IZVORNA PORUKA: Bambi09

Marina draga, ti se bas napatila... ali hvala Bogu pa je na kraju sve u redu... a to za studentice, to mi je najveca glupost na svijetu sto postoji, da se tako praksiraju na zenama koje jedva da opstaju zive u tim momentima... kada se sto kazu svaka kost rasklopi i kada je zeni najpotrebnije da sto prije se smiri, oni tako da dozvole da anestezija izlapi... kriza i katastrofa... a sve mi nesto govore eh najbolje je vani, ma nema Bosne nigdje...

IZVORNA PORUKA: Amrino RR

03.03.2010.
To jutro sam trebala na redovnu kontrolu i ctg. Termin mi je trebao biti sutradan ali s obzirom da sam prvu trudnocu „prenjela" osam dana... na neki sam se nacin pribojavala da ce se to desiti i ovaj put...a vec mi je, iskreno,  bilo dosta svega. Postala sam teretna i teska sama sebi (a vjerovatno i ostalima [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image] ). Kako mi je cijeli protekli mjesec bio jaaaako mucan i tegoban (stariji sin Hamza je morao na operaciju kile...pa sam prozivjela najgore dane u svom zivotu) nekako sam osjecala kako gubim onu pozitivnu energiju koja je u meni jos bila ostala.
I tako...budimo se mi to jutro, obalacimo i spremamo se da krenemo u bolnicu na kontrolu...Hamza nezgodno padne i udari potiljkom o cosak zida. Odmah mu je iskocila tako strasna cvoruga, velicine ping- pong loptice koja je jos po sredini imala i rasjekotinu, da sam ja jedino uspjela da vrisnem i trazim od muza hladne obloge.... Dok je on plakao...ustala sam i po prvi put u zivotu popila dva Persena za smirenje...Osjecala sam se uzasno!!!  [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley19.gif[/image] Umjesto na kontroli- zavrsili smo na CUM-u na snimanju...On je plakao cijelo vrijeme i zalio se kako ga boli glavica a meni je to, nakon sto je operisan, bilo previse i jedva sam se suzdrzavala da ne pocnem vristati od muke....Hvala Bogu- snimak je bio uredu i on se nakon nekog vremena malo smirio tako da smo ipak otisli i na kontrolu. To je bilo oko 13 sati. Hamza je zaspao muzu na rukama (nije mogao ni u  AS od cvoruge) a ja sam vozila. Na kontroli su mi uradili ctg i uzv...a ja sam imala kao neke blage bolove. Moj doktor me upitao zasto pravim face i rekla sam da imam „lazice". Pitao me jesam li sigurna da to nisu kontrakcije a ja sam se samo slatko nasmijala i rekla da 100 % jesam i da bih voljela da jesu jer ne boli mnogo [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley1.gif[/image] . Krenuli smo kuci. Kako ja nisam tog dana nista pojela (osim ona dva Persena hahahah) stali smo usput da kupimo pitu. Tu i tamo sam i dalje imala neke bolove koji nisu bili tako jaki ali sam ponekad morala i da dooobro usporim voznju...a dok su me druga auta obilazila i preticala MM je samo gundjao nesto u smislu „Pa valjda se jos necemo i slupati" i „Nije valjda da se SAD poradjas" (hahahah). Prije nego smo stigli kuci svratili smo u granap da Hamzi kupimo „nesto", kako on to kaze, a meni su bolovi postalali sve jaci...Tete u granapu su me gledale kako pravim face i uspuhujem i mislim da su jedva cekale da izadjem samo da im se ne porodim tu. Stigli smo kuci i konacno sam se dokopala pite! Kako sam gladna bila!!! [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/jezicek.gif[/image] Dosao je i svekar i nakon nekog vremena , gledajuci mene kako uspuhujem, samo je konstatovao: „Bogami je tebi to svakih 5 minuta! Ja odoh odavde!" Meni je to bilo jako smijesno...ali u neku ruku sam utrtala jer iako bolovi nisu bili tako jaki javljali su se dosta cesto. Nazvala sam svog doktora i rekla da nisam sigurna jeli krenulo ili su laznjaci a on