|
mynxlee -> RE: vaša porođajna priča (29.12.2008 14:31:05)
|
Evo brzinski da vam se javim dok spava i ispricam svoju porodjajnu pricu, pa dokle stignem. Tek smo juce uhvatili neki ritam spavanja i hranjenja. Non-stop mi je bio budan i stalno trazi da jede.
Ukratko da vam opricam sta mi se desavalo prije, za vrijeme i poslije poroda.
Termin mi je bio 08.12. Medjutim, kako se mom bebanu nije izlazilo van 18.12. sam primila infuziju za izazivanje trudova da testiraju reakciju bebe na nju. U subotu sam dobila one prave trudove, vjerovatno izazvane tom infuzijom. Subota ponoc zaglavila sam na hitnoj. Imala sam jake bolove, no ne i dovoljno ucestale za porod. Tad sam bila otvorena samo jedan prst. Doktorica me pitala zelim li ostati u bolnici ili da idem kuci, iako mi porod vjerovatno slijedi u nedelju. Pristala sam da idem kuci. Sta cu bezveze u bolnici se muciti. Kod kuce sam cijelu noc do 07 h ujutro prejaukala. Boli da poludis. Ni mm nije mogao spavati od mene, a ja jadna trpila ko biva da on malo odspava.
Otisli smo opet u bolnicu, tamo su me primili i poceli pripremati za porod. Uradili su mi klistir (ruzan osjecaj). Drzala sam onu vodu u sebi 10 min, a meni se cinilo ko citava vjecnost. Koje olaksanje poslije... Ah! Onda sam imala etericnu kupku sat vremena. Uzivala sam, brckala se i mislila sam da ce mi i takav biti porod, ali... Avaj!
Obukla sam onu sexy spavacicu i sexy mrezaste gacke s uloskom od pola metra i poslali me u sobu gdje cu lezati da nesto malo jedem. Poslije dorucka malo smo mm i ja hodali uz i niz stepenice da se otvorim, jer sam bila otvorena samo 3 prsta.
Oko 11 h primili su me u porodiljsku salu. Smjestili na krevet i davali mi nekih infuzija silu. Destiliranu vodu sam primala da se beba smiri, jos neku infuziju da se bolovi sto jaci izazovu, antibiotik da beba ne dobije infekciju i neke tabletice pod jezik da se sto vise otvorim. Uhvatila me groznica od nespavanja, gladi i umora. Stalno sam isla na wc siskiriskiti s onom infuzijom, a to je bio cijeli proces.
Tad su krenuli oni pravi bolovi. Otvorila se 6 prstiju a porod krenuo. Nema kud izaci. boliiii.... Uh! Prvo sam pocela vristati kako da dozivljavam neki ludjacki orgazam, a onda kao kad Musa dere jarca. Trpila sam bolove (tad je zaova bila sa mnom u sali, a mm otisao do kuce dok ne krene porod da nesto jede). Kad su rekli zaovi da mogu jaukati i gurati, ali to ne znaci da se poradjam ono zaprave, ja sam jaukala, cula sam se do bosne, cini mi se. Lezala sam na lijevom boku raskrecena. Vristala sam iz sveg glasa (poslije kad se to sve zavrsilo mene bilo sramota). Zaova jadna pozelenila od straha. Probili su mi vodenjak. Kad sam osjetila da nesto curi, mene bi sramota da se nisam mozda upiskila, pa sam pitala sta izlazi.
Namjeste me na ledja i porod krene. Bile su 1 babica, jedna babica ucenica i doktorica. Inace porodila me ucenica. U tom momentu dodje i mm, a zaova je izasla. Kad sam pocela ono pravo gurati, nije trajalo dugo i to mi je bilo takvo olaksanje. Prvo sto sam promijenila polozaj, a drugo sto mozes gurati do mile volje. Bio mi je malo zapeo pri izlasku, pa je trebalo vise tiskanja. Sve babice uglavnom govore i engleski, a meni se potrefila smjena da ne znaju. One polako navlace rukavice, a mene muka hvata. Mislim, pa kud i ucenica. Mene pritislo, a ova ceka da joj objasni kako i sta. Majke mi, doslo mi nekog da uhvatim za gusu i da pocnem daviti koliko me bolilo. Nisam otvorena koliko treba, dijete izlazi i trudovi nisu bili dovoljno jaki. Elem, kad je sve to krenulo, kasnije mi je najsmjesnije bilo sto babice ne znaju engleski, pa mi govore na njemacki, ali ono bas galame, a mm meni brzinski prevodi. Dok on meni prevede prodje trud hehe... Poslije sam ja to sama uhafizala, pa mi nije trebao prevodilac.
Raskreci ona mene rukama, kao kad malo dijete proviruje u kesu da vidi sta mu je neko donio.
Izadje glavica, a ja gledam. Kaze mm da ne gledam, plasio se da cu se prepasti. Dobijem onaj poticaj i jos jednom - dva puta se napnem i izadje moj mali Ivan. Prilikom izlaska osjetila sam vrucinu dole, a to je znacilo da sam pukla. Cim je izasao sav bol ovog svijeta je prestala, pogotovo kad sam ga vidjela. On se koprca, ne mogu ga uhvatiti na onom stolu. MM je svecano presjekao pupcanu vrpcu. Morala sam se jos jednom napeti da izadje posteljica. Koliko sam se napinjala i stezala rukama, igla od infuzije u ruci mi se okrenula kontra. Odmah su ga onako krvavog zamotali u peskiric i meni dali. Nije bio plav uopste. On se vrti, a mm sve govori da ga drzim da ne ispadne. Hehehe...Odmah je poceo kihati i polako otvarati okice.
