto je i kod mene bilo...od 8 mjeseca kikicu mi čuva isključivo moja mama, iz mase razloga: - prilično je stroga u odgoju, što odgovara i mom muži i meni; - odlučna je u sprovođenju teze: reda i discipline u odgoju djeteta; - mlada žena koja ne kuka kako je sve živo boli (ovo je na račun moje svekrve); - fleksibilna kada je upitanju naše radno vrijeme. Toliko od mene, ako mi šta još na um ne padne...
|
|
|
|