je rekao da ce se vratiti u bolnicu (bio covjek kreno kuci) pa da se nadjemo tamo za 20 minuta. Svekar je otisao kuci i poveo Hamzu. Htjela sam da ga izljubim i izgrlim jer sam znala da ga mozda necu vidjeti vise taj dan ali on je bio zainteresovaniji za voznju liftom. Nastala je panika...Pa ja jos nisam sve bila ni spakovala...!!! Bolovi su postalali jaci i vise bez MM-a nisam uspjevala da ih predisem...On me masirao po ledjima i bas mi pomagao. Nekako smo se spremili i krenuli... Bolovi su, umjesto da uceste, urijedili...i vec sam pocela rondati i kukati kako sam bezveze zvala doktora....kako je garant prerano i kako ce me ostaviti u bolnici a ja garant nisam ni prst otvorena. Stigli smo do bolnice. Usla sam u sobu za preglede a unutra moj doktor i nekoliko srednjoskolaca na praksi...Zacudo- nisu mi zasmetali...Legla sam na sto. Pregled nije bolio a cula sam ga samo kako govori- „pa ti otvorena 7 prstiju". Jao- niko sretniji od mene! [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/bravo.gif[/image] Pocela sam se smijati i plesati u onoj sobi a one seke su me blijedo gledale (jadne- nista jos ne kontaju...). I onda brze- bolje na sprat. MM i jedna sestra su isli samnom...Nisam htjela u lift nego pjeske. Bolovi i dalje super podnosljivi.
E onda u prijemnu sobu...oblacim spavacicu i konstatujem da sam zaboravila papuce! Nema veze....daju mi oni neke svoje a doktor mi se smije...E sad...Raspravljamo se nas dvoje...On mi fino kaze: „ Amra- moras me sad slusati- pusti mi one svoje fix ideje"...hoce da mi probije vodenjak. Ja ispitujem zasto, mora li...hoce li me boliti...I on i sestra i dr. Puzic me gledaju i smiju se...Njima je to rutina i sve ja to kontam a ja ni sama ne znam sta cu i kako cu. Na kraju popustam i prepustam mu se. Niti sam imala snage a ni volje da „tjeram svoje" a da budem iskrena- ni sama nisam znala sta tacno zelim. Lijezem na sto...zmirim...Osjecam pritisak i bol a onda i vodu kako izlazi iz mene...boli me...ali on i dalje ne prestaje...Uzas...Sestra mi stavlja braunilu...osjecam iglu u ruci...ali kaze da mora ponovo jer ne moze da mi nadje venu...Bode mi drugu ruku. Pitam jeli to „drip" kaze jok- buskopan, da me malo opusti...Bolovi su prestali. Ja pricam s njima cijelo vrijeme ko navijena...Muntam ih da me ne sijeku...da mi govore sta i kako da radim. Dizem se sa stola i osjetim nesto ljigavo medju nogama...Krecem da uzmem svoje stvari i da idem u sobu. Usne mi odjednom postaju jaaako suhe a ja ne mogu da skontam gdje cu naci vodu. Odjednom me obuzima slabost i imam osjecaj da cu se onesvjestiti...mraci mi se pred ocima. Uspjevam dozvati sestru. Ona i doktor me uzimaju pod ruku i vode a ja govorim kako ne mogu da hodam...On me zeza...kaze da me MM gleda i da ne budem peka....ali mene noge ne slusaju. Bol je dosla tako jako i iznenadno da sam se oduzela...Oni me vode a ja kao u bunilu...Pitam ga sa mi je to uradio...super sam podnosila bolove a sad je nepodnosljivo...On kaze da mi on nista nije uradio nego MM. Uspjeva me nasmijati. Odjednom smo u Sali...ne razumijem zasto me nisu odveli u sobu i otkud da vec idem u salu kad sam tek stigla... a vec se penjem na sto...lezim...gledam u plafon i tako poznato svjetlo. MM ulazi u salu obucen ko vanzemaljac i kuka kako mu je vruce....Joj od bolova ne mogu da mu se smijem. Cijelo vrijeme ih molim da me ne rezu i da mi ne skacu na stomak (to mi je prosli put nekako tesko palo). Osjetim njihove ruke kako nesto „cackaju"...daju mi jos nesto u venu a meni lose....Bol i neugoda i odjednom ih cujem kako mi govore „Hajde". Pitam- sta? Pa hajde tiskaj- kaki...Meni nista nije jasno jer