Onda je slijedilo sivanje. Pukla sam uzduz i poprijeko. Pucanje je drugog stepena. Preko 4 cm sam pukla. Doktorica me sivala. MM ju pitao koliko savova imam, a ona je rekla da ne moze reci, jer ne usiva kako se inace usiva nego nesto komplikovano. Zvali su i nekog glavnog doktora da vidi kako sam pukla jer je otislo do anusa skroz, pa da provjeri u kakvom mi je stanju guza, tj. kako cu kakati. Hvala Bogu, tu imam samo vanjske savove i nije strasno, ali sam usivena od - do. Sivenje je trajalo sigurno sat. Dali mi 2 anestezije dole, ali opet je bolilo. Najgore od svega mi je bilo biti tako dugo raskrecena. Noge me zabolile.
Htjeli me prenijeti na drugi krevet, ali sam presla sama. Nista me nije bolilo.
Tako se rodio mamin i tatin sin Ivan u 16,51 h, dug 52 cm i tezak 3.350 g. Dobio je najvise ocjene APGAR 9/10/10 i ocjena za kiseonik u plucima je bila 7,34. Mene su svi pohvalili na hrabrosti i kooperativnosti. Sta da kazem, mislim... I ja sam zadovoljna sa njima, bez obzira na sve. Cijelo vrijeme su bili super i ova ucenica je od pocetka bila uz mene. Ma samo ih mogu pohvaliti.
Ostala sam tu, na tom odjelu, s Ivanom u narucju i s mm pored sebe 2 sata. Onda su me smjestili u sobu. Mogla sam odmah da hodam. Ma nista me nije bolilo. Ne boli me ni sad. Samo ako dugo sjedim. Ivan je cijelo vrijeme boravka u bolnici bio sa mnom. Samo su ga nosili ujutro da ga izvagaju. Morala sam ga presvlaciti, mada su mogli i oni. Samo pozvonis i sta god ti treba oni ti urade ili donesu. Ko u hotelu. Hvala Bogu odmah mi je krenulo i mlijeko pomalo, pa sam ga hranila, tako da mu nikakvu prehranu nisu davali. Osoblje je i tu bilo super. Uglavnom znaju engleski, pa sam se sporazumjevala nekako, a i ako ne znaju, razumijem dosta njemacki (moras razumjeti, nemas izbora) i znam sta mi govore, ali problem je bio sto im ja ne znam bas odgovoriti. Bile su i dvije med. sestre nase, pa sam se s njima skompala. Ova jedna mi svasta nesto dala za Ivana, neke pokloncice, mada je od bolnice isto tako dobio veliki paket svacega od odjece do kozmetike i hrane i cajeva za mene, za dojilje. Sve u svemu u bolnici nam je super bilo.
Iz bolnice smo izasli 25.12. na Bozic. Trebali smo i 24.12., ali pedijatar nije dolazio taj dan pa nismo mogli. Pregledao je, sve je super. U bolnici smo uradili sve moguce testove i screeninge za svaki slucaj. Iz bolnice smo izasli teski 3.310 g. Meni se maternica povukla i sam imam opet skoro pa svoj stomak.
Kod kuce je prilagodba isla malo teze, pogotov prvi dan, ali svakim danom je sve lakse. Samo stalno neko ima, ulazi u sobu, pa nemas svoj mir, pogotovo ako dojim. Bilo je malo i suza, ali proslo je.
Mlijeka imam ko kakva simentalka. Curi na sve strane.
Imam i babicu koja nas obilazi. Do sad je bila 3 puta. Iz beograda je i super je zena (trazila sam neku s naseg govornog podrucja da mogu prozboriti s njom kako treba). Danas ga okupala po prvi put (ovdje se bebe ne kupaju cesto) i izvagala, pa sad tezi 3.360 g. Dolazice cesce dok pupak ne otpadne, a kasnije rijedje po potrebi.
Ivan mi je masala cvrst. Nije kao neke bebe opusten, kako sam ja to zamisljala, vec kao veliki. Prvi dan je poceo sam okretati glavu kad bi lezao na stomaku, od Bozica se smijulji kad spava. Svima nam je razonoda. MM se topi kad ga vidi, a sve se boji kako ga drzimo, kako ga ljubimo da ga ne povrijedimo. MM je na odmoru. Kaze da mu se ne ide na posao, jer mu tesko sad ostaviti nas dvoje. Ne odvaja mu se od nas ni minute.
Uzivila sam se u ulogu majke i zaista je lijep osjecaj kad uz sebe privijes ono malo bice koje je raslo u tebi i koje je dio tebe. Porod je za mene bio bolan, ali vrijedio je svake boli. Da me bolilo sto puta toliko, vrijedi. Mada kazem, slijedeci put cu ko carica na carski rez. Taman se tako mogu poroditi jos 3 puta i meni dosta hehehe...
Evo ga spava vec skoro 3 sata a to je wow za njega.
Toliko... Ukratko! Hahaha...
P.S. Za buduce mame. Nemoje se plasiti moje price i sto opisujem bol. Kao sto sam rekla boli, ali vrijedi. Uostalom, nije svaki porod isti. Ja vama zelim brz i lak porod, a osjecaj poslije poroda i oporavak isti kao sto je moj.
Hvala na strpljenju za citanje jer sam otisla na dugo i siroko kao sto sam dole pukla [image]http://gfx2.hotmail.com/mail/w3/ltr/emoticons/smile_wink.gif[/image]
|
|
|
|