uopste nemam nagone...To im i govorim ali mi oni svejedno samo govore „Hajde"....Ja tiskam iako nemam potrebu. Njih troje me hrabre a ja se napinjem koliko god mogu. Mnogo mi je tesko...MM me drzi za ruke. Boli me i imam osjecaj kako da ce mi glava eksplodirati. Medju nogama osjacam zarenje. Ocekujem da cujem bebin plac ali ne-  kratki predah...disem... pa opet ispocetka...I tako tri puta sve dok beba nije izasla. Nas Imran se rodio 03.03.2010 u 15.50. Bio je sav umazan i jako cudne boje. Imao je  56 cm i 3900 g. Ja sam samo uspjela reci „dajte mi ga". Babica mi ga je spustila u narucje, onako prljavog tek rodjenog...Joj!!! MM i ja samo govorimo „Evo ga, evo ga!"...Pokusavam da ga stavim na grudi da doji ali on se umirio i- spava. Sestra ga nosi da ga ocisti...MM i doktor pricaju...MM kaze kako je ocekivao da je to mnoooogo teze (to konstatuje on, kao pasivni posmatrac !?!), doktor dobacuje kako je teze u rovu...i sl...?! a babica i ja ih gledamo i ne mozemo da vjerujemo sta slusamo. Ma vas dvojica bi crkli da se trebate porodit...kontam ja u sebi. Imam osjecaj da i babici to isto prolazi kroz glavu. Ja i dalje ne mogu da skontam sta se desilo...Sve se odvilo takvom brzinom da mi mozak jos nije obradio ni ulazak u bolnicu a ja se vec porodila. Opet su mi ga dali...onako zamotanog kao kiflu. MM nas snima i ljubi. Opet ga odnose. Pukla sam pa me moraju usiti- i to je bilo najbolnije od svega. To je prvi put da sam vrisnula. Doslo mi je da placem iz sve snage i da doktora, koliko god mi drag bio, spucam nogom u glavu ali MM me hrabrio i eto...nekako je i to proslo. Dizu me na noge i ja idem do svoje sobe. Soba br. 1 – isto kao i prosli put....cak je isti i krevet- onaj prvi. Onda ide lezanje...upoznavanje sa cimerkom. Prosla su skoro dva i po sata...Jos uvijek niko ne dolazi a meni se piiiski....Imam osjecaj da cu se upiskiti tu- u krevetu i jedva uspjevam dozvati sestru. Uspjela sam se sama dici na noge. Usla sam u wc i umila se , piskila (jedno 10 minuta J) presvukla se i vratila u krevet. Donjeli su mi bebicu...i odmah je poceo da doji....Niko sretniji od mene.  I iako do tada nisam mogla ni da zamislim da dojim neko drugo dijete osim Hamze sve je tako prirodno i lagano...Osjecaj je super. I eto...prosle su vec gotovo tri sedmice....a ja jos uvijek nekako zbunjena....Ne mogu da vjerujem da se sve tako brzo odigralo. Postporodjajni oporavak je prosao mnogo bolje nego prvi put. Od prvog dana sam mogla gotovo normalno da se krecem, da pomalo sjedim...ustajem...hodam (prvi put mi je to bilo nezamislivo prvih deset__ dana). I sve sto sigurno znam je to da su prvi i drugi porod potpuno drugaciji jedan od drugog...(prvi- 13 sati jaaaakih bolova- ovaj put sve ukupno trajalo oko 3-4 sata) Nista gotovo isto- nista tako da stvarno nema pravila. Ko zna...da Hamza nije pao to jutro mozda se ni ja ne bih porodila ali...kazu da slucajnosti ne postoje.
Hamza je , hvala Bogu, od prvog dana super prihvatio bracu...bas kao da je oduvijek s nama. Ljubi ga, grli...i prvi ga cuje kada zaplace. Dojim ih obojicu i mislim da je i to dosta doprinjelo nepostojanju ljubomore...Nekad se desi da Hamza doji a da beba zaplace i on odmah prestane i kaze- „Idi Imanu" [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley1.gif[/image] ...dusa moja draga...a meni dodje da placem sto od srece sto od ne znam ni ja cega....
Hvala ti dragi Boze sto si nam poklonio jos jednog sina, hvala ti!

[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley27.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley27.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley27.gif[/image]